IslamBosna.ba- Nikada nisam vidio bilo kakvu ljubav ili da neko brine za nas. Kada radim imam osjećaj da me ljudi gledaju kao da sam izašao iz Džehennema. Ne možemo nigdje sjesti ni da popijem čaj. Ljudi gledaju na nas kao što gledaju na nečistoću. Bilo je dana kada sam krio suze nakon što bi me stranci uvrijedili bez ikakvog razloga. Bio sam uvjeren da na ovom svijetu nema ljubavi za siromahe.
Prije deset godina radio sam pored škole. Moj posao je bio da očistim odvod i popravim. Blokirali smo cestu i radovi su trajali nekoliko dana tako da su djeca morala hodati do škole. Pažljivo sam svakodnevno radio svoj posao bez da bih primijetio bilo koga ko bi mogao vrijeđati moj posao. Jednog dana prišla mi je jedna djevojčica, nasmiješila se i kazala: “Zašto ste toliko prljavi?” Prije nego što sam mogao bilo šta kazati otac je odvukao govoreći da nikada ne razgovara sa nepoznatim osobama. Osjećao sam se užasno, mislio sam da joj je vjerovatno kazao kako su radnici poput mene odvratni. Sedmicu dana svakodnevno je dolazila sa istim pitanjem zbog čega sam tako prljav. Nikada nisam imao priliku da joj odgovorim jer bi je njen otac uvijek odvukao. Tih noći nisam mogao spavati smišljajući lijep odgovor na pitanje zašto sam prljav. Siromasi ne mogu biti čisti cijelo vrijeme, mi smo rođeni u prljavštini, odgajaju nas u prljavštini i umiremo u prljavštini i nikoga nije briga kada prljavi napustimo ovaj svijet. Nisam joj ništa od toga mogao kazati. Želio sam da brzo završimo posao i da nikada više ne vidim tu djevojčicu.
Posljednjeg dana kada smo završavali posao bio je ramazan poslijepodne. Bio sam jako umoran i tužan. Škola je zatvorena i djevojčice nije bilo. Osjetio sam olakšanje, spakovao sam sve stvari i spremao se da odem kada je odjednom dotrčala djevojčica. Nije mogla pravilno disati kada je stigla. Čekao sam da čujem isto pitanje, ali nije ništa kazala osim što se smijala. Onda sam je upitao gdje joj je babo. Pokazala mi je auto koje je stajalo podalje od nas. Čekao sam da čujem istu stvar. A onda je otvorila usta: “Amidža, volite li crvenu boju?” Pokazala je svoje ruke koje je držala iza leđa i u njima se nalazilo paketić koji mi je predala u ruke. Njen babo je zasvirao i ona je brzo rekla: “Ne mogu čistiti odvode ali vam mogu pomoći da budete čisti. Amidža, ova košulja je za vas”. Nisam stigao ništa da kažem jer je otrčala nazad dok je njen babo svirao da se vrati. Ona mi je dokazala da ljudska bića još uvijek brinu jedna za druge. Ne znam gdje je sada ili šta radim. Svakoga dana molim Allaha, gdje god da je ova mala duša da Allah očisti svu nečistoću iz njenog života.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Kaže Poslanik, s.a.v.s.: Primjer mu’mina u njihovoj međusobnoj ljubavi, samilosti i suosjećanju je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica.

Šuhrab,
Akaš, Bangladeš
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba