EUZU BILLLAHI MINEŠ-ŠEJTANIR-RADŽIM

BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM

 

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, koji spušta svoju milost na sve ljude i upućuje onoga koga On hoće. Neka je salavat i selam na Njegovog miljenika i poslanika, učitelja svjetova, Muhammeda, s.a.v.s.

 

UVOD

 

Sva slava i hvala pripada Allahu, dž.š. Ljubav prema Njemu i prema ljudima, me je podstakla da napišem ovo “djelo”, kako bih se našao na usluzi ljudima i pomogao im da, ako Bog da bolje razumiju najveću pošast današnjice (NARKOMANIJU), koja ubija našu djecu i uništava cijele porodice, te da bi iznašli što bolji način borbe protiv nje i saniranja njenih posljedica. Zato molim Allaha dž.š. da mi da snage, i da vodi moje srce i ruku u pisanju ovih redova, kako bi On bio zadovoljan njima.

PREDGOVOR

Ovdje moram napomenuti da nisam ni doktor, ni književnik i da se neću baviti medicinskim fenomenom ove bolesti niti pisati neke literarne uratke. Ja sam BIVŠI NARKOMAN koji je poslije dugogodišnje ovisnosti o tzv. teškim drogama (čitaj: heroin) Allahovom, dž.š. milošću progledao i relativno nedavno, počeo ponovo da živi. Nemam namjeru da pišem o mojoj tužnoj životnoj priči (jer ste takvih vjerovatno već čuli mnogo), i ako se u tekstu osvrnem na moj ili nečiji detalj iz života, bit će to samo radi što boljeg i slikovitijeg prikaza situacije.

Razmišljao sam da ovaj tekst naslovim kao PORODIČNI PRIRUČNIK, jer mi je namjera da iz mog iskustva sa drogama i iskustva onih koji su bili u mom okruženju tih dugih godina (od kojih mnogi nisu više sa nama) napišem nešto što bi pomoglo djeci, potencijalnim žrtvama i njihovim porodicama da izbjegnu zamke ove moderne kuge, kao i onima koji su se već “upecali” i njihovim roditeljima (koji vjerovatno to i ne znaju), da nađu ispravan način borbe. Ciljna grupa su i dugogodišnji bolesnici koji su izgubili svaku nadu u izlječenje, kao i njihove porodice, a ne treba gubiti nadu jer dragi Allah, dž.š. je iz svoje milosti dao načine i metode, a svaki čovjek je vrijedan da se borimo za njega kao da je posljednji na dunjaluku.

NEPOZNAVANJE I OKRETANJE GLAVE

Činjenica je da nam je savremeno društvo donijelo i savremene bolesti, a jedna od najte, ako ne i najveća je narkomanija. Kao i sa svakom bolešću (a narkomanija je bolest iako to mnogi neće da priznaju) i sa ovom se moramo upoznati da bismo je liječili i sanirali njene posljedice i što je još važnije preventivno djelovali.

Jedan od najvećih problema danas je, što uz svu priču i marketinške kampanje protiv droga, većina ljudi ne poznaje problem ni približno koliko bi trebalo. Neću da kritikujem ni kampanje ni bilo koga, ovom prilikom bih samo konstatovao činjenicu da je današnjoj porodici zaista teško usmjeriti djecu protiv droga pored svih besplatnih reklama koje droge imaju putem spotova i filmova (gdje tzv. “cool” tipovi puše “džoint” jer je to “in”), današnjih slavnih ličnosti (od kojih je većina više vremena provela na klinikama za odvikavanje nego u školi), itd. Činjenica je da je stanje takvo, ali nam to ne daje za pravo da budemo neupućeni. Baš naprotiv, zbog takvog stanja, moramo poznavati problem do u tančine jer djecu ne možemo držati pod staklenim zvonom, daleko od takvih stvari, a nije ni dovoljno reći da je “droga babaroga” i da je loša, već im moramo  pokazati razgovorom i argumentima da je to zaista tako (naročito u pubertetskim godinama, kada dolazi do sukoba generacija i kada se jaranu ili jaranici ili TV-u više vjeruje na riječ nego roditelju).

Mi smo skloni okretanju glave od problema, valjda zbog stava da ako za problem ne znamo i ne vidimo ga, neće nam se ni desiti. Vjerujemo da se to neće desiti našem djetetu jer je previše pametno za to, ili smo mu priuštili sve moguće pa će ga to odvratiti, ili zato jer smo intelektualci kojima može da vjeruje na riječ, ili zato jer mu je džeparac previše mali da bi mogao sebi da priušti drogu, itd. Sve su ovo velike zablude, jer droga ne pravi intelektualne, socijalne, ekonomske, vjerske, rasne, ideološke ili bilo kakve razlike. Danas ona napada svugdje i svakog, gore od bilo koje zarazne bolesti, zato ništa nećemo postići okretanjem glave, i vjerujući kako se to može desiti samo tamo negdje i tamo nekom, ali ne i nama.