article-2666543-1EEE4F5000000578-577_634x462

IslamBosna.ba- Morten Storm, rođen 1976. g. u danskom Korsøru, napustio je školu sa 16 godina, nastavio s krijumčarenjem cigareta, završio u zatvoru za maloljetne delikvente. Nakon toga postaje član roker-bande “Bandidos”.
Slučajno nailazi na jednu knjigu o islamu, biva momentalno fasciniran i prelazi na islam. U Jemenu sreće džihadske veterane i šejha Envera Avlakija. Brak propada, a on svome sinu daje ime Osama. Storm duže vremena živi kao Murad el-Denmarki u Engleskoj i Danskoj, dok 2007. godine nije, nakon jedne krize vjerovanja, promijenio strane. Od tada špijunira džihadiste za obavještajne službe, što je 2012. g. i javno obznanio.

Prenosimo u cijelosti njegov intervju za njemački “Die Zeit” od 16. aprila 2015. g.

ZEIT: Gospodine Storm, 2007. g. ste nazvali dansku obavještajnu službu PET i ponudili svoje usluge. Tamo ste tada bili poznati kao radikalni islamist. Tada ste pri susretu s njima sebi naručili sendvič sa slaninom i pivo da biste pokazali svoju ozbiljnost. Kako ste nadošli na to?

Morten Storm: Bio sam izgubio svoje vjerovanje. Nakon 10 godina kao selefija, počeo sam da postavljam pitanja, ali mi niko nije mogao dati zadovoljavajuće odgovore, kao npr. na pitanje kako postoji slobodna volja kad je Allah već sve odredio.

ZEIT: Ali to ne objašnjava niti brzinu vaše promjene niti zašto niste jednostavno postali liberalni musliman.

Morten Storm: Postalo mi je jasno da sam postao robot. Shvatio sam da sam postao opasan- i kakva opasnost dolazi od onih s kojima sam bio u kontaktu. I tako sam odlučio da pomognem da se oni zaustave. Nisam vidio nikakvu srednju poziciju, takav sam.

ZEIT: U to vrijeme ste već mnogo opasnih ljudi upoznali, jednog pomočnika od 9/11, “bombaša cipelama” Richarda Reida, jednog kasnijeg vođu Šebaba kao i Taimura Abdalija, koji se 2010. g. raznio u Stockholmu. Postali ste značajan saradnik PET-a.

Morten Storm: I to mi se dopalo! U mom životu je mnogo toga završilo pogrešno, ali sada sam imao osjećaj da radim pravu stvar. Spasili smo živote.

ZEIT: Prije toga ste u Jemenu studirali u jednoj radikalnoj vjerskoj školi i upoznali neke ekstremiste koji su kasnije zauzeli značajne pozicije u El-Kaidi. Enver el-Avlaki, jemensko-američki daija, koji je u čitavom svijetu militante inspirisao, bio je vaš prijatelj.

Morten Storm: On je bio jedan miran, velikodušan čovjek, i mnogo smo diskutovali u mojoj sobi u Sana-i. On je bio član moje lične grupe za učenje. Njegov sin se igrao s mojim sinom. Ali tada još nije bio terorista.

ZEIT: Uskoro ste počeli da radite i za MI6 i američku CIA-u. Amerikanci su htjeli da ubiju Avlakija, između ostalog i zato što je učestvovao u pokušaju da se jedan putnički avion obori iznad SAD-a 2009. godine. Kao neko mu mu je bio blizak, znali ste da on traži treću suprugu iz Evrope. Vi ste aranžirali ovaj brak i predložili CIA-i da u njen kofer ugrade prislušne uređaje.

Morten Storm: Tačno. I to može zvučati hladnokrvno. Ali kada sam sreo Aminu (Irena iz Hrvatske, op.prev.), znao sam tačno šta ta žena hoće: da se uda za Aulakija. I ona je bila tempirana bomba. Ona bi bila opasna i u Evropi.

ZEIT:  Kada ste kasnije sreli Aulakija, posumnjali ste u svoju agentsku misiju?

Morten Storm: Ne. Ali bilo je teško. On je imao povjerenje u mene i branio bi me svojim životom. Naprotiv njemu Danci i Amerikanci kasnije nisu željeli da imaju bilo šta sa mnom.

ZEIT: Avlaki je ubijen 2011. g. Vi ste ubijeđeni da je vaša priprema učinila mogućim napad bespilotne letjelice. Danci i Amerikanci to nisu nikad priznali, u svakom slučaju službeno ne. I nakon toga vam nisu dali nijedan novi zadatak.

Morten Storm: Bio sam bijesan. Osjećao sam se izdanim. Dakle ponudio sam im da pronađem Ebu Basira el-Vuhajšija, šefa El-Kaida na Arapskom poluostrvu (AQAP). Oni su mi dozvolili da ga potražim i ja sam ga zaista kasnije i sreo. On me je čak želio upoznati s Ibrahimom el-Asirijem, AQAP-ovim inžinjerom za bombe. Mogao sam im obojicu isporučiti! Ali CIA nije reagovala.

(Nije jasno zašto CIA nije tražila od Storma da radi na El-Vuhajšiju. Za Storma je to toliko jaka zagonetka da se ponekad pita da je možda CIA-i bilo draže da ova dvojica ostanu u životu.
Na razgovoru sa Stormom bili su prisutna i dva koautora njegove knjige “Moj dvostruki život u El-Kaidi i CIA-i”. Paul Cruickshank, reporter CNN-a, nudi slijedeće objašnjenje: “Tada su SAD već znali da Storm tajno snima svoje razgovore s oficirima. To im se nije dopadalo. Razumljivo da je povjerenje među njima bilo poljuljano”.)

ZEIT: Put do El-Vuhajšija je bio opasan po život. Niko vas nije prisiljavao da ga obavite. Zašto ste to uradili?

Morten Storm: Da im pokažem da ja mogu ono što niko drugi nije mogao!

ZEIT: Morao bi biti neki jači razlog!

Morten Storm: To je naravno i psihički “kick”. Gurneš glavu u lavlje ždrijelo. Dok sam bio u Jemenu, uvijek sam u sebi zamišljao kako ćemo nakon toga ovo sve proslaviti uz pivo, da “zalijemo” informacije koje sam dobavio. Radio sam za tri vlade koje su se otimale za mene. A ja sam bio tu, u Jemenu, i zli momci mi daju kalašnjikov…To je bilo neopisivo. Prilično cool.

ZEIT: Kako ste se probili do El-Vuhajšija? To je otprilike teško kao pronaći Bin Ladena.

Morten Storm: On je znao za moj odnos s Aulakijem. Ponudio sam se da nastavim tamo gdje smo Aulaki i ja započeli. Aulaki me je zamolio da organizujem jedan specijalni hladnjak za kamp. Pretpostavljam za čuvanje eksploziva. CIA mi je obezbijedila jedan u koji je ugradila radio-odašiljač.  Taj hladnjak je još uvijek bio tu i ja sam znao da ga AQAP hoće. Osim toga, nagovijestio sam da bih mogao dovesti švedske rekrute s informatičkim sposobnostima. To je bilo interesantno za El-Vuhajšija.

ZEIT: Pri susretu je on tražio da mu položite zakletvu na poslušnost, koju ste vi i položili.

Morten Storm: Morao sam održati svoju legendu. Ali nisam uživao u tome da ga izdam. Znam šta je to njemu značilo. To je kao bedž kod Bandidosa- znak pripadnosti.

ZEIT: Da li su Avlaki i Vuhajši od vas tražili da izvodite terorističke operacije?

Morten Storm: Ne. Oni su od ranije znali da sam protiv napada na civile. To su prihvatili. Za njih ja sam bio most prema radikalima u Evropi. I neko ko je mogao nabaviti opremu.

ZEIT: Napustili ste školu, bili kriminalac, roker. Malo toga u vašem životu vas je spremilo na život jednog agenta. Kako to da ste bili tako dobri u tome?

un-espion-danois-au-coeur-dal-qaida_0

Morten Storm: Slične stvari se dopadaju jedne drugima, rekao bih.  Od mojih dana u Bandidosima znao sam kako se čovjek kreće kroz mreže. Istina, nikad nisam završio školu, ali u kampovima za trening od MI6 sam položio neke testeove na kojima su članovi MI6 pali. Nakon što sam se tada u Jemenu pojavio, bio sam senzacija: jedan veliki, bijeli, danski konvertit! Svi su me pozivali sebi i tako su nastale moje veze. Nijedna obavještajna služba ne bi mogla isplanirati tako nešto.

(Na ovom mjestu su se ponovo umiješali koautori. Oni su Storma u toku svoje saradnje prilično dobro upoznali. “Skoro svi, s kojima smo razgovarali, su mišljenja da se s Mortenom jednostavno lahko može ćaskati”, kaže Tim Lister. Cruickshank nadopunjava: “On je prijatan čovjek, koji druge nasmijava.” Obojica vjeruju da je ova njegova osobina djelimično odgovorna za njegov uspjeh.)

ZEIT: Vaša knjiga omogućava i uvid u finkcionisanje obavještajnih službi. Koristile su obilno radio-odašiljače koje su ugrađivali u kozmetičke tašne, imali su odlične satelitske fotografije i naučile su vas rukovanju oružjem.

Morten Storm: Ali su u isto vrijeme bile nevjerovatno neprofesionalne! Već sami dokazi mog posla, koje sam bez problema mogao pohraniti, SMS-ovi, emailovi, snimljene razgovore….i gdje god bismo se sreli, Danci su uvijek željeli proslaviti i naručivali su sebi prostitutke.

ZEIT: Na kraju ste izašli u javnost. Osjećali ste se porećenim, izdatim i ponuđeni novac za šutnju ste odbili, mada ste najprije pregovarali o tome.

Morten Storm: To je bila teška odluka. Ali sam bio ubijeđen da svoju porodicu i svoj glas tako najbolje mogu zaštititi.

ZEIT: Kajete li se što ste 2007. g. naručili sendvič sa slaninom?

Morten Storm: Ne. To bih opet uradio. I sada, s ovom knjigom, ipak ima nešto od priznanja za mene.

Prijevod: IslamBosna.ba