DOBIJENA BITKA NE ZNAČI DOBIJEN RAT

Rekao sam da su prethodni dani jedni od najtežih, ali oni najteži tek predstoje. Naredni period u liječenju od ovisnosti je posebno težak, jer relativno dugo traje i ako nije spreman da istrči maraton pa posustane, dešava se da se ovisnik vrati na početak i zaglibi još dublje.
Pokušat ću da opišem kako se osjeća jedan ovisnik u periodu apstinencije, kako bi njegovi bližnji, a naročito roditelji, iz ovog opisa razumjeli to stanje i zajedničkim snagama pokušali naći najbolji način prevazilaženja ovog problema (načine kako da se ovisnik izbori sa ovim periodom ću opisati kasnije). Prebroditi apstinentske krize znači veoma veliku stvar i jedan ogroman korak naprijed, ali sada nailaze nove i drugačije borbe i moramo znati kako se nositi sa njima. Poslije jakih kriza za jednog ovisnika dolaze dani olakšanja, međutim oni ne traju dugo i ne znače automatski da je problem riješen. To znači da će jedan ovisnik, vjerovatno samovoljno apstinirati samo dok su mu sjećanja na krize još jaka, a ta sjećanja brzo blijede. Nažalost, činjenica je da većina ovisnika napravi recidiv (ponovo počne sa konzumacijom poslije određenog perioda apstinencije), a razlozi su mnogobrojni, i moramo biti spremni izboriti se sa svima njima kako bi liječenje bilo uspješno.
Kao što rekoh, poslije kriza dolazi olakšanje jer nema više fizičkog bola, ali one nevidljive (psihičke) krize još nisu prošle i one umiju da se vrate kao bumerang (pa čak i fizički bol se vraća u različitim intervalima do 1 god.). U tim narednim danima ne smije biti opuštanja u smislu totalne slobode za ovisnika, već ona mora biti postepena, gdje će se vremenom, malo po malo, vraćati povjerenje u njega i njegova djela. Naravno, cijelo to vrijeme on (ili ona) mora znati i osjećati ljubav koju vi imate prema njemu kako bi razumio vaše postupke. Krize su prošle, ali sav otrov koji se godinama unosio u organizam nije izašao, tako da organizam a naročito mozak, još uvijek ne funkcioniše stabilno. U danima nakon kriza, ovisnik osjeća prazninu! Ta praznina (koja ima i neko medicinsko objašnjenje) obuhvata sve, misli, osjećaje i sve ostalo. To je strašno čudno osjećanje koje je teško opisati. Najbliže bi bilo reći da tada čovjek ne osjeća ništa, ne interesuje se ni za šta, ni u čemu ne nalazi zadovoljstvo i nijedna misao mu ne donosi stabilnost. U takvom stanju česti su periodi dosade, depresije, agresije, melanholije, apatije (pa čak i suicidalne namjere) i još neka psihička stanja (što zavisi i od same osobe). Ovaj period može potrajati i do nekoliko mjeseci, i u njemu je potrebno iskazati potpunu solidarnost sa bolesnikom, pokazati mu ljubav i razumijevanje i pomoći mu da se izbori za ozdravljenje.
Nakon ovog perioda, organizam počinje polako da se vraća u normalno funkcionisanje i tada se javlja period pretjerane osjetljivosti (kako fizičke, tako i emocionalne). To znači da se organizam ponovo budi i postaje hiperosjetljiv na sve fizičke nadražaje, a i psihičke. Tada će se dešavati da je bolesnik preosjetljiv na toplotu, hladnoću i ostale nadražaje (čak i seksualne). Dešava se da zaplače bez posebnog razloga, da se smije kada nema ničega smiješnog itd. I ovaj period može potrajati neko vrijeme (sve zavisi od osobe), ali najvažnije je znati da će se, ako se istraje u borbi, sve sigurno vratiti u normalu za određeno vrijeme.
U apstinentskom periodu (danima i mjesecima nakon posljednje konzumacije), onaj koji se liječi će se postepeno rješavati i izbacivati iz sebe sve one negativne stvari i navike koje je pokupio tokom godina drogiranja, a na površinu će sve više izlaziti njegove dobre strane i vrline. Međutim, da bi u tome uspio, veoma mu je potrebna pomoć okoline, naročito najbližih. I tada će ljubav i razumijevanje bližnjih biti glavni aduti na putu oporavka.