Poseban kao osoba, nadaren kao pisac i mislioc, evropski
preobraćenik u Islam je literarno i intelektualno pokrio više od
polovine jednog stoljeća.
Pisanja Muhammeda Asada uključuju duhovne odiseje, klasična djela ( Put
u Mekku) koja se odlikuju veličanstvenom stilistikom, intelektualnom
snagom kao i elegantnim pripovjedačkim zapažanjima. Pisao je o
islamskom državnom uređenju kao i o islamskom pravu. Bitno je
spomenuti njegov angažman na polju prevođenja najautentičnije zbirke
Poslanikovih hadisa "Džami” As-Sahih " od Imama Buharija, kao i
sedamnaest godina utrošenog rada na komentiranju Kur’ana. Muhammada
Asada je njemački preobraćenik u Islam, Murad Hoffman, opisao kao"najveći evropski dar Islamu".
Kada je Muhammad Asad bio upitan, zašto je primio Islam, šta je to što ga je najviše privuklo Islamu, odgovorio je:
"Moram priznati da nemam pojedinačnog zadovoljavajućeg odgovora jer
me nije privuklo neko pojedinačno islamsko učenje, nego predivna
cjelokupna struktura moralnih učenja i praktični životni program. Čak
ni sada ne bih bio u stanju da kažem koji dio Islama me je privukao
više od drugog. Islam vidim kao jednu perfektnu arhitekturu. Svi
njegovi dijelovi su harmonično uvezani, upotpunjavajući se i
podržavajući jedan drugog. Ništa nije suvišno, niti šta nedostaje, što
je rezultiralo apsolutni balans i prefinjenu kompoziciju. Vjerovatno je
osjećaj da je sve u islamskim učenjima i postulatima na pravom mjestu
kod mene stvorio najveću impresiju."
Ovdje ćemo navesti jedan manji odlomak iz njegove knjige "Islam at
the crossroad" ( Islam na raskršću puteva, str. 98-101) sa naznakom da
ni ostali dijelovi napomenute knjige nisu manje interesantni.
Islam i promjena vremena
Historija nam govori da su sve ljudske kulture i civilizacije
organski entiteti koji se odslikavaju u formi živih organizama. Pa tako
i oni prolaze kroz faze kroz koje prolaze organski životi. Poput bilja
koje raste do određene tačke da bi se na kraju sasušilo i kulture
umiru na kraju svog razvojnog ciklusa da bi ustupile svoje mjesto
drugim, novorođenim kulturama.
Da li je to slučaj i sa Islamom? Pri prvom pogledu može se učiniti
da je tako. Nema sumnje da je Islamska civilizacija imala snažan uspon
i svoje zlatno doba u kojem je imala snagu da inspiriše ljude na žrtvu
i uzvišena djela, kao i da transformiše nacije i da nabolje promijeni
lice Zemlje. Nakon toga došlo je do zastoja i stagniranja da bi
naposljetku ostao samo prazna riječ. U sadašnjem vremenu svjedoci smo
rastemeljavanja islamskih vrijednosti i njihovo propadanje. Međutim da
li je to sve? Ako vjerujemo da Islam nije puka kultura među mnogim
drugima, niti puki proizvod ljudskog promišljanja i nastojanja, nego
kulturno-produktivna snaga, Allahov zakon uspostavljen da bi bio
slijeđen od strane čovječanstva u svakom vremenu i na svakom mjestu,
onda dolazi do kompletne promijene aspekata. Ako je Islamska kultura
rezultat slijeđenja objavljenog zakona, onda ne možemo prihvatiti
njenu oivičenost lancima vremena i prostora, kao što je slučaj sa
drugim kulturama. ono što nam se predočava kao propast Islama u biti
nije ništa drugo do propast i mrtvilo naših srca koja su previše prazna
i otupljela da bi čula vlastiti unutarnji zov. Zaista nema vidljivog
znaka da je čovječanstvo u sadašnjem statusu preraslo Islam. Činjenica
je da je čovječanstvo pokazalo nemoć da proizvede bolji etički sistem
od onoga koji je izražen u Islamu. Kao sto je pokazalo nemoć u pogledu
ideje uspostavljanja univerzalnog ljudskog bratstva, dok je to Islam
uspio na multi-nacionalnom konceptu Ummeta. Takođe je čovječanstvo
zakazalo u stvaranju socialne strukture u kojoj bi konflikti i sukobi
između njenih članova bili efektivno raducirani na minimum kao što je
to na socialnom planu Islama. Čovječanstvo je zakazalo takođe da
usavrši čovjekovo dostojanstvo, njegovu čast, osjećaj sigurnosti
njegovu duhovnu nadu kao i njegovu sreću. U svim navedenim stvarima
sadašnja ostvarenja čovjecanstva ne dosežu ni "koljeno" Islamkog
programa. Gdje je onda mjesto smatranju da je Islam zastario i
nekoristan?! Glavni razlog zbog kojeg određeni ljudi pribjegavaju
ovakvoj interpretaciji Islama jeste čisto zbog religijskog porijekla
Islamske civilizacije, s obzirom da je religiozna orijentisanost danas
van mode. Međutim ako uvidimo da je sistem zasnovan na religiji,
ustvari program koji je u praktičnom životu daleko kompletniji,
konkretniji kao i daleko srodniji psihološkoj konstituciji čovjeka od
bilo čega s čime je dosao ljudski um putem reformi i prijedloga,
uvidićemo da je to dovoljno jak dokaz koji ide u korist Islamskog
svjetonazora. Imamo sve razloge da vjerujemo da je Islam potpuno
opravdan kroz pozitivna dostignuća čovjeka, jer ih je razmotrio i
istakao kao željeni cilj, daleko prije nego što su ta dostignuća
postignuta. Kao što je opravdan kroz mahane, greške i zamke ljudskog
razvoja na koje je jasno i glasno ukazao mnogo prije nego što su uočene
kao greške. S čiste intelektualne tačke gledišta, dakle ne osvrćući se
ni na čije religiozne osjećaje, pred nama su svi podsticaji da
samouvjereno slijedimo praktičnu uputu Islama. Ako prihvatimo našu
kulturu i civilizaciju s te tačke gledišta, doći ćemo do nužnog
zaključka da je preporod Islama moguć. Mi nemamo potrebe za "reformom"Islama, kao što neki muslimani smatraju, jer je on već sam po sebi
perfektan. ono na čemu moramo sprovesti reformu jeste naš odnos spram
religije, naša lijenost, egocentričnost, skučenost vidika – ukratko,
naš defekt, a ne neki pretpostavljeni defekt Islama. U cilju dostignuća
Islamskog preporoda, ne trebamo tragati za novim principima ponašanja
nego trebamo samo primijeniti ustaljene i isprobane metode. Možemo
primati određene nove impulse od strane drugih kultura, međutim
zasigurno ne možemo zamijeniti perfektnu fabriku Islama s nečim što je
neislamsko, bez obzira dolazilo to sa Zapada ili Istoka. Bilo koja
promjena u konceptu Islama ili njegovoj socijalnoj organizaciji
prouzrokovana nametanjem uticaja stranih kultura je u stvarnosti
nazadna i destruktivna, pa zbog toga zaslužuje duboko pokajanje. U
svakom slučaju do promijene mora doći, ali do promijene u nama samima,
i ta promijena mora biti usmjerena prema Islamu, a ne u nekom drugom pravcu.
NAPOMENA: Sa engleskog preveo E.T.