IslamBosna.ba- Vratili su me u ured Šemsa Bedrana i on je, na svoj način, prstom pokazao na stolicu ispred stola gdje sam sjela. Dželal Dib i Hasan Halil su me ubjeđivali da trebam napisati ono što je on želi, uvjeravajući me da je to u mom interesu. Na to sam odgovorila: “Neću napisati ništa što ne znam.”

“Mi svakako sve znamo. Muslimanska braća su sve priznali. Pročitaj joj dosjee Madždi Abdul-Aziza, Ahmeda Abdul-Medžida, Sejjida Kutba, Muhammeda Havaša, Sabri Arafaha, Abdul-Medžida Eš-Šazilija, Faruka el-Menšavija i Mursi Mustafe Mursija! Pročitaj joj ih sve!”

Dželal ed-Dib je počeo čitati izjavu Alija Ašmavija i ja sam stvarno bila šokirana onim što sam čula. Kada je on završio, Šems je zažmirio na jedno oko, prodrmao glavu i rekao: “Šta misliš o ovome?”

Odsječno sam rekla: “Sve su to laži i klevete.”

“Poričeš li da si uspostavila sistem Muslimanske braće? Iz izjave tvog vođe se može vidjeti da si ti uspostavila Organizaciju. Dželal, pročitaj joj El-Hudejbijevu izjavu!”

Zatim je zatražio da nakratko ostavi dosije i pročita izjavu Abdul-Fetaha Ismaila, a kada je Dželal završio čitanje Šems se okrenuo meni: “Šta misliš?”

Nisam odgovorila.

“Pročitaj joj šta je arhitekta Muslimanske braće, Sejjid Kutb rekao”, Šems je davao upute Dželalu.

Dželal je počeo čitati, prvo iz jednog dosjea zatim iz drugog a kada je završio Šems Bedren je opet pitao: “Šta misliš o svemu ovome što si sada čula? Hoćeš li napisati ono što želimo?”

“Sve je ovo neistina!”

“A šta je istina, ti nakazo svoga vremena?”

“Vjerujem da je sve što je ovdje napisano neistina kao da je sve pisao Ali Ašmavi. A što se ostale braće tiče, oni su ljudi da’ve i istine i sve što im je ovdje pripisano je obično podmetanje.”

“Safvete, objesi je u zraku i dovedi Alija Ašmavija i pse!” Kada je Ašmavi došao, nosio je čistu, elegantnu pidžamu napravljenu od fine svile. Kosa mu je bila počešljana i na njemu nije bilo znakova fizičkog mučenja. Kada sam ga pogledala i pomislila na vlastito stanje i stanje moje braće, bila sam uvjerena da je izigrao Allahovo povjerenje, da je priznao neistinu i lažno optužio braću. Upao je u ambis ovih perverznjaka, postao jedan od ljudi Šemsa Bedrena i jedan od Abdunnasirovih repova. Pridružio se krugovima onih koji ne poznaju vrline, običaje ni vjeru.

“Ali, šta si uzeo od Zejneb el-Gazali kada si posljednji put otišao da je vidiš i šta ti je rekla”, pitao ga je Šems.

“Dala mi je 1.000 egipatskih funti i rekla da je ostatak novca kod Gade Amar i da će biti čuvan u kući El-Hudejbija ili Kutba. U slučaju da je uhapse, trebao sam kontaktirati Gadu ili Hamidu koje bi znale gdje je novac ako nam zatreba.”

“Zejneb, koliko je bilo novca, i zašto si bila toliko zabrinuta za njega?”

“Ukupno je bilo oko 4.000 egipatskih funti, i to je bio novac skupljen od članarine Muslimanske braće iz Sudana i Saudijske Arabije. Bio je namijenjen za pomoć porodicama uhapšenih kao i za stipendije učenicima i studentima te za njihove kirije. 1.000 egipatskih funti od ovog novca smo potrošili na te porodice i čovjek koji stoji pred vama, Ali Ašmavi, ih je uzeo kako bi ih s ovim ciljem dao Abdul-Fetahu Ismailu.”

“Ali! Šta ste jeli u Zejnebinoj kući kada ste posljednji put otišli da je vidite?”

“Dala mi je rižu sa džigericom i rekla: ‘Jedi! Neka ti Allah pomogne!’”

“Dovoljno je, idi sada, Ali!”

Nedugo zatim, Hamza el-Besjuni se vratio sa Abdul-Fetahom Ismailom. Ovaj susret je odisao iskrenim dostojanstvom i sijao svjetlom vjernika. Njegova plava, zatvorska uniforma je bila razderana a znakovi fizičkog mučenja su nagovještavali šta je pretrpio ovaj iskreni, vjerni mudžahid.

Obratio mi se sa: “Esselamu alejkum.”

“Ve alejkumu sselam ve rahmetullah!”

“Abdul-Fetah, šta si radio u Zejnebinoj kući i zašto si je iznova posjećivao”, provocirao je Šems.

“Ona je moja sestra kod Allaha. Pomagali smo jedno drugom u podučavanju muslimanske omladine principima Kur’ana i Sunneta. Ovo bi, naravno, vremenom dovelo do promijene sistema u državi: od države džahilijjeta nastala bi islamska država.”

“Prestani propovijedati. Nisi na govornici ti k…..! Izlazi! Izlazi!”

I Abdul-Fetah je izašao nakon što mi je zaželio sve najbolje.

Nepokolebljiva čovječnost kakvu je pokazao Abdul-Fetah Ismail me je umirila, jer je isijavala iz njegovog vjerovanja u Allaha. Rekla sam u sebi: “Hvaljen neka je Allah, On ima prave ljude. Zaštiti ih radi Tvoje da’ve. Iako nas je Ašmavi iznevjerio, još uvijek ima strpljivih vjernika: vođa puta i tragača za istinom.”

“Odvedi k….! Želim je sutra opet ovdje sa potrebnim ispisanim papirima”, vikao je Šems.

Hasan Halili je dao Safvetu papir i olovku a zatim su me opet odveli u bolnicu. Uzela sam olovku, ali šta sam trebala napisati? Da li su željeli da rasrdim svog Gospodara i suprotstavim se našoj vjeri? Ne, tako mi Allaha! Neću napisati ništa osim toga da sam radila na Allahovom putu i pod Allahovom zastavom. Vjerujem samo u Njega i ne obožavam ništa osim Njega. O, Gospodaru! Obaspi nas upornošću, učvrsti naše korake i uzmi nas Sebi kao muslimane. A što se tiče vas, faraoni svoga vremena, vi samo težite životu na ovom svijetu, uskoro ćete saznati kakav vas preokret stvari čeka kod Allaha.

Zejneb el-Gazali el-Džubeli

IslamBosna.ba

Faraonov  povratak- Uvod

Džemal Abdel-Naser: Mržnja i osveta (I – dio)

Džemal Abdel-Naser: Mržnja i osveta (II- dio)

Zakletva na vjernost

Zavjera i hapšenje

U ćeliji 24

Ali Allah ih je ujedinio

Izaslanik predsjednika Republike

Hrana je ibadet

Došla je noć pregovora i kažnjavanja

Sada red na Hamzu el-Besjunija

Povratak u ćeliju

Kako je ovo teška noć bila

Iskušenje u koferu s odjećom i obraćanje Predsjednika

Šems Bedran, da li znaš Šems Bedrana?

 Vodena ćelija

Zločin

Povratak u vodenu ćeliju

Ubila sam zvijer u ćeliji

Od miševa do vode i obratno

Iz vode do zastupnika Tužilaštva

Porcija hljeba uz bič

U društvu Šemsa Bedrena

Prisilna gluma za medije

Ćelija 32