IslamBosna.ba-Ubrzo nakon teških plotuna ispaljenih na Katar od emiratskih i saudijski kontroliranih medija, njihov zaljevski susjed je ležao u tinjajućoj propasti, u nemogućnosti da bude domaćin bilo kome ili bilo čemu, a kamoli Svjetskom kupu. U najmanju ruku, to je ono kako su ga rado zamišljali.
Njihove tvrdnje su histerično napuhane: Katar finansira sve teroriste; Ne smije se dozvoliti Kataru da ‘sabotira regiju’; Katar mora izabrati stranu protiv Irana. Konačno, katarskog emira su podsjetili na sudbinu Muhammeda Mursija.
Prijetnja rušenja šefa države od strane također članice Vijeća za saradnju zemalja Zaljeva (GCC) nije bila anonimna. Prijetnja je upućena od čovjeka čiji posao je da zastupa saudijske interese u SAD-u.

Selman el- Ensari, predsjednik Odbora za saudijsko-američke javne odnose,  je objavio na Twitteru: “Emiru Katara, shodno vašoj usklađenosti sa ekstremističkom vladom Irana, i vašim ismijavanjem Čuvara dva sveta harema, želio bih vas podsjetiti da je Muhammed Mursi isto učinio i da je onda svrgnut i zatvoren”.

Urednik koji zaslužuje povišicu

Ovo je interesantna stvar da kažete savezniku koji šalje vojsku da zaštiti južnu saudijsku granicu sa Jemenom. Egipat, to nije učinio. Ili vladi koja je Saudiji istoga dana izručila političkog disidenta nakon što je označen kao pro-iranski. Zanimljivo je, također, da se to dešava nakon što je kralj Selman posjetio Katar i plesao sa emirom.

Ali, možda kralj više nije svjestan šta njegov 31- godišnji sin rad u njegovo ime.
Hakovanje katarske novinske agencije 24. maja je bio samo okidač. U roku od nekoliko minuta nakon hakovanja u 12:14 sati ujutro, TV Al-Arabiya i Sky News Arabia su citirale tekst lažnog materijala. U roku od 20 minuta, mreža je imala analize, implikacije, citate i tvitove.
Prema vlastima Katara, između 12:51 i 3:27 sati ujutro, mreža je uspjela da pronađe 11 političara i analitičara za direktni intervju. Brzo djelovanje dežurnog urednika na priču usred noći. On zaslužuje povišicu.
Druga čudna koincidencija: sve ovo je prethodilo 14 različitih komentara u američkoj štampi o opasnosti koju Katar predstavlja regionalnoj stabilnosti. Ovo je, opet, zbunjujuće jer prošle su godine otkako se neko potrudio da u američkim medijima napiše mišljenje o Kataru.
Dakle, jasno je što se dogodilo. Ovo je bio smišljen napad. Ono što je manje jasno je zašto, i zašto sada?

Podrška Katara političkim prognanicima iz Egipta, sekularnim i islamističkim, je dugogodišnja. Katar je ugostio bivšeg političkog vođu Hamasa nakon što je napustio Damask. El-Džezira je također poznati igrač, iako ono šta sada jeste, pod pritiskom poput ovoga, jeste blijeda sjenka mreže koja je pokrivala Arapsko proljeće.
El-Džezirino pokrivanje Donald Trumpove posjete Rijadu je bilo, ako ništa drugo, jadno. Isto tako je i sa pokrivenošću rata u Jemenu. To je pažljivo cenzurisano kako ne bi nervirali Saudijce. Šta je to onda što je posebno dirnulo u osinjak?
Postoji nekoliko mogućih motiva za to:

Motiv jedan- Dovrši posao

Prvi motiv je da su Muhammed bin Selman, zamjenik prijestolonasljednika Kraljevine Saudijske Arabije i ministar odbrane, i Muhammed bin Zejd, krunski princ Abu Dabija, vide Trumpa kao priliku da završe posao koji su započeli u junu 2013. godine kada je Mursi svrgnut. Kontra-revolucija protiv slobodno izabranih vlada nije išla tako dobro. Egipat još uvijek nije stabilizovan nakon što su na njega potrošene milijarde dolara. Tri različite vlade se bore za vlast u Libiji. Halifa Hefter, kojeg podupiru Egipat i Emirati, lagano maršira prema Tripoliju, a Husi još uvijek drže pod kontrolom glavni grad Jemena, Sanu.
Nije ni savez između Bin Selmana, Bin Zejda i Sisija tako stabilan. Ovi muškarci mogu lagano ponovo raskinuti međusobni savez, kao što je to bilo kada je izbila pobuna Nasserista u Egiptu zbog predaje nenaseljenih ostrva Rijadu. Bin Zejd i Bin Selman također podržavaju rivalske jemenske grupe oko kontrole nad Adenom.
Ali ovaj savez je dovoljno stabilan da ujedini tri muškarca u zajedničkoj misli da slome sve izdvojene arapske države.


Motiv dva: Kupnja osiguranja
Drugi motiv je lični. Pokretanjem napada na Katar, oni imaju za cilj ne samo da utišaju vanjsku opoziciju, već također i unutrašnje sile. U slučaju Bin Selmana, utišavanje opozicije unutar kraljevske porodice je ključni korak koji mora poduzeti prije nego što svrgne sa pozicije svog starijeg rođaka, Muhammeda bin Najifa, kao prijestonasljednika.
Pričvršćujući se tako čvrsto za Trumpov vagon, Bin Selman i Bin Zejd misle da su kupili policu osiguranja. To, međutim, ovisi o Trumpovom kompletiranju predsjedničkog mandata. Nema mnogo osoba u Washingtonu koji naredne sedmice nestrpljivo očekuju iskaz bivšeg direktora FBI-a Jamesa Comeya obavještajnom odboru Senata, ili koji čekaju da vide koliko dugo će ambiciozni republikanci poput senatora Paul Rayana ostati lojalni.

Turska je, također, još uvijek tu kao rival regionalnim centrima moći, iako samo na nekoliko sati iz 15. jula prošle godine je izgledalo kao da nije. Isti oni mediji, pod kontrolom Saudijske Arabije i Emirata, koji vode ciljanu kampanju protiv Katara ove godine su sa oduševljeno pohrlili kada je izgledalo da je Erdoan svrgnut vojnim udarom.
Tako da bi bilo logično pretpostaviti da je sada njihova motivacija da vide svrgnutog emira Katara: on je čovjek koji je finanisrao narodne revolucije protiv kojih se Saudijci i Emiraćani još uvijek bore.

Motiv tri- Čin nestajanja
Treći motiv za napad na Katar ide dalje od toga. Možda su zapravo željeli da vide kako Katar nestaje kao nezavisna država. Ovo zvuči, i jeste, poremećeno u stoljeću u kojem živimo. Kao prvo, Katar je isturena komandna baza Centralne komande vojske SAD. To bi moglo objasniti zašto UAE žestoko nastoji u Washintonu premjestiti američke baze iz Katara.
Ali, razmišljanje koje se krije iza ove kampanje može imati jako malo veze sa događajima u ovom stoljeću. Serije tvitova zvanično sankcionisanih blogera u Rijadu, odnose se na događaje stare preko 100 godina. Oni potežu ulogu Britanaca u odabiru porodice et-Tani kao izabranih vladara ovog dijela Arapskog poluostrva.
Bez ikakve namjerne ironije, oni pripisuju trenutne nevolje Katara sa sporazumom koji je Muhammed et-Tani dogovorio sa Britancima 1868. godine, što je otvorilo put da porodica nametne svoj politički autoritet nad drugim plemenima.
Saudijske novine al Eqtisadiah objavile su na Twitteru da je tradicija u Kataru da se vlast prenosi s oca na omiljenog sina, a ne od oca na najstarijeg sina. Oni su zatim objavili da 40 posto prihoda od nafte se dijeli među kraljevskom porodicom.

Historija i bumeranzi

Ekshumiranja ovakvih stvari je opasno razmišljanje za bilo kojeg člana saudijske kraljevske porodice. Gdje bi, naprimjer, bila porodica Saud bez odobrenja britanske imperije? Samo jedan sprat iznad mjesta u muzeju Kralja Abdulaziza gdje je Trump plesao ‘ples sablji’, nalazi se galerija slika na kojoj je predstavljena Britanka sa osnivačem samog kraljevstva.

Ova žena je Gertruda Bell. Arheolog, istraživač, najveća žena planinar njenog doba, i talentovani politički zvaničnik imperijalne Britanije. Bell je odigrala veliku ulogu u uspostavljanju države Mesopotamije, današnjeg Iraka, i pri odabiru plemenskog vođe u Arabiji.

Bell je putovala u Ha’il, bazu rivala plemena er-Rašid, i bila je bliska sa Hašimitima na zapadu. Ona je zaključila da je Ibn Saud, u to vrijeme četrdesetogodišnjak, najbolji izbor. Ovo je njen opis njega:

“Među muškarcima odgojenim u istom kamiljem sedlu, on je kazao kako ima nekoliko rivala kao neumorni jahač, kao vođa neregularnih snaga je osvjedočeno odvažan i spojio je svoje kvalitete kao vojnik koji shvata državnu politiku što ga čini još uglednijim među samplemenicima. Budući ‘državnik’ je možda konačna riječ pohvale”.

Zaista, pohvale. Ali, to je ono što porodica Saud vuče kao svoj rep.

A što se tiče dijeljenja naftnog bogatstva, Saudijska Arabija neće izaći dobro iz usporedbe. Katar je najbogatiji u svijetu po glavi stanovnika, tri puta više od Saudijske Arabije. U Kataru, gotovo da nema nezaposlenih, dok zvanična stopa nezaposlenosti u Saudiji je 12 posto i, nezvanično, ide do 25 posto.

Prijenos vlasti od oca do omiljenog sina? Muhammed bin Selman nije Selmanov najstariji sin, ali je evidentno da je omiljeni. Kad je jezik brži od pameti očekivati je da će se takve optužbe na susjeda vratiti kao bumerang i to najgorim praksama porodice Saud.

Kraljevina s dva lica

Nije ni moderna Saudijska Arabija prevazišla svoju ovisnost o strankinjama. Ako je kralju Abdulazizu bila potrebna preporuka Gertrude Bell, čini se da je njegovom unuku bila potrebna preporuka druge strankinje, Ivanke Trump.
Novine Rijad, jedne od Bin Selmanovih alatki u sadašnjem medijskom ratu, su imale ekskluzivni intervju s Ivankom, u kojem su bili zainteresirani za jedno glavno pitanje: šta ona misli o njemu?
Ona je nazvala zamjenika prijestolonasljednika ‘efektivnim uzorom’ za saudijsku, arapsku i muslimansku omladinu, jer Njegovo visočanstvo pokazuje ‘vodstvo, ambiciju i ljubav prema svome narodu i zemlji’. On je također bio harizmatičan.

Naravno, ni Bin Selman niti Ivanka nisu istog kalibra kao njihovi preci, Abdulaziz ili Gertruda Bell. Ali zajednička tema se pojavljuje u ovim vinjetama, iako je razlika od preko 100 godina, vladaru je potrebno strano odobrenje.
To, međutim, se ne odnosi na žene općenito, a ponajmanje na sve Saudijke. Dok je Ivanka sjedila u centru pažnje, Saudijke su držane u sjeni.
U stvarnosti se ništa nije promijenilo. Ukoliko je u Kraljevstvu poslovanje s ženama haram, zašto to onda ne bi bila ista stvar i sa Bell i Ivankom. Ako je halal razgovarati s njima, zašto onda Saudijke nisu bile podjednako zastupljene na ovim skupovima? Još jednom, Kraljevstvo ima dva lica, jedno za zapadnu publiku, a drugo za domaću.
Bin Selman i Bin Zejd su čvrsto zaglavljeni u kolonijalnom dobu. Oni su plemenski vladari, plaćaju za zaštitu i crpe resurse regije. Oni mogu kovati zavjere, svrgavati, ali ne mogu vladati i stablizovati situaciju. Oni nemaju viziju za regiju. Oni imaju oči samo za sebe. To je razlog zbog kojeg sam i dalje optimističan da će se iz pustoši koju siju za sobom,  na kraju pojaviti nova, autonomna i moderna Arabija.

Autor: David Herst,

glavni i odgovorni urednik MiddleEastEye

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba