IslamBosna.ba– Ovog ramazana sam počeo razmišljati o učenju Kur’ana, želio sam doprijeti do onoga što će u mome srcu ostaviti tragove, uvidjeti domet utjecaja i refleksija kur’anskog konteksta. Želio sam, također, ova svoja zapažanja podijeliti sa svojim dragim insanima.

Prvo zapažanje

Buhari i Muslim prenose u svojim Sahihima od Aiše, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u godini u kojoj je preselio kazao:  Izlagao bih Kur’an pred Džibrilom svake godine jednom, a ove godine je to učinio dva puta. Smatram da je to znak da mi se smrt približila. Ovaj hadis sa sobom nosi lijepe koristi.

Prva je Allahova briga za Kur’an i njegovo čuvanje. Uzvišeni kaže: Doista Mi objavljujemo Kur’an i doista ga Mi čuvamo. (el-Hidžr, 9) jer Kur’an je posljednja Allahova riječ stanovnicima Zemlje, koja je zapečatila prethodne objave i u njoj je pojašnjenje za sve ljude do Sudnjega dana. Obuhvata sve aspekte dobra, upute, principa i božanskih zakona. Zbog toga se Uzvišeni Allah obavezao da će čuvati Kur’an u prsima ljudi, ali i na papiru.

Druga stvar koju zaključujemo iz ovoga, jeste da je hatma Kur’ana sunnet. Zbog toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preporučivao Abdullahu b. Amru b. El-Asu, r.a., da u toku mjeseca poruči Kur’an jednom. Ashabi su dijelili Kur’an na sedam dijelova i tako završavali hatmu za sedam dana. Kada su upitani o toj podjeli, kazali su da prvi dio obuhvata sure el-Bekara, Ali Imran i en-Nisa’, zatim dolazi pet drugih sura, pa sedam narednih, pa devet narednih, zatim jedanaest, zatim trinaest i onda dio kraćih sura od sure Kaf do sure en-Nas.

Sunnet je u toku ramazana proučiti hatmu, i čovjek će za svaki harf imati nagradu. Niti jedan dio Kur’ana ne treba biti zapostavljen, a čovjek će biti nagrađen shodno sljedećem:

  1. Vremenu koje je utrošio u učenju Kur’ana;
  2. Potpunosti i ispravnosti svog učenja;
  3. Utjecaj i blagost srca, odazivanje na pozive Kur’ana i ovo je ključni i suštinski smisao objave.

Dopusti Kur’anu da uzdrma tvoju nutrinu iz dubine, da obuzme tvoja osjećanja, da pokrene tvoje emocije, da izliječi tvoje rane. Dopusti Kur’anu da se obrati tvome razumu svojim argumentima, da ga okupira svojim dokazima. Prepusti se Kur’anu, neka te vrati kroz potekla stoljeća, generacije i narode, prepusti mu se da te upozna sa životom iskrenih Allahovih robova. Zatim mu se prepusti da neka te vrati u realnost i pojasni ti uzroke i propise Allahovih zakona i stvaranja. Kur’an će te onda odvesti u budućnost i tvoje srce ispuniti zadovoljstvom i prihvatanjem, ispuniti te strpljivošću i snagom, odvesti te u prostranstva Ahireta, u prostranstva apsolutnog… u vječnost… govoreći o Allahovim lijepim imenima i plemenitim svojstvima, o Njegovim melekima i stvorenjima, uzdići će te u visoke sfere i otvorit će ti razum za ono što ne znaš: Kunem se onim što vidite i onim što ne vidite. Ponavljaj sa zahvalnim Allahovim robovima: Gospodaru, Tebi hvala koliko bi se ispunili nebesa i Zemlja i koliko bi se ispunilo ono što Ti hoćeš mimo ovoga.

Ukoliko si siromašan, bolestan, zatvorenik, tužan, potišten, Kur’an će te odvesti u bolji i ljepši svijet, povezati te sa Uzvišenim Allahom, Vlasnikom svakog dobra, plemenitosti i dobrote, Onim koji se ne mijenja, koji je apsolutan.

Nekada se ne možeš skoncentrisati i fokusirati na razmišljanje i promatranje kur’anskih pouka, ali, uprkos tome, uči Kur’an jer ćeš i za takvo učenje biti nagrađen. Naravno, nagrada za učenje sa razumijevanjem je veća.

Drugo zapažanje

Buhari i Muslim prenose od Abdullaha b. Mes’uda, r.a., da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Uči mi Kur’an.

Kako ću ti učiti, a on se tebi objavljuje – pitao sam ga.

Poslanik mi reče: Ja ga volim slušati od nekog drugog.

Onda sam mu učio suru en-Nisa, dok nisam došao do ajeta: I kako će biti kada iz svakog ummeta dovedemo svjedoka,  a tebe dovedemo kao svjedoka protiv njih. Tog dana jedva bi dočekali oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali da je nad njima zemlja poravnana; a od Allaha neće moći ni jednu riječ sakriti. Tada mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Dosta je sada. Pogledao sam ga i vidio kako mu oči suze.

Plemenite suze teku niz čisto lice od straha zbog veličanstvenosti i straha prizora Sudnjeg dana, jer će on, s.a.v.s., biti pozvan da bude svjedok, pa ga je obuzelo sažaljenje i blagost prema svome ummetu. Zato će njegove riječi toga dana biti: Gospodaru moj, moj ummet, moj ummet! Nekada učač može biti obuzet brigom oko izgovora harfova, učenja ili tedžvida, pa ako čuje Kur’an od nekoga drugog, posebno nekog ko lijepo, tečno i osjećajno uči Kur’an, to će na njegovo srce ostaviti snažne tragove. I danas se sjećam dok sam bio dijete koliko sam volio slušati dobre egipatske učače, poput Abudlbasita Abdussameda, šejha Muhammeda Rif’ata, šejha Menšavija, šejha Teblavija i njihovo učenje i danas odzvanja u mojim ušima.

 Treće zapažanje

Buhari i Muslim prenose hadis od Abdullaha b. Mes’uda u kojem stoji da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: Allahov Poslaniče, ja sam se osamio sa ženom koja mi nije supruga i sa njom sam radio sve što muž radi sa svojom ženom, izuzev spolnog odnosa? Poslanik, s.a.v.s., ga upita: Jesi li klanjao sa nama? On reče: Da. Tada mu Poslanik, s.a.v.s., odgovori: Idi, oprošteno ti je. Tada je Uzvišeni Allah objavio: I obavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava.

Ovaj hadis govori o veličanstvenom značenju Kur’ana. Nekada čovjek čuje određeni ajet u jednom trenutku dok sluša imama, čak i dok ide ulicom i taj ajet ostavi toliko traga kod njega, kao da je posebno zbog njega objavljen, jer upravo taj ajet rješava njegov problem i odnosi se na njegov slučaj.

Neki mladić je pogriješio prema svojo majci, obratio joj se povišenim tonom i srdit izašao iz kuće. Otišao je na namaz u džamiji, a imam je učio ajet: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Bio je siguran da je Uzvišeni Allah učinio da imam prouči ovaj ajet baš zbog njega. Drugi mladić je učinio grijeh, pa je bio potišten i očajan. Uključio je radio i na njemu čuo učenje kur’anskog ajeta: Reci: O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, nemojte gubiti nadu u Allahovu milost, jer Allah oprašta sve grijehe, On je Onaj koji prašta i Milostiv.

Treći mladić je gledao vijesti i od svega toga njegovo srce je osjetilo bol i mučninu gledajući i čitajući ono što se dešava u Burmi i Siriji, zbog ubijenih u Iraku, zbog stanja u Egiptu, zbog pritisaka, nemira i diktature koja vlada u islamskom svijetu uopće, a onda otvori Mushaf i pročita ajet: Neka te nikako ne obmanjuje to što oni koji ne vjeruju po raznim zemljama putuju: kratko uživanje, a poslijeDžehennem će biti mjesto gdje će boraviti, a užasno je to prebivalište!

Na ovaj način vjernik ne gubi nadu u preporod i reforme, a njegovo srce biva ispunjeno smirajem i zadovoljstvom.

 Četvrto zapažanje

Buhari i Muslim prenose od Ebu Hurejre, r.a., da je Džibril pitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o ihsanu, pa mu je on odgovorio: Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe, doista, vidi.

Kur’an čini da proživljavaš trenutke sa Jusufom, a.s., u bunaru, zatim u dvoru, zatim u zatvoru, zatim na čelu Egipta i na kraju sa lijepim završetkom: …usmrti me kao muslimana i priključi me dobrima.

Također, proživljavamo i trenutke sa Ibrahimom, a.s., u njegovom djetinjstvu, u razmišljanju o Allahovoj veličini, u njegovom traganju za Uzvišenim Allahom, u njegovoj vjeri, strpljivosti, požrtvovanosti, borbi, napuštanju Iraka i odlazak u Šama i Egipat i na koncu u Mekku: I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: “O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zakolati, pa šta ti misliš?” – “O oče moj,” – reče – “onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.” I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, Mi ga zovnusmo: “O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; –  a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine -to je, zaista, bilo pravo iskušenje!” – i kurbanom velikim ga iskupismo.

Kroz Kur’an se družimo i sa Merjem, Allahovom pobožnom, iskrenom i pokornom robinjom, dok čini ibadet u hramu i dok kod nje dolazi melek: A kada meleki rekoše: “O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, biće viđen i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih; on će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i biće čestit.”

Kur’an nas vodi i u društvo Musa’a, a.s., kada je preplašen pobjegao iz grada, ili dok je slušao Allahovo obraćanje, dok je pozivao svooj narod da uđu u svetu zemlju, dok su se oni ustručavali i kolebali govoreći: Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite, a mi ćemo ovdje sjediti.

Kroz Kur’an pred tvojim očima se redaju prizori Sudnjeg dana, tvoja briga i tvoje nezanimanje za ono što se dešava s drugim ljudima: Svako će toga dana imati brigu koju će brinuti.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Selman el-Auda

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba