IslamBosna.ba-  Neki od nas su od rođenja u islamu, odgajani u islamskom duhu i ahlaku, spoznaji Allaha, s.v.t., od djetinjstva. Drugi su tokom života spoznali i upoznali islam, počeli da klanjaju i budu pokorni Jedinom Stvoritelju. Svaka priča je za sebe posebna i sa puno pouka, a uz to i dokaz da On, s.v.t., upućuje onoga koga On, s.v.t., hoće, kako i kad hoće.

Sljedeća priča govori o putu u islam, sada poznatog daije, šejha dr. Tevfika Čovdurija. Rođen je 1977. godine u Bangladešu i pripada populaciji Benglaca. Roditelji su mu bili obrazovani, otac pomorski inženjer, a majka je završila političke nauke. Odrastao je u Dammamu, Saudijskoj Arabiji, gdje se sa roditeljima preselio kada je imao samo tri mjeseca. Šejh Tevfik kaže da tokom svog djetinjstva u Saudijskoj Arabiji nije naučio ništa o islamu, niti arapski ni engleski jezik. Bio je jedini Bengalac u školi indijske ambasade.

Šejh Tevfik kaže da iako nije imao islamski odgoj roditelji su ga naučili dvije bitne stvari koje su znatno utjecale na njega- da nikada ne laže, a druga da se trudi i naporno radi. Naučili su ga da uči i ulaže puno u svoje obrazovanje. Kao najbolji u svojoj školi sa 16 godina se preselio u Australiju. Živio je kod nemuslimana, šefa svog oca, za kojeg kaže da je bio jako dobra osoba.

Pohađao je anglikansku školu, koja je bila u sklopu Crkve Engleske. Pošto je bio jako dobar učenik bio je dio odjeljenja namijenjenoga za posebno nadarene učenike.

Kako šejh navodi imao je jednog profesora iz Južne Afrike koji je puno radio s učenicima. Učio ih je zapadnjačkoj filozofiji, ateizmu, sekularizmu, liberalizmu.

„Bio sam takoreći knjiški moljac, i sada sam ali u sasvim drugačijim stvarima.  Ali u to vrijeme, taj profesor je imao veliki utjecaj na mene i doveo me je gotovo do te tačke da nisam vjerovao u postojanje Boga. Bio sam ateista. Bio sam jako zainteresovan za matematiku pa sam pravio jednačine o kraju svijeta… govorio sam u stilu Aristotela i Platona.  Život mi se svodio na vjerovanje u ateizam, muziku, djevojke. U tom razdoblju takav je bio moj život“, kaže šejh Tevfik.

Onda je Allah, s.v.t., bio prema njemu jako milostiv. Na završnim ispitima srednje škole bio je  treći u cijeloj Australiji od 45 hiljada učenika.

„Allah me je počastio da upišem medicinski fakultet na Univerzitetu u Melburnu. Prve sedmice fakulteta, kada birate studentske klubove, naišao sam na Islamski klub i tu sjedila dvojica braće Atif i Ibrahim… Sjedili su tu, a jedan od njih je imao dugu bradu… Pitali su  me kako se zovem, šta studiram…pokazali su mi gdje je mesdžid, halal hrana, slatkiši,… Pitali su me u kojim sam još klubovima, pa sam im rekao da sam u Klubu indijskog plesa, Klubu plesova iz Šri Lanke,… pogledali su se međusobno, pogledom ‘izgubljen slučaj'”, priča dalje šejh Tevfik.

„U to vrijeme u mom životu nije bilo nimalo islama, imao sam vokmen koji sam dobio od amidže i na njemu sam slušao muziku, Michaela Jacksona i druge… znao sam svu tu muziku.

Ibrahim je bio iz Bosne, i njegova majka je izvanredno kuhala. Pravila je najbolju hranu. Išao sam u mesdžid samo da bih jeo njenu hranu, on je svakog dana donosio jako puno hrane… znate kako je s studentima- nemate novca, a imate apetit….

Išao sam u musalu kako bih jeo hranu, a Ibrahim je koristio hranu kako bih ja klanjao. Išao sam tamo zbog hrane, a ne zato što sam vjerovao, radio sam ono što i oni rade. Sve je bilo tako dok me naše bratstvo nije natjeralo da razmišljam. Tako je počelo moje putovanje u islam… Onda sam u biblioteci pronašao knjigu Ahmeda Didata o islamu i nauci, koja je jako utjecala na mene kao mladog naučnika.

Kod kuće sam također pronašao audio kasete šejha Huzejfija sa učenjem cijelog Kur’ana koje je moj otac donio iz Saudijske Arabije. Pošto sam slušao muziku na vokmenu, bilo mi je sasvim normalno da slušam kasete pa sam uzeo posljednju kasetu, 30. džuz. Stavio sam je u vokmen i došao sam do kraja gdje je šejh učio dovu za hatmu Kur’ana, i počeo je plakati. Toliko jako je plakao da nisam mogao razumjeti zašto ovaj čovjek toliko plače i to me je toliko dirnulo i tada sam počeo slušati učenje Kur’ana.

Za sedmicu dana sam slušanjem naučio posljednji džuz Kur’ana, nisam ni znao da sam naučio sve dok jednom Ibrahim nije imamio i pogriješio u učenju sure, a ja sam ga ispravio. Onda je shvatio da znam više Kur’ana od njih i rekao mi da budem imam. Tada sam shvatio da moram promijeniti svoje ponašanje jer ne mogu biti imam ako ne vjerujem“, priča šejh Tevfik. On dodaje da je shvatio da mora više učiti o islamu i onda je Allah, s.v.t., vratio iman u njegovo srce.

On dodaje da je pouka njegove priče da se okružite s dobrim prijateljima. „To je ono što govorim svojoj djeci- okružite se s dobrim prijateljima. Kažu da imate onoliko novca koliko ukupno ima vaših deset prijatelja, a kada to podijelite na deset to je novac kojeg imate. Isto kada saberete inteligenciju svojih deset prijatelja i to podijelite sa deset, to je zapravo inteligencija koju vi imate…. Isto je i s vjerom, čovjek je na vjeri svog prijatelja. Uzmite deset svojih prijatelja i podijelite njihov iman na deset dijelova, to je vaš iman i vjera. Ako želite da budete boljeg imana, onda se družite s ljudima koji su bolji od vas“.

Šejh Tevfik Čovduri je je osnivač i generalni direktor Al-Kauther instituta i humanitarne organizacije Mercy Mission. Al-Kauthar institut je zasnovan na islamskom obrazovanju i djeluje na pet kontinenata sa hiljadama učenika širom svijeta.  Pored medicine diplomirao je i šerijat na Islamskom univerzitetu u Medini.

IslamBosna.ba