IslamBosna.ba – Kuds ili Bejtu-l-Makdis je islamsko, vjerovjesničko ime. Kada Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: Slavljen neka je Allah koji je u jednom dijelu noći preveo roba Svoga iz Mesdžidu-l-Harama u Mesdžidu-l-Aksu – On veže Kabu sa Kudsom. Mesdžidu-l-Aksa, ili Udaljena džamija, je udaljena u odnosu na Kabu, Poslanikova džamija je Kabi bliskiji mesdžid, dok je el-Aksa udaljena. Ali ovdje je istaknuta veza između Kabe, veza između poslaničke misije i Mesdžidu-l-Akse, a i kazivanje o Mi’radžu nije daleko od toga.

Pored ove veze, postoji veza i sa Arapima. Naime, američki historičar Olbrajt u svojoj poznatoj studiji navodi da su Kuds izgradili Jebusjuni (arapsko pleme koje je napustilo Arabijski poluotok i naselilo područje Palestine i Šama a posebno u područje Kudsa četiri hiljade godine prije nove ere). Arabijski poluotok je bila kolijevka odakle su kretala iseljavanja u pravcu Iraka, Šama i Egipta.

Područje Kudsa je jedno od najstarijih historijskih područja koje su ljudi naseljavali još četiri hiljade godina prije Nove ere. Sada je već šest hiljada godina kako je Arabijsko poluostrvo mjesto dubine vremena i korijen historije.

Kuds je najstariji grad na Zemlji, star oko četiri hiljade godina prije Nove ere. Ovo je grad koji je bio najviše predmet interesovanja brojnih istraživača. Možemo govoriti o trgovinskim centrima, o Disneyland-u, ali ne možemo govoriti niti o jednom gradu koji je predmet sedam hiljada istraživanja, od magistarskih, pa do doktorskih radova napisanih o njemu.

U Kudsu postoji više od dvije hiljade arapsko- islamskih kulturno- historijskih spomenika.

Arapi su činili 64% stanovništva ovog grada, ostatak su činili pripadnici drugih nacionalnih zajednica. Broj Jevreja kretao se od 1.5 do 4%.

Danas, nakon nasilne demografske promjene i jevrejske igre u ovom gradu, procenat Jevreja je oko 80%, a starosjedioci grada čine zanemarljiv procenat.

Musa, a.s., je vjerovjesnik sviju nas jer je pozivao u tevhid, a prolazak Benu Israelćana kroz Kuds je bio otvoren. Kur’an govori: Uđite u svetu zemlju koju vam je Allah propisao i ne povlačite se, pa da budete propali. Oni rekoše: ‘O Musa, u njoj se nalazi silnički narod i mi u nju nećemo ući dok oni iz nje ne izađu. Kada oni izađu, onda ćemo mi ući.

Jaser Arafat, Allah mu se smilovao, je govorio: “Mi smo taj silnički narod o kojem Kur’an govori.” Time je aludirao da su Arapi osnivači i utemeljitelji grada Kudsa, kao i njegovi starosjedioci.

Ako pogledamo sa historijskog aspekta, onda je činjenica da su Arapi izgradili Kuds. A ako pogledamo sa vjerskog aspekta, onda trebamo imati na umu da je Muhammed, s.a.v.s., posljednji vjerovjesnik, nasljednik vjerovjesništva. I ovo je jedna od tajni i poruka Isra i Mi’radža.

Kraljevstvo koje su Jevreji uspostavili u Kudsu nije trajalo duže od sedamdeset godina.

U jevrejskim svetim knjigama stoji da je Allah kazao Ibrahimu: “Ovu zemlju sam darivao tvojim potomcima”, a Arapi su potomci Ibrahima, a.s.

Još u vrijeme Musaa, a.s., Jevreji su se kolebali i odbijali ući u Palestinu. Čak su javno saopćili kako oni neće ući u Palestinu i pozvali su Musa’a, a.s., da se zajedno sa svojim Gospodarom bori za Palestinu.

Istinski vlasnici ove zemlje odgajaju malodobnu djecu, omladinu u adolescentskom periodu, odgajaju ih da vole ovu domovinu, da je veličaju, da umiru za nju i da se za nju žrtvuju kao za malo koju zemlju u historiji.

Kuds je dočekao Ebu Ubejdeovu vojsku, ali su njegovi stanovnici odbili predati ključeve grada bilo kome drugom izuzev halifi Omeru. Omer, r.a., je došao, preuzeo ključeve grada i garantirao sigurnost stanovnicima. Muslimani nisu prolili niti jednu kap krvi u Kudsu. Omer nije htio obaviti namaz u crkvi iz svog poštovanja prema Allahu i kako bi očuvao principe ravnopravnosti i ljudskih prava.

Svaka islamska država ili dinastija nastojala je ostaviti traga u Kudsu. Umevije su sagradili Mervanovu džamiju, Kubbetu-s-sahru, ogradili kompleks i izgradili zidove. Neki vladari su čak razmatrali mogućnost da Kuds proglase prijestolnicom islamske države.

Abbasije su u vrijeme vladavine Me’muna prvi i posljednji koji su kovali novac sa slikom Bejtu-l-Makdisa.

Muzaffer Kutz, Sultan Kalavun i drugi iz memelučke dinastije su ostavili, također, svoj trag u Kudsu i potrošili velika sredstva na njegovu izgradnju i restauraciju.

Osmanlije su uradili ogroman posao. Uvakufili su brojne posjede u Kudsu, izgradili zidove i utvrđenja, a historija nikada neće zaboraviti stav sultana Abdulhamida II, kome su Jevreji ponudili ogromnu svotu novca da im proda jedan dio Palestine. On je to odbio iako je znao da će biti zbog toga svrgnut s vlasti. Odbio je jer nije želio da ga historija zapiše kao izdajnika koji je prodao zemlju Palestine.

Danas je Kuds izložen nastojanjima da se potre njegov historijski identitet. Pokušali su, navodnim arheološkim iskopinama potvrditi jevrejski “identitet” grada, ali nisu uspjeli. Onda su Kuds pretvorili u tursitičku destinaciju, ispunili ga hotelima i kafanama čime su oskrnavili njegovu duhovnu dimenziju kao svetog grada.

Mijenjanje demografske slike je također u Kudsu itekako aktivno. Kada su cionisti okupirali Kuds onda su zabranjivali Palestincima da uzumaju izraelsko državljanstvo. Dozvolili su im da imaju jordansko, da bi im kasnije i to ukinuli i ostavili ih kao narod bez identiteta. Nakon toga su ih prinudili da se iseljavaju. Nastojali su prilagoditi Kuds sebi, a ne sebe Kudsu.

Historija muslimana je drugačija. Oni su čuvali živote svojih suparnika i protivnika. Kada je Salahudin ušao u Kuds nije upotrebio sablju, već je liječio njihove bolesnike. Čak je nekima slao i svoga ličnog ljekara.

Sto godina prije toga, krstaši su ubili oko sedamdeset hiljada muslimana u Kudsu, koji su ukopani u poznatom mezarju koje se zove Manullah.

Nakon što su se muslimani vratili u Kuds, pretvorili su ga u centar nauke i civilizacije. U njemu je živio i veliki imam el-Gazali koji je započeo svoju knjigu Ihya ulumi-d-din, zatim et-Tartuši, Ibnu-l-Arebi i mnogi drugi.

Postoji grupa hanbelijskih alima koji uz svoje ime nose nadima el-Makdisi, a među njima je i autor poznatog hanbelijskog fikha el-Mugni, Ebu Kudame el-Makdisi.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Selman el-Auda

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba