IslamBosna.ba– Ibn Džerir et-Tabari pripovjeda: “Bio sam u Mekki u vrijeme hadža i vidio sam čovjeka iz Hurasana kako poziva ljude: “O hadžije, o stanovnici Mekke, onima koji su prisutni i onima koji su daleko, izgubio sam torbicu sa hiljadu dinara. Ko god vrati torbicu, Allah će ga nagraditi dobrim, sačuvat će ga od džehenemske vatre, a Njegova nagrada i milost ga čekaju na Danu obračuna”.

Jedan starac stanovnik Mekke mu je prišao i rekao: „O Hurasanac, naš grad je u veoma teškom stanju, broj dana hadža je mali, a njegova sezona je propisana, i vrata zarade su zatvorena. Taj novac je možda pao u ruke vjernika koji je siromašan i star. Možda on namjerava da ti vrati ukoliko obećaš da ćeš mu dati malo novca koji je halal“.

Hurasanac reče: „Koliko on želi?“

Starac reče: „On želi jednu desetinu novca?“

Hurasanac mu odgovori: „Ne. Neću mu dati novac i umjesto toga iznijet ću moj slučaj Allahu, požalit ću Mu se na dan kad Ga sretnem, a Allah nam je dovoljan i Onaj u kojeg se ima najviše povjerenja“.

Ibn Džerir et-Tabar kaže: „Shvatio sam da je starac siromašan i da je on taj koji je uzeo torbicu sa dinarima i da želi mali dio toga. Pratio sam ga dok se nije vratio kući. Moje pretpostavke su tad potvrđene. Čuo sam ga kako zove svoju ženu: „O, Lubaba“.

Ona mu reče: „Na usluzi sam ti, o Ebu Gajse“.

Starac reče: „Pronašao sam vlasnika dinara kako ih traži, a on nema namjeri dati nagradu osobi koja ih pronađe. Rekao sam mu: „Daj nam stotinu dinara, ali on je to odbio i rekao da će iznijeti svoj slučaj pred Allaha. Šta da radim, o Lubaba? Moram ih vratiti, bojim se svog Gospodara, i bojim se da se moji grijesi ne umnože“.

Njegova žena mu reče: „O, čovječe! Borimo se i patimo sa siromaštvom s tobom u posljednjih 50 godina, a ti imaš četiri kćeri, dvije sestre, moju majku i mene, a ti si deveti. Zadrži sav novac i nahrani nas jer smo gladni, obuci nas, ti znaš najbolje naše stanje. Možda Allah Svemoćni, te nakon toga učini bogatim i možda budeš u mogućnosti da mu vratiš novac nakon što nahraniš svoju djecu, ili će Allah vratiti iznos koji mu duguješ na Dan kada kraljevstvo pripadne Kralju (Allahu)“.

On joj reče: „Da jedem haram nakon 86 godina života, i da sagorim svoje organe nakon što sam bio strpljiv u siromaštvu i da se Allah na mene naljuti iako sam blizu smrti? Ne, tako mi Allaha, neću to učiniti“.

Ibn Džerir et-Tabari dalje kaže: „Otišao sam čudeći se njegovom stanju i stanju njegove žene. Kasnije tokom dana, čuo sam kako vlasnik torbice opet poziva…

„O stanovnici Mekke, o hadžije, ko god od vas da je pronašao torbicu sa hiljadu dinara, neka je vrati i zasigurno ga čeka velika nagrada kod Allaha“.

Starac mu reče: „O Hurasanac, obratio sam ti se nedavno i savjetovao te da je naša zemlja slaba s poljoprivredom, tako da nagradiš osobu koja je pronašla torbicu, tako da on ne bude u iskušenju da prekrši Allahove zakone. Savjetovao sam ti da platiš osobi koja pronađe torbicu stotinu dinara, ali si odbio. Ako tvoj novac pronađe osoba koja se boji Svemoćnog Allaha, hoćeš li mu dati barem 10 dinara umjesto 100?“

Hurasanac reče: „Neću to učiniti, ja ću se požaliti Allahu na dan kad Ga sretnem, i Allah nam je dovoljan i Onaj u kojeg se ima najviše povjerenja“.

Ibn Džerir et-Tabari dalje kaže: „Ljudi su se razišli. Kasnije za nekoliko sati Hurasanac je još jednom pozivao, govoreći:

„O stanovnici Mekke, o hadžije, ko god je pronašao torbicu sa hiljadu dinara, neka je vrati i zasigurno ga čeka velika nagrada kod Allaha“.

Starac je ponovo došao i rekao: „O Hurasanac, rekao sam ti ranije da nagradiš pronalazača sa stotinu dinara, a ti si odbio. Onda sam te savjetovao da mu daš deset dinara, a ti si odbio.  Hoćeš li mu dati makar jedan dinar tako da može kupiti za pola dinara stvari koje su mu potrebne a sa drugom polovinom, ovčijeg mlijeka, tako da može dati ljudima i nahraniti svoju djecu?“

Hurasanac mu reče: „Neću to učiniti, ja ću se požaliti Allahu na dan kad Ga sretnem, i Allah nam je dovoljan i Onaj u kojeg se ima najviše povjerenja“.

Starac mu ljutito reče: „Dođi i uzmi svoj novac tako da mogu noću zaspati, jer nikako nisam dobro od kako sam ga pronašao“.

Ibn Džerir kaže: „Tako je starac otišao s vlasnikom novca i pratio sam ih dok satarac nije došao do kuće, iskopao rupu i iz nje izvukao novac i rekao: „Uzmi svoj novac i zamoli Allaha da mi oprosti i da me opskrbi iz Svoje hazne“.

Hurasanac je uzeo novac i krenuo, ali kad je stigao do vrata on reče: „O starče, moj babo je umro, Allah mu se smilovao, i ostavio mi tri hiljade dinara i rekao mi: Uzmi trećinu ovog novca i daj ga osobi koja ga najviše zaslužuje. Tada sam ga stavio u torbicu namjeravajući da ga potrošim na nekoga ko ga je dostojan. Tako mi Allaha, nisam vidio osobu, od kako sam napustio Hurasan do sada, koja ga je dostojnija. Uzmi ga, da ti se Allah smiluje i nagradi te za tvoj iman i strpljenje tokom siromaštva.“

Tako je Hurasanac otišao bez novca.

Starac je plakao i dovio Allahu: „Da Allah nagradi vlasnika ovog novca u njegovom kaburu i da Allah nagradi njegovog sina“.

Ibn Džerir dalje kaže: „Krenuo sam za Hurasincem ali Ebu Gajs me je slijedio i vratio me nazad. Zamolio me je da sjednem i rekao: „Vidio sam da me pratiš od prvog dana, upoznat si sa našom situacijom i juče i danas. Čuo sam da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ako dobijete opskrbu od Allaha  bez prosjačenja ili da tražite, prihvatite je i nemojte je odbijati“. Dakle ovo je dar od Allaha za sve one koji su prisustvovali.

Starac je pozvao: „O Lubaba, tako i tako, i tako i tako“. Onda je pozvao svoje kćeri i svoje sestre i ženu i njenu majku, sjeo je i napravio je meni mjesto da sjednem. Bilo nas je deset. Otvorio je torbu i rekao stavite svoju odjeću preko krila.

„Tako sam i učinio’ kaže ibn Džerir, ‘ali djevojke nisu imale odgovarajuću odjeću s kojom bi mogle to učiniti pa su pružile ruke. Starac je davao dinar po dinar dok nije došao do mene i rekao: „Evo dinar“. Tako je nastavio sve dok torbica nije bila prazna i ja sam dobio stotinu dinara“.

Ibn Džerir kaže: „Moje srce se ispunilo radošću zbog opskrbe koju su dobili više nego zbog toga što sam ja dobio stotinu dinara“.

Kad sam odlazio starac mi reče: „O mladiću. Ti si nagrađen, zadrži taj novac jer je halal. I znaj da sam se budio za sabah namaz u ovoj mokroj košulji. Nakon što bih klanjao sabah namaz skidao sam je, i davao je kćerkama kako bi one mogle klanjati- jedna po jedna. Onda sam išao na posao između podne i ikindije namaza a onda bih se vraćao krajem dana sa onim što mi je Allah dao od hurmi i suhih komadića hljeba. Onda bih skidao odjeću za svoje kćerke a one bi klanjale podne i ikindiju, a isto bi se to dogodilo i za akšam i jaciju. Mi nismo nikada očekivali da vidimo ovoliku količinu novca. Da nam Allah podari da ih dobro iskoristimo i da Allah nagradi osobu u kaburu i uveća mu nagradu“.

Poselamio sam se s njim za rastanak, uzeo sam stotinu dinara i koristio ih da pišem znanje dvije godine. Koristio sam ga da kupim papir i platim stanarinu i onda nakon šesnaest godina vratio sam se u Mekku i raspitivao sam se o starcu. Rečeno mi je da je umro nekoliko mjeseci nakon incidenta koji se dogodio među nama. Njegova žena je umrla, i njena majka i njegove dvije sestre. Jedino su ostale njegove kćerke, za koje sam saznao da su se udale za kraljeve i prinčeve. Svraćao sam do njih i one su me ugošćavale i ponašale se prema meni ljubazno sve dok nisu također umrle. Da ih Allah sve nagradi.

deco-line-2

„...a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći  i opskrbiće ga odakle se i ne nada;

onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.

Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio;

Allah je svemu već rok odredio“

(Et-Talak, 2-3.)

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

IslamBosna.ba