Šesti hadis

Nu’man ibnu Bešir veli: “Čuo sam Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje veli: “Što je dozvoljeno (halal) jasno je, a što je zabranjeno (haram) jasno je, a među njima ima nejasnih stvari koje mnogi ne poznaju. Ko ih se uščuva, taj je sačuvao svoju vjeru i čast, a ko se upusti u njih, zapašće u o­no što je zabranjeno. Isto kao pastir koji čuva stado oko zabranjene zemlje, može časom da mu umakne stado i pase u njoj. Svaki vladar ima svoju zabranjenu zemlju (ispašu), a Božija zabranjena zemlja jesu Njegove zabrane. U tijelu ima jedan organ, koji kad je dobar, bude dobro cijelo tijelo, a kad je pokvaren, bude pokvareno cijelo tijelo, taj organ je srce.”

I ovaj hadis je u Muslimu.

Veli Bog, dželle šanuhu: “Mi smo (Muhammede) poslali tebi ovu Knjigu (Kur’an) kao tumač i razjašnjenje za sve.” (En-Nahl, ajet 89) Što je u Kur’anu ukratko rečeno, to je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, razjasnio i protumačio. Pred svoju smrt dobio je od Boga, dželle šanuhu, kao potvrdu, da je svoju službu tačno izvršio, ovaj ajet: “Danas Sam vam vjeru vašu usavršio i Svoju blagodat upotpunio i izabrao islam za vjeru.” (El-Maideh, ajet: 3)

Dakle, u islamu nam je sve jasno protumačeno. Šta je dozvoljeno i šta je zabranjeno protumačeno je. Neke stvari poznaje svako, a neke samo učeni ljudi. Ko nešto ne zna treba se toga čuvati, jer ko se neoprezno nad obalu natkući, može časom u vodu pasti.

Običaj bijaše u Arapa da stariješine plemena označe jedan dio ispaše, gdje niko drugi ne smije napasati svoja stada. Takvu zemlju nazivahu “hima”. I Allah, dželle šanuhu, ima nešto slično tome, a to su Njegove zabrane u koje se svijet ne smije upuštati. Ko i blizu tih zabrana dođe, može vrlo lahko da se u njih upusti. Zato je dobro kloniti se i blizine zabrana.

Drugi dio hadisa govori o nečem drugom. Naime, svaki čovjek ima dvije vrste poslova i radnji; unutarnje i vanjske. Unutarnje potječu iz srca. Vanjske nastaju iz unutarnjih. U kog bude srce čisto, i svi poslovi biće mu čisti. U protivnom slučaju ispadnu svi poslovi ružni. Prema ovome je jasno da se ne mogu odbraniti frazom: “na srce se gleda” o­ni koji protupropisno postupaju. Da im je srce čisto, svi bi im poslovi bili čisti. Ako je u ćupu med, i spolja se osjeća slast, a ako je sirće i spolja se osjeća ljutina. I o­naj koji se svijetu prikazuje dobrim poslovima, ako mu to iz srca ne potječe, to već izgleda usiljeno i lahko se primjeti. Bože očisti naša srca od svega čime nisi zadovoljan.