Nakon što su dan prije dženaze u Potočare stigli učesnici Marša mira Kozluk – Potočari, te učesnici biciklističkog maratona Bihać – Srebrenica, stigao je i znatan broj građana koji su došli da prenoće u blizini Memorijalnog centra, da bi od rane zore bili na licu mjesta.
Najveći broj građana Bosne i Hercegovine i susjedstva je stigao u jutarnjim satima 11. jula. Organizatori su priželjkivali veliki broj prisutnih, ali su se zbog kiše pribojavali da bi broj mogao biti manji. Hvala Allahu, broj posjetitelja je bio zadovoljavajući.

Organizacija skupa je dobila prolaznu ocjenu. Može se reći da je organizacija ovogodišnje dženaze bila na višem nivou u odnosu na prošlu godinu. Rijetko se moglo primijetiti da se trgovalo u blizini Memorijalnog centra, te da je bilo „teferičke” atmosfere. Bilo je dostojanstveno, a ono što je ponuđeno od sadržaja bilo je veoma dobro organizirano. Ipak, postoji veliki broj intelektualaca i običnih ljudi koji imaju zamjerke na način obilježavanja godišnjica u Potočarima. Jedino što nije funkcionisalo jeste regulisanje saobraćaja. Za razliku od prošlih godina, ulazak i izlazak iz Potočara je bio veoma dug zbog kolapsa saobraćaja u Bratuncu. Konkretne razloge za tako nešto ne znamo.

Komemorativni skup

Komemoracija je počela u 12 sati učenjem jednog odlomka iz Kur’ana i intoniranjem državne himne, te dizanjem zastave BiH na pola koplja. Himna u Potočarima uvijek ima poseban odjek u srcima onih koji vole zemlju zbog koje su život dali stanovnici brojnih mezarja u Potočarima. Nakon himne, Ženski omladinski hor iz Zenice je izveo “Srebrenički inferno” koji je izmamio brojne uzdahe i emocije kod velikog broja prisutnih ljudi.

Suljić: “I ja sam sudionik i žrtva genocida”

Nakon toga je počela komemoracija koju je otvorio Osman Suljić, načelnik općine Srebrenica. On je naglasio da je i on sam sudionik i žrtva genocida, a zatim je rekao: “Srebrenicu pamtimo kao zajednički poraz, ali ne gubimo borbu za demokratsku Srebrenicu, koja treba biti simbol mira, prosperiteta, sigurne i savremene budućnosti.
Vjerujem da svi mi prisutne na dženazi doživljavamo kao svoje najmilije. Stoga, prijatelje i sve one koji nas razumiju trebamo poštovati i uvažavati, kako bi njihova podrška bila i bolja,  veća i ustrajna prema našim potrebama.”

English o onima koji negiraju genocid

Zatim se prisutnima na komemorativnom skupu obratio američki ambasador u BiH Charles English. On je poručio svima onima koji poriču genocid koji se dogodio u Srebrenici 1995. godine i pokušavaju ga minimizirati ili ne priznaju odgovornost za njegove posljedice, da time samo usložnjavaju ovaj zločin i postaju saučesnici u tom procesu.
“I opet se moramo zapitati kako je moguće da se ovakav čin i genocid dogodio u naše vrijeme, u nekada mirnoj zemlji. I dok se sjećamo ove tragedije, dok se sjećamo genocida koji se ovdje dogodio, moramo još jednom priznati da svijet nije učinio ništa, da nije spriječio pokolj nevinih građana Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Žepe, Milića, Zvornika, Rogatice, Višegrada, pokolj kojeg je predsjednik SAD-a Barack Obama, samo prije nekoliko sedmica, u Kairu, nazvao “mrljom na našoj kolektivnoj savjesti”, istakao je English.
On je prenio suosjećanje američkog naroda s porodicama žrtava te naglasio: “U ime američkog naroda, suosjećam u tuzi Srebrenice. I želim s vama podijeliti našu predanost Srebrenici i obećati vam našu postojanu podršku i pažnju dok radimo zajedno na izgradnji svjetlije budućnosti i, zajedno, budućnost Srebrenice okrećemo ka pravdi. Neka Bog primi duše onih koje danas ispraćamo na počinak i utješi one koji su ostali iza njih.”

V. Incko o važnosti suočavanja s prošlošću

Slijedeći koji je imao riječ je bio Valentin Incko, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH. On je naglasio da je treći put u Srebrenici i da je, bez obzira što mu svaki dolazak u Srebrenicu teško padne, ovoga puta taj dolazak bio posebno težak.
“Osjećamo i nemoć jer nema riječi na svijetu kojima bismo mogli opisati tu tugu. Ujedno, današnjom sahranom svim umrlima vraćamo dostojanstvo, koje u suštini nikada nisu ni izgubili. Jer, pravo na dostojnu sahranu jedno je od najstarijih ljudskih prava… Ne želimo zaboraviti nijednog rahmetliju, nijednog pokojnoga. Jer, ako bismo mrtve zaboravili, to bi bilo kao da ih ubijamo drugi put”, rekao je Incko.
Tokom svog obraćanja govorio je o važnosti suočavanja s ratnim zločinima, da je istina i pravda jedini ispravni temelj za dugoročni mir i stabilnost, te upozorio svakoga ko poriče ili umanjuje značaj genocida da mora prestati s takvim ponašanjem.
Na kraju je poručio: “A onima koji su već rahmetlije, želim vječni rahmet i najljepši dženet. Želimo im čak posebno mjesto u dženetu, a znamo da ga tamo imaju. Neka počivaju u miru na ovom mezarju.”

Silajdžić kritikovao kontinuitet činjenja greške prema BiH

Nakon Valentina Incka skupu se obratio član predsjedništva BiH Haris Silajdžić. On je govorio o greškama koje su počinili Ujedinjeni narodi prema BiH i Srebrenici, te upozorio da se ta greška ne smije više nikada ponoviti.
On je podsjetio prisutne da porodice danas ispraćaju 534 žrtve genocida, među kojima je i 44 maloljetne djece, naglasivši da bi neka od te djece i danas, 14 godina kasnije, još uvijek bila maloljetna.
“Bol koji osjećaju njihove porodice nikada ne možemo u potpunosti osjetiti, ali ga s njima dijelimo. Današnji skup pokazuje da Srebrenica neće biti zaboravljena”, rekao je Silajdžić.
Silajdžić je naglasio da se nepravda ovih razmjera ne ispravlja zanemarivanjem presude Međunarodnog suda pravde ni insistiranjem na rješenjima kroz koja se uvijek iznova prave ustupci politici održavanja posljedica genocida i etničkog čišćenja. “Takva rješenja, kao ni do sada, neće biti prihvaćena”, poručio je on.
Podsjetivši na govor američkog predsjednika Baracka Obame u kojem je zločine u BiH nazvao mrljom na savjesti čovječanstva, Silajdžić je upozorio da će ta mrlja ovdje i ostati ukoliko svi ne budemo radili na konkretnim i životnim mjerama, te rješenjima koja vode u smjeru suprotnom od nakana idejnih tvoraca ovih zločina.
“Njihova je nakana bila stvaranje etnički čistih teritorija, i u tome su uglavnom uspjeli, jer se povratak garantovan Daytonom nikada nije značajno ostvario.
Susjedima, posebno Srbiji, šaljemo poruku da želimo dobrosusjedske odnose, ali da to nije moguće u potpunosti ostvariti sve dok ne priznaju zločine koje je počinio bivši beogradski režim, te dok Ratka Mladića drže na slobodi, a istovremeno proganjaju one koji su nas branili. Priznanje nije znak slabosti, nego snage i zrelosti. Istina i pravda nisu neprijatelji mira. Upravo na njima se temelji mir i stabilnost”, istakao je Silajdžić.

Vjerski dio komemoracije

Nakon obraćanja Silajdžića počeo je vjerski dio komemoracije. Imami su proučili suru Ja-Sin, a Tuzlanski muftija Husejin ef. Kavazović je prisutne upoznao s programom i pojasnio proceduru oko kraćenja i spajanja podne i ikindije namaza u Potočarima, te proceduru vezanu za klanjanje dženaza namaza.
Nakon toga je proučen ezan i ikamet za podne namaz, i odmah nakon toga se pristupilo klanjaju. Namaz je predvodio vrhovni poglavar Islamske zajednice u BiH reisul-ulema Mustafa ef. Cerić.
Nakon namaza, prije dženaze, reisul-ulema Cerić je proučio dovu i kratko se obratio. Dove i govor možete pogledati u cjelosti ovdje. http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=6898&Itemid=1

Nakon toga je klanjan dženaza namaz, a nakon toga je počeo i ukop žrtava. Solidarisanje mnogih prisutnih s porodicama žrtava prilikom ukopa je došla u potpunosti do izražaja. Za relativno kratko vrijeme sve žrtve su bile ukopane.
U vrijeme vjerskih obreda, gosti iz međunarodne zajednice su obišli tvornicu akumulatora i tu pogledali film o genocidu u Srebrenici i svjedočenju preživjelih.

Visoka delegacija američkog kongresa s majkama iz Srebrenice

U posebnoj posjeti Srebrenici boravila je i visoka delegacija američkog kongresa na čelu sa Russom Carnahanom. On je u ime delegacije SAD-a položio vijenac i obišao mezarje, te tvornicu akumulatora, gdje su vidjeli ostatke natpisa i stravične prizore krvi i žice na koju su vješani ljudi.
Nakon završetka vjerskih obreda u tvornici akumulatora je upriličen razgovor predstavnika udruženja Srebreničke majke, na čelu s predsjednicom Hatidžom Mehmedović, i udruženja Pokret Majke enklave Srebrenica i Žepa, na čelu sa Munirom Subašić, gdje je od svih medija jedino ekipa portala IslamBosna.ba bila prisutna.
Majke su izrazile svoje veliko nezadovoljstvo sadašnjim statusom Srebrenice, sadašnjim poimanjem i (ne)prihvatanjem genocida, činjenicom da se još uvijek veličaju ratni zločinci, te da još uvijek nisu stečeni uvjeti za bezbijedan život u Srebrenici i cijeloj genocidnoj tvorevini RS.
Munira Subašić je, upozoravajući da se sve u manjem bh entitetu poistovjećuje sa srpskim, izjavila: “Molim vas, ja nisam ovdje Munira, ja sam ovdje ‘srpska Munira’. Ja ovdje ne udišem zrak, ja ovdje udišem ‘srpski zrak’, ja ovdje ne živim u Srebrenici, već u ‘srpskoj Srebrenici’, itd.”
Prisutne aktivistkinje su izrazile posebnu nadu  u novu američku administraciju i iskazale svoje apsolutno nezadovoljstvo predstavnicima vlasti u BiH.
Predstavnici američkog kongresa, i sam ambasador English, čvrsto su obećali majkama da će uraditi sve što je u njihovoj moći da se stanje popravi.

Većina političara bila u Potočarima

Ovogodišnjoj komemoraciji i dženazi prisustvovali su najviši zvaničnici države BiH i njenih entiteta, Haris Silajdžić, Željko Komšić, Sulejman Tihić, Mustafa Mujezinović, Sadik Ahmetović, Tarik Sadović, Safet Softić, Omer Branković, Adil Osmanović i dr.
Posebnu pažnju prisutnih u Potočarima privukla je povorka aktivistkinja udruženja Majke u crnom iz Beograda, koje su nosile transparent “Ne zaboravimo genocid u Srebrenici”.
Tri sata je bilo potrebno da i posljednji autobus i putničko vozilo napuste Potočare. Ostali su tuga, svjedoci i nada da se nikada i nikome više neće desiti Srebrenica.

IslamBosna.ba team direktno iz Srebrenice

{morfeo 34}

Leave a Reply

*

captcha *