IslamBosna.ba- Cape Point je mjesto gdje se spajaju Atlantski i Indijski okean. To je dodirna tačka zagrljaja dvaju izrazito različitih voda. Podsjeća na vezu koja podrazumijeva dijeljenje, razmjenu i međusobnu podršku gdje svaka strana zadržava vlastiti integritet, doprinoseći vezi svojim jedinstvenim osobinama.
U Cape Point-u, isto kao u Tangiersu (Aleksandrija) i u Jordanu, svjedočimo čudu spajanja dva mora tačno onako kako Allah, s.v.t., govori u Kur’anu: Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i oni se ne miješaju… (Er-Rahman, 19-20)
Na mjestu “spajanja dva mora” se desio susret Musaa, a.s., i Hidra, dvije osobe koje je Allah, s.v.t., obdario različitim kvalitetima. Musa, a.s., mu je rekao: Ti imaš znanje od Allaha koje ja nemam, a ja imam znanje od Allaha koje ti nemaš. Nakon toga uslijedila je razmjena znanja i moralnog razumijevanja od kojeg su obojica imala koristi.

Kad je Hidr na kraju rekao: Sada se rastajemo ja i ti!, on je to rekao u tonu poštovanja i ljubavi. Njihov rastanak se desio kada se svrha njihovog zajedničkog putovanja ostvarila, bez ikakvih skrivenih motiva. I kako Hidr reče: Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. (El-Kehf, 82)
Znanje kojim su obojica bila obdarena bilo je milost od Allaha, s.v.t.  Doista su znanje i Allahova milost isprepleteni. Allah, s.v.t., kaže o Hidru: … Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili.  (El-Kehf 65)
Treba napomenuti da je u ovom ajetu milost stavljena na prvo mjesto. Milost je od suštinskog značaja. To je osobina koja sprječava ugnjetavanje i nepravdu, koje se inače mogu desiti na osnovu superiorne snage, vrhunskog znanja odnosno političke vlasti, ili čak na osnovu rase ili neke druge površne izlike.
U svijetu prirode, komplementarnost i sklad su red, a ne prijestup.
El-Buhari pripovijeda u Adab el-Mufridu da je Ibn Abbas rekao: Ako bi planina krenula protiv druge planine, ona koja se pobunila bila bi pretvorena u prašinu.  Isto se može reći za čovjeka koji se drži pravednosti. Takva osoba nadopunjuje druge i nastoji ući u obostrano koristan i uspješan odnos. Ta osoba ne traži borbu protiv onog drugog. Ovo je bio slučaj sa Musa’om, a.s., i Hidrom kada su se sreli na mjestu “spajanja dva mora”.
Ovdje, na južnom rtu Afrike, prije nekoliko stoljeća se desio drugačiji susret, susret Afrike i Evrope. Tu su bili afrički narodi poput Zulu, Hosa, Sutu, Svazi, kao i Evropljani uglavnom Englezi i Holanđani. Bilo je tu i naroda koji su kasnije kvalificirani kao “Kolored”, autohtoni narodi kao što su San i Kho-Khoi, Malajci, kao i oni koji su poticali iz miješanih brakova, kao i Indijci koji su došli sa Indijskog potkontinenta. Nažalost, barijere koje su ljudi podigli između sebe, iako nevidljive mogu biti puno neprobojnije od barijera između dva mora. To vidimo svugdje u svijetu, vidimo ljude koji gledaju na svoje bližnje, druga ljudska bića, njihovu rodbinu od Ademovih potomaka, i prva stvar na koju se fokusiraju je boja njihove kože ili obilježja njihovih crta lica. Razmatranja kulture, etike, crta ličnosti, i individualnih kvaliteta dolazi kao zakašnjela misao, ako ikako i dođe. Ono što je važno za njih u prvom redu je neki nebitan kriterij, poput boje kože, i ovo im je dovoljno kao razlog da ne prihvate jedni druge kao rodbinu. Normalizacija odnosa između crnih i bijelih ljudi u Južnoj Africi se desila tek nakon stoljeća zvjerstava i brutalnosti. Možemo razumjeti zašto islam tako snažno ističe ljudsku jednakost, i zašto izričito negira boju kože kao faktor u ljudskim odnosima. To je učenje tako važno da je Poslanik, s.a.v.s., naglasio u svom oproštajnom govoru: O, ljudi, vaš Gospodar je jedan. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti crveni nad crnim, niti crni nad crvenim, osim po bogobojaznosti (takvaluku) (Ahmedov musned, potvrđen od Ibn Tejmije)
Aparthejd se nije pojavio u Južnoj Africi odjednom. On vuče korijenje koji se mogu pratiti unatrag više od 400 godina. Rasizam je bio dobro ukorijenjen u ljudskim srcima i infiltriran u kulturna stajališta i zakone ove zemlje, dugo vremena prije nego je postao  i službena politika. Mnogi bijelci su smatrali rasnu nejednakost kao prirodni poredak stvari, vjerujući da je ona postojala na nivou Božjeg odnosa sa Njegovim stvorenjima, i da će nastaviti da postoji do Sudnjeg dana. Oni su smatrali da su politička moć, bogatstvo, administrativna kontrola i obrazovanje ustvari privilegija bijelaca. Što se crnaca tiče, oni su bili upoređivani sa majmunima. Nisu mogli imati više nego što im je potrebno da prežive i budu u stanju da služe bijelcima. Tokom aparthejda, ova nejednakost je bila sveprisutna i univerzalna. Ispred zgrade vlade mogle su se vidjeti dvije drvene klupe. Velikim slovima stajao bi natpis “SAMO ZA BIJELCE”. Brutalnost aparthejda ušla je u svaki aspekt života. To je podrazumijevalo omalovažavanje i ponižavanje na svaki mogući način.
Pogledajte ovu sliku.

Ova duga krivudava linija koja kruži oko zgrada u gradu i nastavlja se do ivice slike je red ljudi koji čekaju da glasaju. Fotografija je uslikana tokom prvih slobodnih izbora u Južnoj Africi, kada su crnci mogli glasati po prvi put i odlučiti o budućnosti njihove zemlje. Ovakvih redova bilo je na hiljade. Ovaj dugi, strpljivi red nije bio ono što su mnogi očekivali nakon decenija jedne od najgorih rasnih brutalnosti u historiji.  Afrički Nacionalni Kongres (ANC) pobijedio je na ovim izborima i postao vladajuća stranka u prvoj izabranoj vladi slobodne Južne Afrike. Osvojili su neprikosnovenu većinu na fer izborima, u najvećem broju provincija imali su podršku ogromne većine crnačkih glasova.
Južna Afrika je pokazala rijetku hrabrost. Nije bilo osvete, ni protjerivanja “bijelih tlačitelja”, ni masovnog oduzimanja imovine. Nije postojalo ništa od crnačkih rasističkih režima čega bi se bijelci mogli bojati da će zamijeniti aparthejd. Logika osvete je ostavljena po strani, a superiorna logika moralnosti suživota, nacionalne kohezije i saradnje je bila prihvaćena umjesto nje. Crni Južnoafrikanci pokazali su duboko političko razumijevanje shvatajući da nasilno rušenje neće ukloniti ožiljke i negativne posljedice prošlosti, i da stvaranje budućnosti zahtijeva težak rad i odgovornost.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisao: Selman el-Auda
Prijevod i Obrada: IslamBosna.Ba