SEDEF VJEČNE LJUBAVI

U spokoju jezera, mirisni lopoči
traže sunca Tvog pogled sliven.
U ozarene dane i u utihnute noći
ja od Lica Tvoga nisam skriven.

Ovaj život olujni kao đemija brodi
u lahorima gorkim i tmuša mori.
Na putu skrivenom će da dohodi
ka beskraju gdje svjetiljka Tvoja gori.

Udomi miskina u Tvome hladu
tamo gdje se Aška šerbe pije.
Srce ovo izgara u muradu,
da sa Izvora blaži se i grije.

Laste, sjenice Tvoga zraka
šeboj na krilima kad pronose
na bijelim burdama oblaka
tespih, zikir prolomio se.

Kad se ljepoti svijeta Milosnog prikuči
od Tvog sedefa Ljubavi, srce huči.

Kemal Obad

________________

Napomena: Prisvojna zamjenica drugog lica u pjesmi se odnosi na Allaha dž.š.

Leave a Reply

*

captcha *