IslamBosna.ba- Zvuk sms poruke prekida ugodnu tišinu u kojoj uživam ispijajući kafu. Ugođaj nestaje čim pročitam riječi drage prijateljice: „Mama mi je preselila.“ Osjećam kako mi se želudac steže po automatizmu. Svijest o prolaznosti života budi strah koji nadjačava svaki užitak i momentalno podiže iman. Istovremeno, javlja se i tuga. Boli me bol osobe koju volim, moje  sestre u islamu. Jer kako imam Buharija prenosi u svom hadisu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da su vjernici kao jedno tijelo, kada jedan dio tijela oboli, čitavo tijelo osjeća groznicu i nesanicu.

Većina ljudi se zbuni u ovakvim momentima, jer ne zna šta reći osobi suočenoj sa strašnim gubitkom. Kako izjaviti saučešće, pokušati olakšati drugoj osobi i pružiti joj utjehu? Koje su to riječi kojima se može umanjiti bol roditelja kome je dijete preselilo, supruge koja je ostala bez voljenog muža, ili osobe koja je upravo izgubila majku? Nekako se sve čini besmislenim, nedovoljnim, nepodobnim. A opet, znamo da se moramo oglasiti.

U ovom momentu sam beskrajno zahvalna Gospodaru na uputi, na tome što me podučio kako se postupa u ovakvom momentu, tj. koje riječi se koriste kada izjavljujemo saučešće vjernicima koji se suoče sa gubitkom drage osobe. Milostivi uči vjernike da u svakoj teškoj i bolnoj situaciji, u kojoj emocije nerijetko nadvladaju naš razum pa se pogubimo, izgovore: Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un – svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Ove riječi zapravo su 156. ajet sure El-Bekare, i one nas u najtežim mometima vraćaju na suštinu našeg postojanja, na suštinu našeg bića, a to je da smo robovi Allaha, dž.š., da nas je On stvorio i da ćemo Mu se vratiti. Kako se prenosi u vjerodostojnom hadisu imama Muslima, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Kojeg god čovjeka zadesi kakva nevolja, pa kaže: –Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un, Allahumme’džurni fi musibeti ve ahlif li hajren minha (Svi smo Allahovi i svi se Njemu vraćamo. Allahu moj, podari mi nagradu za moju nevolju i daj mi ono što je bolje od nje) – Allah će ga sigurno nagraditi za njegovu nevolju i dat će mu ono što je bolje.

Gospodar obećava nagradu onome ko Ga se sjeti u najtežim stanjima u kojima nas emocije često nadvladaju, pa se predajemo bolu i gubimo kontrolu nad svojim postupcima. U takvom stanju udaljavamo se od Njega, od sebe samih, a najčešće i od drugih ljudi, što nikako nije dobro po nas, jer uglavnom vodi u stanja depresije, bezvoljnosti ili agresevnosti i grijeha. Baš zbog naše slabosti u momentima nesreća ili gubitaka voljenih osoba, Silni želi da nas nauči da je On tu za nas i da naša jačina leži u toj spoznaji. Kada u momentu intenzivnog bola, nerijetko praćenog šokom, zbog, na primjer, gubitka roditelja, supružnika ili djeteta, uspiješ izgovoriti pomenuti ajet, znaj da te Gospodar voli. On te je i nadahnuo da to učiniš i to je Njegova milost prema tebi. Potvrdio si da ti je Allah na prvom mjestu, da si rob Jednog Gospodara i da ga nisi zaboravio ni u kakvoj situaciji. Potvrdio si svoj iman i prepuštanje Njegovoj odredbi, zato ne sumnjaj u Njegovu nagradu.

Istovremeno, osim nagrade kojoj se nadamo, ukoliko promislimo o suštini značenja pomenutog ajeta, osjetit ćemo trenutno olakšanje i smiraj, bez obzira na iskušenje u kojem se nalazimo. Kada osvijestiš da smo svi Allahovi, to znači da On zaista ima apsolutno pravo nad nama, kao što mi sami osjećamo da imamo apsolutno pravo nad onim što smatramo da nama pripada, iako je pitanje šta nama uopšte pripada?!? Gospodar nam daje život i smrt. Daje nam radost i žalost. Daje i uzima od nas šta želi, iz mudrosti Svoje. Nemamo se šta buniti, jer nemamo pravo na to ukoliko smo istinski shvatili da nam je Allah gospodar i da smo mi ništa drugo do Njegovi robovi. Njegovi smo, On sve određuje i moramo se tome pokoriti bez oklijevanja. Ukoliko poznajemo svog Gospodara, onda znamo da je on Milostivi, Samilosni, Blagi, Onaj koji daruje…pa zašto da posumnjamo onda da je u bolnom iskušenju koje prolazimo išta drugo nego neki hajr za nas, bili ga mi svjesni ili ne?

Isto tako, izuzetno je važno osvijestiti činjenicu da se zaista svi Njemu vraćamo. Baš svi! To znači da ćemo se ponovo sastati sa našim najdražima čiji nas gubitak tako jako boli. Zar ta misao ne unosi radost u vaša srca? Ukoliko smo istinski vjernici ni trenutak ne sumnjamo da ćemo se naći sa dragim osobama u Džennetu, te da su te osobe zaista samo preselile. Ukoliko sumnjamo u iman takvih osoba, pa se bojimo kazne za njih i eventualno strahujemo da neće biti od stanovnika Dženneta, onda možemo učiniti mnogo toga za njihove duše, od dove da im se Uzvišeni smiluje, oprosti im grijehe i daruje Džennet, do davanja sadake u njihovo ime, te ostalih, šerijatski dozvoljenih, stvari koje se čine za umrle. Uostalom, otjerajte šejtanska došaptavanja koja vam gubitak čine još težim, time što ćete se podsjetiti da se u Džennet ulazi Allahovom milošću, a ne našim djelima. Otkud nam pravo da sudimo o nečijem imanu, srcu, il o tome gdje će ko završiti? Niko to ne zna do Sveznajućeg, Njemu ćemo se vratiti i On će donijeti sud. Iskoristimo pomenuti ajet kao motivaciju da poradimo na jačanju sopstvenog imana dok još imamo vremena za to! To je sve što možemo!

S druge strane, kada Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un izgovaramo mimo nečijeg preseljenja, prilikom nekih teških iskušenja, nerijetko uzrokovanih zbog drugih ljudi, time se podsjećamo da su i osobe koji nam zulum čine, nepravdu nanose i bol uzrokuju, samo Allahovi robovi i da će se i oni, bez truna sumnje, Njemu vratiti i tada polagati račun za sav bol, tugu, zulum koji su nam prouzrokovali. Za svaku riječ i svaku uvredu i svaku našu suzu morat će polagati račun pred Sveznajućim, Silnim i Svemogućim. Jer Allah sve vidi i nikome neće nepravdu učiniti! Ti zbog kojih sada patite, bit će, Allahovom milošću, uzrok vaše radosti na Sudnjem danu, kada zbog svega što su vam činili budete očišćeni mnogih grijeha, ili pokupite silne sevape od njih, baš onda kada vam budu najpotrebniji. Zar to nije vrjednije od postizanja dunjalučke pravde?

Zbog svega navedenog trebamo naučiti pomenuti ajet i osvijestiti vrijednosti sjećanja na Allaha u momentima kad nam je najteže, te podsjećati druge na isto u momentima njihovih životnih izazova. Nema tih riječi koje mogu umanjiti bol, donijeti mir i olakšanje u srce, te nas podstaknuti na hajr, kao istinska spoznaja da smo svi Allahovi i da ćemo se svi Njemu vratiti.

Vratimo mu se takvi da bude nama zadovoljan!

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Hana Harbić-Mušić

IslamBosna.ba