IslamBosna.ba- Proteklih dana uhapšen je veliki broj učenjaka, daija, novinara i saudijskih aktivista, a na njihovom čelu su doktori Selman el-Auda, Ali el-Umeri, Awad el-Karni i Muhammed Musa eš-Šerif. Hapšenja su izvršena bez ikakvog argumentovanog i uvjerljivog razloga niti jasne optužnice. Sa aspekta šerijata ovakve aktivnosti nisu dozvoljene i niti jedan alim, koji se boji samo Allaha, ne može a da ne osudi ovo. Časni šerijat nas uči da je oprostiti greškom bolje nego kazniti greškom, što je u savremenom zakonodavstvu pretočeno u pravni princip da je “svako nevin dok se ne krivica.”

Šerijat, kao i međunarodna pravna akta poštuju čovjekov privatni život i nikome nije dozvoljeno implicirati nečiju krivicu bez jasnih argumenata. Ebu Lu’lue el-Medžusi se obratio Omeru b. Hattabu, r.a., prijeteći mu: “Učinit ću s tobom ono o čemu će ljudi pričati.” Omer je u tome razumio prijetnju, a neki od ashaba su predložili da Ebu Lu’lue bude uhapšen, ali je Omer to odbio, jer ovaj čovjek još nije bio uradio ništa čime bi to zaslužio. Ove priče ponavljaju selefijski šejhovi svojim učenicima, ali kada njihov kralj uradi nešto takvo, onda tragaju za drugim tekstovima kojim će opravdati ono što je njihov vladar uradio i kojima će napraviti šerijatski okvir za njegove postupke, a šerijat je čist od svake uzurpacije prava nevinih.

Šerijat, u svojim tekstovima i primjeni ne pravi razliku između običnog čovjeka i vladara. U slučaju kada vladar pogazi čovjekovo pravo ili uzurpira njegovu slobodu, učenjaku ne preostaje ništa drugo nego da svom snagom takvo djelo osudi. Među četrdeset Nevevijinih hadisa, koje u Saudiji napamet uče i djeca i tumače ih narodu, stoji i hadis: “Vjera je savjet.” Rekosmo: “Kome, Allahov Poslaniče?” On reče: “Allahu i Njegovom Poslaniku i Njegovoj knjizi, predvodnicima muslimana i običnim ljudima.” Jesu li selefijski učenjaci, i učenjaci uopće, u Saudiji izvršili obavezu savjetovanja u ovom prijestupu i obavezu naređivanja dobra i odvraćanja od zla? Ono što znam je da u Saudiji i sada postoji Ured za naređivanje dobra i zabranjivanje zla, ali ne znam da li je dio vjerovanja i znanja saudijskih šejhova da se šerijatski tekstovi primjenjuju na obične ljude, a da se suspenduju ukoliko se trebaju primijeniti na vladajuću strukturu?

Saudijski šejhovi, uglavnom, pripadaju hanbelijskom mezhebu i selefijskoj školi. Da li je ova poražavajuća šutnja u pogledu ovih hapšenja u skladu s tim mezhebom i školom? Zasigurno nije. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Pokornost je u onome što je dobro.” Također je rekao: “Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.” Imam Ahmed b. Hanbel lično je odbio pokornost trojici vladara koji su od njega tražili da ustvrdi da je Kur’an stvoren. Odbio je pokoriti im se i bio je izložen mučenju u poznatom iskušenju koje ga je zadesilo. I šejhu-l-islam Ibn Tejmije, r.h., se borio svim oblicima borbe, a prvi je bio riječ istine, te je zbog toga i umro u zatvoru. Zanimljivo je da oni saudijski šejhovi koji podržavaju ova hapšenja to opravdavaju pokornošću i poslušnošću vladaru kao da je pokornost vladaru u svemu što i pokornost Allahovim naredbama. Da je ovo uradio neko drugi, onda bismo slušali njihove fetve u kojima se dokazuje neispravnost njihove akide, te da je neispravna akida onoga ko se boji ljudi kao što se boji Allaha.

Veoma često vidimo njihovu ulemu koja na sva usta napada običan svijet koji čini određene grijehe i propuste, koji nisu u skladu sa plemenitim šerijatom, ali zato šuti na velike grijehe u vjerovanju koje čine vladari, kritikuju one koji su u grobovima, a na miru ostavljaju one koji su u palatama, zato je i časni učenjak Ebu Hasan en-Nedevi govorio: “O robovi onih što su u palatama, budite blagi prema onim što su u kaburovima.”

Napisao: Dr. Assam Telima

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba