IslamBosna.ba– Novinar i reditelj, Bilal Abdulkerim pojašnjava zbog čega su sirijske opozicione oružane grupe ujedinjene protiv Islamske države Iraka i el-Šema/ IDIŠ.

Bio je januar 2013. i islamske grupe su, u to vrijeme predvođene Džebhat el-Nusrom i Ahrar el-Šemom, na uzdi držale sirijski režim. Gradovi i mjesta su padali sedmično i činilo se da niko nije bio u stanju zaustaviti njihovo napredovanje. Još nekoliko dobrih borbi i vjerujem da bi režim pao.

Muškarci i žene su podjednako hvalili mudžahide, kako strane tako i domaće, zbog njihovih herojskih nastojanja i žrtve. Bila je to atmosfera koju ne možete ni zamisliti ako niste bili tamo, poput mene. Činilo se da nije pitanje hoće li režim pasti- već kada.

Borci su doslovno molili svoje zapovjednike da ih uvrste u sljedeći napad i plakali bi ukoliko bi bili odbijeni. Kako sam došao iz SAD-a, nisam bio naviknut da vidim odrasle muškarce kako plaču – nisam mogao vjerovati. Onda se odjednom dogodilo nešto što je skrhalo sve nade. Ebu Bekr el-Bagdadi je odvojio svoju vojsku od Džebhat el-Nusre i oformio IDIŠ, sada poznat kao ‘Islamska država’/ID.

IDIŠ

Proveo sam dosta vremena snimajući u Siriji, a upoznao sam i pripadnike IDIŠ-a koji su sada dio islamske države koja se proteže između Sirije i Iraka. Ja sam novinar ali sam također i ljudsko biće. S obzirom na činjenicu da sam musliman i da imam 43 godine, dovoljno sam star da bih mogao biti otac većini tamošnjih boraca, što je dovelo do takvog stepena poštovanja kojeg mnogi novinari nisu imali.

Vidio sam veliki broj taktika koje je IDIŠ koristio i podsticao sam one koje sam mogao da im se ne pridruže. Jedni su poslušali, drugi nisu. Međutim, često sam se pitao zbog čega? Ljudi će mi sada slati poruke na Facebook pitajući me zbog čega nisam sretan što sada postoji ‘islamska država’ i što je ne podržavam.

Pitate se koji su to osnovni razlozi sukoba među grupama? Da li se nastojalo da se sukobljene strane ujedine? Pokušat ću da odgovorim na pojedina od ovih pitanja najbolje što mogu u seriji članaka koji slijede.

Pojedinci će misliti da sam pristran, neki će me protekfiriti (izopćiti iz islama) zbog toga što govorim ono za šta smatram da je istina, a drugi će samo odbaciti ono što imam reći.

Dr. Hussejn Sulejman

Iako ovo nije tačka odakle su  počeli sukobi između opozicionara i IDIŠ-a, dobra je osnova za početak, tako da možete početi da razumijete atmosferu. Ja ću svoje kratko putovanje početi pričom o dr. Hussejnu Sulejmanu koji je bio poznat kao Ebu Rejjan. On je bio viši zapovjednik Ahrar el-Šema, jedne od najučinkovitnijih sirijskih opozicionih oružanih grupa koje se bore protiv Assadovih snaga. Prošle godine bilo je nekoliko velikih sukoba između IDIŠ-a i Ahrar el-Šema, naročito oko sela Maskana. Ebu Rejjan je otišao do IDIŠ-a kako bi se spor riješio. Ono što se zatim dogodilo je nešto, za šta znam, da će svaki musliman koji je čuo za IDIŠ ili za ‘islamsku državu’ znati da je samo jedna od priča te vrste.

U januaru ove godine, Ebu Rejjana su uhapsile snage IDIŠ-a kada je otišao u njihovo sjedište kao posrednik u sporu između dvije grupe. Kako se nije vratio u bazu, Ahrar el-Šam je kontaktirao IDIŠ kako bi se raspitali o njemu. U početku su negirali govoreći da ne znaju ništa o njemu.

Međutim, nekoliko dana kasnije jedan od zatvorenika koji je bio u istom zatvoru kao dr. Ebu Rejjan je pušten, i obavijestio je vođu Ahrar e-Šama, Hassana Abbuda da je zapovjednik zarobljen. IDIŠ se suočio sa dokazom da su zatvorili Ebu Rejjan. Nakon toga, priznali su da je njihov zarobljenik i da je sada optužen za neke ‘ozbiljne’ zločine.

Hassan Abbud im je rekao da zna da su optužbe izmišljene, uostalom, Ebu Rejjan je otišao direktno do njih, i da je jedino pošteno da mu sudi nezavisan sud, a on će poštovati njihovu odluku. Nakon brojih rasprava kome i gdje da se slučaj prepusti, pregovori su završeni bez dogovora. Nakon 20 dana pritvora, Ebu Rejjanovo tijelo je poslato njegovoj porodici u sljedećem stanju:

– Desno uho odsječeno (forenzička ispitivanja su pokazala da se to dogodilo prije smrti)Tortured and Murdered

– ugrizi na donjoj i gornjoj usni (što ukazuje da je trpio jaku bol)

– slomljena lijeva noga

-slomljen prst dok su njegovi otmičari pokušavali odsjeći prst nožem (također prije smrti)

– slomljen lijevi zglob ruke

– 21 rupa od metka, 10 u glavu, jedan u lijevu ruku (otprilike 12 sati prije nego što je smrt nastupila)

Posredništvo

Šejh Jusuf el-Ahmed je pokušao posredovati nakon što je  IDIŠ izjavio da bi mora postojati jedan sudija iz Ahrar el-Šama i jedan sudija iz IDIŠ-a koji bi donijeli odluku. Šejh Jusuf el-Ahmed je sugerisao da ovaj način suđenja neće dovesti do nezavisne presude i da neće dovesti do mirnog razrješenja spora. Stoga je u pismu upuženom Hassan Abbudiju i Ebu Bekru el-Bagdadiju predložio da trebaju okupiti predstavnici iz drugih grupacija koje se bore u Siriji izvan Ahrar el-Šama i IDIŠ-a  i da oni izaberu učenjaka koji će presuditi.

The previous images of al Baghdadi have matched his most recent images.Nekolio uglednih učenjaka u džihadskom pokretu Sirije pokušalo je da interveniše da se pitanje istraži i počinitelji kazne. Međutim IDIŠ je odbio da odgovori na njihove zahtjeve jer su stava da su islamska država i da nema potrebe za neovisnim sudstvom. Ovo se smatralo velikim činom izdaje od strane Ahrar el-Šama i drugih vjerskih grupacija koje se bore u ratu jer njihovo odbijanje da se pojave na šerijatskom sudu je suprotno svemu onome za šta se bore u Siriji. Osim toga dr. Hussejn im je poslat kao glasnik i osoba koja je bila pod zaštitom, kao što su to uobičajeno mirovni izaslanici. Osim toga osjećali su se izdanim jer mučenje je ključni element sirijskog režima u borbi protiv njih.

Ovaj događaj je bio jedan od iskri koji je pokrenuo internu borbu među islamskim grupama koje su povezani sa FSA/Oslobodilačkom sirijskom vojskom na jednoj strani i IDIŠ-a na drugoj. Nijedna od islamskih grupa se niti povezuje niti je u savezu sa IDIŠ-om.

Iz Ahrar el-Šama su kazali da Ebu Rejjan nije izveden ni na jedan sud za svoje navodne zločine već je samo pogubljen. FSA, i druge brigade su se ujedinile, jer su imali problema sa IDIŠ-om koji ne priznaju prava bilo kojih muslimana koji im se protive i njihovu ideologiju. Tokom tog vremena i sada, ID je pokušala da prikaže da je ovo rat onih koji žele šerijatsko pravo (odnosno njih) i onih koji žele demokratiju (tj. svaku drugu grupaciju). Iz prve ruke sam slušao svjedočenja da su zatvori ‘islamske države’ puni siromašnih Sirijaca i stranaca koji su osumnjičeni za zločine i zatvoreni bez suđenja. Za pojedine se nije ni čulo ništa više od kad su zatvoreni.

Osnovni problem koji većina grupa unutar Sirije ima sa ID je da se oni sami uzdižu čak i iznad islamskog prava za koji navode da su došli da ga uspostave. Ugledni učenjaci džihadskih krugova, poput Ebu Muhammeda el-Makdisija i Ebu Katade su osudili ID zbog njihovog djelovanja i njihovih stalnih odbijanja da se pojave na nezavisnim islamskih sudovima da bi se prevazišle razlike. ID smatra da su oni islamska država i da se problemi države rješavaju jedino unutar države, što znači njihovi sudovi sa njihovim sudijama.

Dužnost muslimana širom svijeta, koji očigledno nisu više voljni da prihvate postojeći status quo, je da odluče koji će biti njihov novi identitet. Oni koji ih podržavaju, ili oni koji misle da podržavaju miliciju ‘islamske države’ ne bi trebali da lažno plaču kada Benjamin Netanyahu ubije Palestince jer još nisu izvršili pritisak na Ebu Bekra el-Bagdadija da odgovori na optužbe za zatvaranje, mučenje i ubistvo dr. Hussejna Sulejmana.

Nedostatak odgovornosti je stvorio atmosferu gdje vođe u muslimanskom svijetu su previše navikle da skreću sa pitanja koja su im upućena ukoliko to ne znači smrt, a to je postala i osobina vodstva IDIŠ-a.

 Autor: Bilal Abdulkerim

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba