Zablude o ‘lahkim’ i ‘teškim’ drogama

Da bismo se upoznali sa problemom, za početak moramo razbiti zablude o podeli na “lahke” i “teške” droge, jer takvo što ne postoji. Također, zabluda je i to da su “sve droge iste”. Ovo možda zvuči kontradiktorno, ali ću se potruditi da objasnim s obzirom da velika opasnost leži upravo u njima. Na naredne redove posebnu pažnju bi trebalo da obrate svi roditelji koji imaju malu i mlađu djecu, odnosno potencijalne žrtve ove bolesti, uključujući i djecu koja bi mogla da dođu u kontakt ili su već ponekad konzumirali te tzv. “lahke” droge.

Zašto je opasno govoriti da su sve droge iste? Upravo zato jer one to nisu. U situaciji kada su djeca bombardovana informacijama sa svih strana (ulica, TV, internet, društvo) govoriti da su sve droge iste, da se od njih umire i stvara ovisnost, a drugi tvrde drugačije, može u većini slučajeva dovesti do toga da oni podlegnu iskušenju i probaju par dimova “marihuane”, “hašiša” i sl. Tada dolazi prava bomba. Kada im se poslije te prve konzumacije trenutno ne dogodi ništa od onoga što ste im govorili, djeca uglavnom upadnu u zamku vjerujući da roditelji po običaju pretjeruju i da im ni konzumacija tzv. “teških” droga takođe neće naškoditi. Nisu sve droge iste, sve su različite, ali imaju dvije zajedničke osobine a to je da trajno oštećuju zdravlje čovjeka i da sve izazivaju ovisnost. Stvar je u tome da neke djeluju brzo pa su efekti njihovog djelovanja brzo i vidljivi, a neke djeluju mnogo sporije, ali im je krajnji rezultat isti i neizbježan.

Zato moramo znati sa čime se susrećemo, i da ne postoje “lahke” i “teške” droge. Postoje samo kao što sam već rekao, one sa sporijim djelovanjem i one s bržim. Ne smijemo se zavaravati da nije strašno ako se ponekad zapali po neki “džoint” ili uzme malo “šita”, jer su često one droge sa sporijim dejstvom mnogo opasnije i ostavljaju veća i trajnija oštećenja na organizmu, upravo zbog sporosti i mogućnosti dužeg konzumiranja. One su opasne i iz još jednog razloga. Ma koliko se neko zavaravao da nikad ne bi uzeo nešto “jače” i da “puši travu” samo ponekad, sama činjenica da “marihuana” nije nešto što se kupuje na kiosku i da zbog njene nabavke mora da održava kontakt sa “dilerom” (koji naravno ima u ponudi i sve ostalo), sasvim sigurno će dovesti  do toga da jednog dana proba i nešto drugo (ako ne svjesno, onda pod dejstvom baš te “marihuane”).

Znači, nema podjela droga, jer im je krajnji rezultat isti, fizičko, mentalno, duhovno i svako drugo upropaštavanje pojedinca i njegove okoline (o tome ću više reći na drugom mjestu u ovom tekstu), i moramo znati načine njihovog djelovanja, koje je podmuklo, isprepleteno i često ne tako vidljivo,  da bismo ih prepoznali i izbjegli.

 Načini djelovanja droga

O ovome se može naći dosta stručne medicinske literature koja precizno govori o načinima djelovanja svih droga, međutim ja ću ovdje probati što konciznije opisati ono čega nema u tim stručnim tekstovima, a to su neka lična zapažanja i utisci.

Rekao bih da je najopasnije kod droga to što sve one izazivaju ovisnost, ali ta ovisnost se ne ispoljava trenutno, odnosno znaci ovisnosti se pojavljuju tek kada bude kasno. Preciznje rečeno, već prilikom prve konzumacije bilo koje droge (pušenja džointa, šita, ušmrkavanja ili fiksanja) tijelo reaguje i ta droga ostavlja trag u tijelu, usput ga oštećujući, ali to se ne vidi niti se pojavljuju znaci ovisnosti poput fizičke boli. I upravo tu leži zamka zbog koje većina onih koji jednom probaju nastave sa konzumacijom zavaravajući se da će tako uvijek biti. A u stvari tako se svakim sljedećim unosom povećava broj štetnih materija u organizmu, sve dok one ne dostignu određen nivo kada organizam više ne može da se izbori sa njima i dok ne počnu manifestacije u vidu fizičkih i psihičkih kriza. Te krize su užasne u svakom smislu, od fizičkih bolova koji su nezamislivi i teško opisivi, jer boli svaki dio tijela, pa do psihičkih kriza, kada mozak radi samo u jednom smjeru, a to je kako doći do nove količine droge što bi riješilo krizu. Samo što nova količina droge mora biti veća od prethodne, a samim tim su i sljedeće krize jače od prethodnih, i tako redom.

Postoje razne vrste droge i sve one djeluju drugačije. Neke snižavaju krvni pritisak i usporavaju čovjeka, njegovo djelovanje, izazivaju pospanost, neke djeluju suprotno, povećavaju pritisak, ubrzavaju rad srca, izazivaju hiperaktivnost kod čovjeka, nesanicu., a neke izazivaju pretjerani smijeh, neke depresiju, čak i halucinacije… itd.

Kod svega ovoga, postavlja se pitanje, kako da roditelj ili neko bližnji prepozna djelovanje droga da bi eventualno na vrijeme djelovao?

Mišljenja sam, pored činjenice da se svaka droga odražava najviše na očima osobe, da svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete i njegovo ponašanje i da te promjene u ponašanju treba da budu alarm upozorenja uz neke ostale faktore koji ukazuju da je neko počeo da eksperimentiše sa drogama. Ti drugi faktori su uglavnom: promjena drugova, prijatelja i uopšte kruga ljudi sa kojima se dijete sreće i provodi dan, promjena mjesta na kojem provodi slobodno vrijeme, zapostavljanje obaveza u kući ili u školi, pa čak i zapostavljanje sebe i porodice. Bitan faktor je i promjena odnosa djeteta prema novcu, kada mu je stalno potreban novac (iznenadni troškovi u školi ili drugi), kao i kada iznenada ima više novca (bez poznatih izvora).

Ono što je bitno istaknuti kod načina djelovanja droga je da sve one djeluju psihoaktivno, utičući na rad mozga i oštećujući ga malo po malo. Marihuana, na primjer uništava sive ćelije mozga i to nepovratno, a djeluje na čovjeka tako da može izazvati halucinacije koje u određenom trenutku mogu biti fatalne (recimo za volanom), a često izaziva depresiju koja može dovesti čovjeka do samoubistva. Dok sve one narušavaju rad bubrega i jetre, nerijetko izazivajući trajna oštećenja i cirozu jetre.

Pored psihoaktivnog, jedno od djelovanja koje se možda zanemaruje i o kojem se rijetko priča, a koje kao legenda kruži podzemljem i u krugovima gdje se droga prodaje i konzumira, je i afrodizijačko dejstvo droga.

Istina je da sve droge imaju djelimično afrodizijačko dejstvo. I ta činjenica u mnogim slučajevima može da dovede do toga da djeca, pa čak i starije osobe, probaju ili nastave sa konzumacijom droga. I to dejstvo se kod ljudi koji su možda nekad probali, pa i kod dilera drogom ističe kao pozitivno djelovanje droga na organizam.

Međutim, pored te djelimične istine, da li iz neznanja, egoizma ili iz lične koristi, niko ne priča o tome kakvo je u stvari to dejstvo, koliko je dugotrajno i kakve su posljedice. Prava istina je, u stvari, da je takvo dejstvo veoma kratkotrajno, a da prestankom dejstva droge organizam reaguje totalno suprotno, jer su sada svi nervi preosjetljivi, tako da ne može više da funkcioniše čak ni normalno kako je bilo prije uzimanja. Dalje, da bi se ponovio taj kratkotrajni efekat, sljedeći put se mora uzeti veća količina tog otrova, i tako sve do momenta kada se pojavi impotencija, prvo u trenucima kada je organizam bez droge (zbog čega se nastavlja sa konzumacijom), a nešto kasnije čak i pod dejstvom droga. Taj momenat je neizbježan i on će se sigurno pojaviti kod korištenja svake droge. Stvar je u tome što se te posljedice tzv. «afrodizijačkog» dejstva droge javljaju uglavnom kada čovjek postane ovisnik i kada su fizičke i psihičke krize već toliko jake da se on (ili ona) neće obazirati na to da je zbog droge postao impotentan ili frigidan, već će nastaviti sa konzumacijom da bi ublažio krize. I tu, nažalost, nije kraj. Nastavljanjem unošenja tih otrova u organizam, njihovo štetno dejstvo se nastavlja i pojačava, što za krajnji rezutat ima totalni sterilitet i uništenje reproduktivnih organa i kod žena i kod muškaraca. Ovo je jedan od načina gdje se pokazuje pravo lice droga, tj. da je «afrodizijak» u stvari «ubica».