Već školski primjer kako se proizvođačima ne isplati proizvoditi nešto što će trajati gotovo vječno jest svojedobna pojava ženskih čarapa od umjetne svile (najlona). U reklamama su te čarape izlagali svim mogućim iskušenjima, čak su vukli automobile parom ženskih čarapa – koje su ostale čitave kao da su upravo izašle iz tvornice.

No, takav proizvod je loš posao – jer što da tvornice rade i kome da prodaju ako se nose čarape koje će trajati godinama ili uređaji koji će trajati desetljećima? Time je rođen razmjerno složen izraz “planirana obsolencija”, gdje su ženske čarape i napravljene tako da potraju samo određeno vrijeme, a svaka žena zna da joj ponekad “pukne očica” već i kad navlači čarapu prvi put. Neovisni stručnjaci su uvjereni: to nije tek kuknjava starijih građana kako je sve “prije bilo bolje”, nego su mnogi predmeti i proizvedeni tako da traju samo ograničeno vrijeme, od električnih žarulja pa do vrhunskih elektronskih uređaja i mehaničkih dijelova, naprimjer u automobilima, piše Deutsche Welle.

Printer se ‘kvari’ nakon određenog broja printanja

Često se čini da je glavni argument da se u neki proizvod ugrađuje manje kvalitetan dio, konačna manja cijena proizvoda. To u pravilu nije točno: trošak samih materijala ugrađenih u nekom proizvodu je u pravilu beznačajan u usporedbi s drugim troškovima proizvodnje. Drugim riječima, jedva da ima razlike na konačnoj cijeni proizvoda ako je u njega ugrađen zupčanik od nekvalitetne plastike ili od vrhunskog čelika: glavni trošak je na koncu radnik ili stroj koji će taj zupčanik postaviti tamo gdje spada. Korišteni materijal čini tek nekoliko postotka u konačnoj cijeni proizvoda.

Neki proizvodi su čak konstruirani da doista varaju potrošače. Tako je jedna skupina hakera iz Rusije malo bolje pogledala kako je složen program printera za računala. Otkrili su da je u mnogima od njih ugrađen jedan integrirani krug koji točno broji ispisane stranice, te nakon nekog vremena javlja kvar na stroju, makar je s pisačem sve u redu! Na internetskoj stranici tih hakera se nudi mali program da bi se taj brojač u čitavom nizu modela tiskača “vratio na nulu” i u pravilu on nakon toga radi kao da se ništa nije dogodilo.

Proizvedeno da funkcionira u razdoblju od tri godine

Nijemac Steffan Schridde je zbog svega ovoga pokrenuo internetsku stranicu na kojoj potrošači mogu prenijeti svoja iskustva s raznim uređajima koji imaju “namjerno ugrađene slabe točke”. “Proizvođači očito ne razmišljaju mnogo o dugovječnosti nekog proizvoda nego u njega ulažu točno toliko novca koliko je potrebno da funkcionira u razdoblju od tri godine”, smatra on. Naime, nakon tri godine gotovo svugdje ističe pravo kupca da se pozove na jamstvo ili grešku u proizvodnji.

Osim što sve kraći ciklusi trajanja elektronskih uređaja opterećuju novčanik kupaca, povećavaju i potražnju za sirovinama. Za elektroničke uređaje su potrebne mnoge rijetke kovine, od zlata i bakra pa do elemenata čija je proizvodnja izuzetno zahtjevna. Ne samo da se u njihovoj eksploataciji troši mnogo energije, nego se i uvelike zagađuje okoliš.

Dominik Enste Instituta za njemačku privredu u Kölnu tvrdi da za to nisu krivi samo proizvođači, nego i kupci – jer mnogi žele imati samo najnovije proizvode i biti uvijek u trendu. Na pitanje ima li uopće još proizvoda koji su proizvedeni da traju vječno, Enste smatra da je na kupcima moć da se nešto promijeni.

“Pitanje glasi: hoću li kupiti dva proizvoda u pet godina ili jedan koji će trajati pet godina?”, kaže Enste. Jer ako se zbroji, koliko su koštali nekvalitetni proizvodi, potvrđuje se ona stara mudrost: škrtica uvijek troši dvaput.

(vakatba)

Leave a Reply

*

captcha *