IslamBosna.ba- Činjenica je da je sve više ljudi širom svijeta depresivno, anksiozno, tužno ili nezadovoljno. Istovremeno, sve je više osoba koje rade na edukaciji i motivaciji ljudi da krenu u susret svojoj sreći, a ne da sjede i pasivno je čekaju. I sama vjerujem da se promjena ne događa sama po sebi, već da se na njoj radi, prvenstveno putem rada na sebi, edukacije i razvoja duhovnog dijela naše ličnosti. Shvatam to kao preuzimanje odgovornosti za svoj život, stavljanje svoje sreće u svoje ruke, a ne prepuštanje bilo kome drugom. To je proces, ali već i prvi korak ka promjeni, ka ličnom rastu i razvoju, ka sreći, donosi snagu pojedincu, jer otklanja sputavajući osjećaj nemoći. Uvjerenje da nešto ne možemo je potpuno paralizirajuće. Umrtvljuje čovjeka, ubija mu i najmanju nadu i osjećaj samopoštovanja i gura ga sve više u ambis različitih negativnih emocija.

Kako se oduprijeti osjećaju nemoći i krenuti u potragu za srećom? Brojni su putevi, al’ uvijek je prvi korak naša odluka da to istinski želimo. Nikad nas neko drugi ne može promijeniti, niti mi možemo promijeniti bilo koga, ma koliko to nekad željeli. To je životna istina! Kad nam istinski dojadi da budemo nesretni i kad odlučimo da je vrijeme da pokušamo nešto drugačije, tada kreće promjena. Nerijetko nas na tu odluku motivišu knjige samopomoći, koje su zadnjih dvadesetak godina najprodavanija vrsta literature širom svijeta. Nedavno sam pročitala kako su ljekari u Velikoj Britaniji depresivnim i tužnim pacijentima počeli navedenu literaturu davati „na recept“. Uočeno je da lijekovi sami po sebi više štete nego koriste, ne rješavaju probleme, već ih samo privremeno prikrivaju, te su britanski ljekari odlučili da kada je riječ o različitim psiho-fizičkim problemima, treba promijeniti pristup i liječiti uzrok problema, što nam omogućuje rad na sebi, a ne posljedicu – što se radi lijekovima. Tako su pacijenti počeli dobijati upute da za svoje ozdravljenje redovno „konzumiraju“ različitu self-help literaturu.

Postupak britanskih ljekara me zaista pozitivno iznenadio, jer poziva ljude na buđenje, na to da ne budu pasivni promatrači svojih života, već aktivni kreatori pozitivnih promjena. Ovom metodom ljudi se u rješavanju svojih problema prestaju oslanjati isključivo na ljekare i medikamente, a postepeno grade oslonac sami na sebe, na tim bliskih osoba, ili na Boga, jer sadržaji bazirani na metodama samopomoći najčešće promoviraju te tri komponente jačanja ličnosti. Sve navedeno zaista nije „prodavanje magle“, već može biti od izuzetne koristi za pojedince, te društvo u cjelini. U korist brojnih kurseva i knjiga samopomoći sam se uvjerila i sama.  Mnogo sam iz njih naučila o sebi i o drugima. Napominjem – naučila sam onda kada sam odlučila da želim da učim, nalazila sam rješenja onda kada sam odlučila da ih želim tražiti, a ne čekati, mijenjala sam se onda kada sam istinski krenula u taj proces, a ne samo govorila o tome.

Zašto sve ovo pišem? Zato što znam da nije jednostavno raditi na sebi, te da je lakše odbaciti ideju da će nam tamo neka knjiga ili predavanje promijeniti život, nego zasukati rukave i krenuti u potragu za konkretnim metodama za rast, razvoj i uspjeh. Nerijetko me prijatelji i poznanici pitaju da li sam tokom rada na sebi, koji je za mene konstantan, koristila self-help sadržaje, u bilo kojoj formi, te da li uopšte vjerujem da su od koristi. Da, koristila sam i koristim, i istinski vjerujem i osjećam korist od znanja koje sam tim putem stekla! Međutim, da bi neka knjiga ili seminar i vama bili od koristi – morate vjerovati u to! Uvjerenja su ključna za našu psihu, za našu ličnost, jer predstavljaju temlj iz kojeg se razvijaju sva naša djelovanja. To znači da ako čitate ili slušate određene sadržaje koji se bave ličnim rastom i razvojem, a vjerujete da nemate nikakvu korist od toga, da su u pitanju samo „prazne priče“, gubljenje vremena i sl., onda je to zaista sve što ćete od toga dobiti. A ako, pak, vjerujete da slijeđenjem određenih metoda koje vam nude različiti psiholozi, psihoterapeuti, edukatori i motivatori, možete postati bolja verzija sebe, zaista ćete, uz malo truda i ustrajnosti, to i postati.

Smatram da je potrebno da ljudi koji krenu na put promjene budu disciplinovani i spremni da prihvate to što im knjige ili kursevi samopomoći nude, jer svaka promjena ponašanja, navika, stavova i uvjerenja iziskuje određeni napor, ustrajnost i iskrenost u suočavanju sa svojim negativnim osobinama i navikama. Nerijetko to ljude odbije jer su nestrpljivi i svi bi instant rješenje svog problema, instant promjenu svog raspoloženja i svog života. To je nemoguće. Čarobni štapić ne postoji.

Drugi problem je što nekad ljudi smatraju da je u takvoj literaturi suštinski važna određena forma, obred, odnosno određeni broj ponavljanja nekih riječi, rečenica, postupaka, pa to pogrešno shvate i nerijetko odu u praznovjerje, te od autora prave mističnog iscjelitelja, pa se prepuštaju njegovom vođstvu, idući linijom manjeg otpora, kako bi svoje probleme dali na rješavanje drugome. Kada to ne uspije, ili kada puko ponavljanje različitih afirmacija i fraza ne donese željenu promjenu, razočaraju se i odustanu od rada na sebi.

Ipak, ukoliko isključimo pomenute negativne aspekte, i površnost i ishitrenost u radu na sebi, literatura, kursevi, predavanja o samopomoći zaista mogu biti od koristi. Treba shvatiti da je smisao svega navedenog da se ljudima vrati vjera u sebe, samopoštovanje, da se osnaže, narastu i izgrade u određenim segmentima ličnosti, kako bi se što bolje, produktivnije nosili sa različitim životnim izazovima, te samim tim živjeli sretniji život, a ne bježali u bolest. Sami termin samopomoć jasno ukazuje na to da smo dobili alate kojima ćemo pomoći sami sebi. Osvijestimo da imamo izbor da li ćemo biti sretni ili tužni, da li ćemo preuzeti odgovornost za svoj život ili živjeti kriveći druge. Ne čekajte da naši ljekari krenu davati navedenu literaturu „na recept“, već odmah krenite ka promjeni koju želite postići. I Uzvišeni Bog nam je poručio da neće promijeniti naše stanje, ma koliko ga molili za to, dok mi sami sebe ne promijenimo. Znači, recept za uspjeh smo davno dobili od Sveznajućeg, pa krenimo ka njemu.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Hana Harbić-Mušić

IslamBosna.ba