On je bio markantna ličnost među bošnjacima u 20. stoljeću.

Završio je čuveni El-Azhar, a nakon njega cjelokupno svoje znanje i svoju ličnost stavio je na raspolaganje ondašnjim muslimanima bivše Jugoslavije. Napisao je više djela, a nama najpoznatiji objavljeni sadržaju jesu Fetve putem kojih saznajemo u kakvim su duhovnim i moralnim stadijima bivali tadašnji muslimani i na kakav način su promišljali. Detaljno sam isčitao sva njegova djela do kojih sam uspio doći i uvidio mnoštvo zanimljivih i korisnih sadržaja koja su aktuelna i u našem današnjem vremenu.

Naime, njegovim neumornim zalaganjem, te trudom i radom savjesnih i svjesnih vjerskih radnika i vjernika uopće, ukidane su, postepeno, jedna po jedna devijacija, u koje su bili zapali ondašnji muslimani Jugoslavije, među kojima ništa nisu zaostajali ni naši Bošnjaci. Zavedeni sjajem materijalizma, te običajima drugih naroda i vjera, kao i velikim brojem lažnih hadiskih predanja i apokrifnih sadržaja, naši muslimani su se udaljili od islama onakvog kakvog nam je objavio Uzvišeni Gospodar i Njegov Poslanik, s.a.v.s. U ovom tekstu izdvojiću nekoliko zanimljivih odgovora koja je na upit ondašnjih čitalaca GLASNIKA, dao hadži Husein ef. Đozo. Ovi odgovori idu u prilog objašnjavanju islama ljudima onakvog kakav on uistinu i jeste. Bez sujevjerja i nepotrebnih bid’ata (novotarija u vjeri).

U Fetvama II, u knjizi 5, nalazi se pitanje jednog čitaoca koji je konstatirao da njihov lokalni imam nije učio ”talkin” određenom rahmetliji, te je isti čitalac tražio mišljenje prof. Đoze uz završnu konstataciju da se ”talkin uvijek učio”.

Prof. Đozo mu odgovara: ”Talkin se propisuje živom čovjeku … Interesantno je i vrlo karakteristično što umrlom čovjeku posvećujemo vjerske brige više nego živom. Insistriramo po svaku cijenu da mu se uči talkin i Kur’an kad umre, a ne vodimo računa o tome dok je živ… Nije tačno da se talkin mrtvima učio uvijek. Mnogo toga u veza sa dženazom nije bilo ranije. U izvornim fikhskim djelima nećete naći puno toga što se sada prakticira. Bitan je dženaza-namaz. Sve drugo je dodatak koji nije nužan.”

Na konstatacije jednog čitaoca iz Novog Pazara da je isti zabrinut zbog ukidanja salle za mrtve, talkina, sedmine, četeresnice, i hatmi, prof. Đozo jasno odgovara: ”Uvjerili bismo našeg čitaoca da se ne radi o ukidanju bilo čega što je stvarno propisano i što u islamu ima osnova. Riječ je o bid’atima, dodacima koji nemaju nikakva temelja u islamu. Mi smo se više puta osvrtali na ove dodatke i dokazivali njihovu neispravnost i neosnovanost. Ne mislimo to ovdje ponavljati. Bez obzira na snagu naših dokaza, smatramo da se ovdje radi o procesu koji iziskuje malo više vremena. Ne može se preko noći izmijeniti nešto što je stoljećima smatrano strogim propisom vjere. Moramo biti svjesni da će trebati dosta vremena da bi se prevladale zablude iz prošlosti … Nebrojeno puta smo isticali, a to činimo i ovaj put, da je najsevabnije za umrle pomoći nekoga. Ima veoma mnogo prilika kako i neznatnom pomoći možemo zaraditi veliki sevab. Veliki je sevab pomoći siromašnog đaka, siromaha u izgradnji kuće, dovesti i podići vodu, napraviti put, most itd. Zašto ne bismo svojim umrlima na taj način osigurali trajni sevab.”

Na pitanje jednog čitaoca iz Todorova koji je pisao o mnoštvu sujevjerja sa kojima se on susretao u svom kraju, Husein ef. Đozo kaže: ”Vjerovatno ne postoji ni jedan obred od kojeg se splelo toliko praznovjerja kao što je slučaj sa dženazom. Ne samo pojedini krajevi i gradovi, nego gotovo svako selo ima svoje specifične običaje. Mnogi od tih običaja čak su suprotni učenjima islama. Interesantno bi bilo naučno ispitati nastanak ovih običaja…Za etnografiju bi, sigurno, bio poseban interes ispitivanje porijekla ovih običaja. Neki od njih, kao što su navedeni, po svojoj prilici, imaju porijeklo u prvobitnim primitivnim oblicima vjerovanja. Sa islamskog gledišta, svi ti običaji spadaju u oblast suvišnih dodataka od kojih mnogi predstavljaju praznovjerje, a potom i grijeh… Mi bismo željeli istaći da u osnovi velikog dijela ovih novotarija leži materijalni interes. Mi već odavno upozoravamo na razne zablude i neislamske običaje u vezi sa dženazom. Pisali smo o talkinu, devru, učenju Kur’ana mrtvima za pare, o ahdnami itd.”

Jedan džematlija iz Prijepolja naglašava da je jedne prilike u džamiji prisustvovao seansi poklanjanja hatmi umrlima, ali on iz svog revolta, kivan na sve veću prisutnost trgovanja sa Kur’anom, nije digao ruke na hatma dovu i nije aminao. Džematlija pita Đozu kako nadležne vjerske vlasti gledaju na sve veću komercijalizaciju vjere i kako to odobravaju. Prof. Đozo mu odgovara: ” Vrlo je pozitivno, a to nas posebno raduje, što je kod širokih muslimanskih slojeva sve prisutnija želja za demistificiranjem islamskih propisa i odnosa prema Kur’anu, što predstavlja veliku pomoć i stvara povoljne uslove u borbi protiv zabluda i deformacija koje su nastale u eri dekadence … Ima još pojedinih vjerskih službenika koji se ne pridržavaju spisa Vrhovnog islamskog starješinstva o talkinu, devru itd. Navodno se dogodilo da je jedan vjerski službenik na jednoj dženazi, u prisustvu reisu-l-uleme, počeo učiti talkin, što je prisililo reisu-l-ulemu da upozori dotičnog imama na postojeći raspis (odluku) u vezi sa (zabranom) izvođenja talkina …”

Na upit jednog imama šta Vrhovno starješinstvo misli na sve veću prisutnost raznih nadriljekara i gatara, prof. Đozo kaže: ”U posljednje doba mogla se primijetiti pojačana aktivnost nadriljekarstva, proricanja sudbine i gatanja u raznim oblicima i vidovima. To je uzelo takvoga maha da se ove aktivnosti sasvim javno obavljaju. U samom Sarajevu djeluje nekoliko takvih punktova za koje svi znaju. Ova zanimanja postala su veoma unosna. Prema islamskom učenju, sve to spada u kategoriju obmana i zabluda. Posrijedi je obično varanje i pljačka… Posredništvo se, prema islamu, smatra širkom.”

Jedna čitateljka iz Priboja je navela primjer svog djevera imama koji joj je umjesto učenja Kur’ana mrtvima za novac, preporučio mnoštvo drugih hajrata koje ona može učiniti kako bi njeni umrli imali od toga mnogostruku i dugotrajniju korist. Ona pita prof. Đozu šta misli o tom postupku njenog djevera, našto prof. Đozo hvali takav postupak dotičnog imama, te naglašava i navodi razloge zbog kojih su nastajali razni bid’ati i zbog čega oni i dan danas žive: ” … Ovozemaljski smisao propisa je potpuno zanemaren. Kur’an se prestao učiti živima da bi mi poslužio kao pravilo i putokaz u životu. On se sada uči mrtvima, iako je sasvim jasno da je došao živom čovjeku da ga poduči kako treba živjeti kroz život i ovdje zaraditi vječnu sreću na drugom svijetu…. Komercijaliziranje obreda. Mnoge novotarije (bid’ati), običaji i zablude koje su dobile obilježje vjere nastale su iz komercijalnih razloga … Institucionaliziranjem i profesionaliziranjem vjerskih usluga nametnulo se pitanje posebnih vjerskih službenika koji će vršiti vjerske usluge, ali za to biti i nagrađeni. Materijalni interes je zahtijevao što veći i raznovrsniji broj usluga. Na taj način rađale su se nove vjerske usluge.

Oblast dženaze izgleda bila je najpodesniji teren. Tu je nastao najveći broj bid’ata (novotarija). Ovdje su se bez mjere množile usluge. Tako su nastale razne vrste tevhida, učenje četrdeset Ja-Sina, hatmi, učenje na kaburu, talkin, devr itd. Možda je ranije, kada su naknade za ove usluge predstavljale jedina primanja vjerskih službenika, bilo mnogo teže upozoriti na ove novotarije, koje nemaju šerijatskog osnova. Danas je situacija sasvim drugačija. Vjerski službenici su prilično materijalno osigurani. Trebalo bi sada ozbiljnije prići ovom pitanju.” (Izabrana djela, knjiga peta, FETVE II, str. 26-70)

Tako je govorio Husein ef. Đozo o nekim našim sujevjerjima i novotarijama. Želeći Allahovo, dž.š., zadovoljstvo i Njegovu milost, ukazivao je na propise islama onakvim kakvi oni uistinu i jesu. Neka ovaj moj kratki osvrt na riječi i djelo Husein ef. Đoze budu mali poticaj svima nama da islam prigrlimo iskreno i  u potpunosti, ne povodeći se za raznim krivim i neutemeljenim interpretacijama kojih danas itekako ima.

Gospodaru naš, učvrsti nas u vjeri našoj i poduči nas potpunim propisima Tvojim, kako bi na Sudnjemu danu bili sa onima koji su sretni i onima koji su spašeni. AMIN!

 Za Akos priredio:  Admir Iković

Leave a Reply

*

captcha *