Često citirana brojka jeste 3,5 milijardi dolara po godini. John J. Mearsheimer and Stephen Walt spominju brojku od 3 milijarde dolara u svojoj novoj knjizi „Izraelski lobi i američka vanjska politika“ (The Israel Lobby and U.S. Foreign Policy), ističući da je ovo vrlo „darežljivo, ali da nije cijela priča oko američke pomoći.“ Ova brojka, kažu oni, „izostavlja značajan broj drugih beneficija“. Autori citiraju bivšeg kongresmena Leea Hamiltona koji kaže da je Izrael jedna od tri zemlje čija pomoć u totalu „premašuje zvaničnu i često navođenu brojku“. Prema riječima Hamiltona, stvarna brojka iznosi 4,5 milijardi dolara pomoći.

Mearsheimer i Walt su istakli da ni sa praktične niti moralne strane ovaj pregolemi iznos materijalne pomoći nije opravdan: naša vanjska politika, koja je okrenuta prema Izraelu, bila je teret za nas u našim odnosima prema drugim nacijama na Bliskom istoku, i sve je jasnije da su se interesi SAD-a i Izraela razišli od kraja Hladnog rata. Suprotno tvrdnjama „Lobija“ da su napadi 11.septembra učinili njihovu borbu našom borbom, stvari su zapravo suprotne. Antiamerikanizam u muslimanskom svijetu je smrtonosna prijetnja za našu nacionalnu sigurnost i veliki dar Osami bin Ladenu i njegovim mnogim imitatorima diljem svijeta. Ovo naoružavanje izraelske „Sparte“ je strateška i diplomatska obaveza koja svake godine sve više raste.

Matt Yglesias u novom članku u „The Atlantic“ ističe, ispravno, mnoge značajne i važne stvari. Argument (naveden u članku) od strane Amena Cornera jeste da Izraelci izvode važne usluge tako što izvode tehničke ekspertize za vojno – industrijski kompleks: oni rade istraživanja i konstruiranja koja daju SAD-u oružja budućnosti. Ali „ovo zaista nema smisla“, piše Yglesias, „pošto ugovornici sa Ministarstvom odbrane – Amerikanci, Izraelci, Francuzi, bilo koji – već dobijaju plaću za svoj rad, pa nije jasno zašto izraelska vlada treba dodatni novac.”

Teško je razgraničiti između privatne i javne industrije u socijalističkom Izraelu, posebno kada se radi o vojno – industrijskom kompleksu, gdje ne postoji jasna linija razgraničenja. Zaista, u SAD-u, i širom svijeta, takve kompanije su u rukama vlada, koje su njihova primarna i često jedina mušterija.

188438822_cd0b91a124_oOno što se može zaključiti je sljedeće: kao što američka politika vojnih intervencija na Bliskom istoku strateški pomaže Izraelu, služeći kao zaštitni štit protiv neprijateljstva izraelskih susjeda, tako i američka pomoć u formi vojne pomoći je napravljena tako da potakne i daljnje razvije izraelsku industriju oružja, da bi vladine kompanije, podržavane od Izraela, mogle ponovo nama prodavati novo oružje koje je razvijeno na naš račun.

Sistem djeluje malo drugačije u Istočnoj Europi, gdje je instalacija odbrambenog raketnog štita, koji služi za navodnu odbranu od skoro nemogućih iranskih napada, direktna novčana pripomoć američkim kompanijama koje to razvijaju. Ponovo, pomoć Izraelcima je dana po neobično povoljnim uslovima, i ovo ističe centralnu točku profesora Mearsheimera i Walta, koja je da prisustvo „Lobija“ – kao pojedinačne organizacija sa najvećim uticajem na američku vanjsku politiku – objašnjava to nesuglasje. (između količine pomoći i njene neopravdanosti).

Izrael je bogata zemlja. Ona ne treba ovu ogromnu količinu gotovog novca da pomogne njihovu ratnu mašinu, koja iznosi 1/6 naše totalne pomoći drugim zemljama i čini oko 2% izraelskog bruto proizvoda. Pomoć iznosi oko 500$ na svakog izraelskog stanovnika. Onda zbog čega je ova ogromna količina vojne pomoći?

Napokon, Izraelci su neoficijalni članovi nuklearnog kluba. Oni mogu pretvoriti Teheran u kaljužu u jednom trenutku, i možda će to jednog dana i uraditi. I o tome se, ustvari, radi. Izrael je jedna od najratobornijih zemalja na svijetu i od svoga stvaranja je u ratu sa svojim susjedima. Izraelske tvrdnje da to nije krivica Izraelaca je pitanje o kome se može debatirati, ali je irelevantno kada se radi o određivanju toga šta su američki interesi u svemu tome.

Ova nova vojna pomoć će ubrzati proces koji je počeo prije nekog vremena i pomoći u pretvaranju Izraela u američkog primarnog saveznika, mjesto koje je nekad držala Britanija, a sada drži židovska država kao prvi proizvođač oružja za američko carstvo. Izrael će profitirati od rasta američkog carstva ne samo novčano, nego i geopolitički.

Jačanje izraelskog vojno-industrijskog kompleksa puni kofere američke „ratne partije“ i pomaže da se održi politička i ekonomska dinamika ove jedinstvene ratne ekonomije ove dvije nacije. „Lobi“, povezane grupe sa njim i individualci, preuzeli su vodeću ulogu u promoviranju agresivne politike na Bliskom istoku, koju guraju zbog toga da povećaju ratni profit. To je ekonomija poznatog „kruga nasilja“ o kome se uvijek priča, a koji se ne može prekinuti sve dok se vlast vojno-industrijskog kompleksa ne okrnji, a zajedno sa tim, i uticaj „Lobija“.

Jedna od dobrih stvari ove knjige (Izraelski lobi i američka vanjska politika) će biti ponovno otvaranje diskusije o Aktu o registraciji stranih agenata i kako to nije bio slučaj kod AIPAC-a. Kao što je hapšenje, suđenje i osuda pentagonovog analitičara Larry Franklina jasno pokazala, izraelske glavne lobističke organizacije u SAD-u su agenti strane vlade: dolazeće suđenje dvojici dužnosnika AIPAC-a Steveu Rosenu i Keithu Weissmanu, zbog optužbi prenošenja povjerljivih informacija izraelskoj vladi, prijete da razotkriju šta stvarno znači raditi kao strani agent – uključujući špijuniranje, a kao dodatak podržavanja i uzdizanja stavova izraelske vlade u datom trenutku.

Mnogi ljudi su mi pisali…tražeći da im kažem šta se desilo špijunima Rosenu, Weismanu i ovom slučaju, i mračno implicirali da, navodno, „svemoguća židovska Kabala“, koja, po njihovom mišljenju, vlada svijetom, neće dopustiti da ovaj slučaj dođe pred sud. Ali nije tako, suđenje iako odgođeno, će se ipak dogoditi (Jan. 14, 2008) …Još jedan razlog za ovu uspješnu taktiku odgađanja jeste to što mediji ne obraćaju nikakvu pažnju na ovaj slučaj, osim početnog interesa kada je priča prvi put izišla u javnost.

Morate pročitati knjigu The Israel Lobby and U.S. Foreign Policy. A za to vrijeme, „Lobi“ maršira dalje, uništavajući bilo kakvu opoziciju, sa svojim čestim kampanjama, i povlačeći dobre poteze za svoju materinsku zemlju. I na kraju, šta mi dobijamo od ove pomoći?

Pa – ništa. Ali naši političari, i pokvareni korporativni interesi, će dobiti puno – to je sigurno. Neki će biti ponovo izabrani, zahvaljujući golemim doprinosima za kampanju, sa svojim interesima, uključujući industriju naoružanja i kasnije će se bogatiti na leđima američkih poreskih obveznika.

I tako u krug…

Antiwar.com

Preveo CrniLeptir

 

Leave a Reply

*

captcha *