Oni su mu došli u Jerusalem. On (Herakle) ih je pozvao u svoju rezidenciju, a kod njega su bili bizantijski dostojanstvenici. Zatim ih je Herakle pozvao k sebi, pozvao je i svoga tumača i (preko njega) upitao:
– Ko je od vas, po krvnom srodstvu, najbliži tom čovjeku koji tvrdi za sebe da je Vjerovjesnik?
– Ja sam mu od njih najbliži po srodstvu – odgovorio je Ebu-Sufjan.
– Približite mi ga – reče Herakle – a primaknite i njegove drugove i postavite ih njemu iza leđa!
– Potom Herakle reče svome tumaču: „Reci im da ću ja pitati ovoga (ukazujući na Ebu-Sufjana) o onome čovjeku (Muhammedu) i ako mi štogod slaže, demantujte ga!“
– Allaha mi, (rekao je Ebu-Sufjan), da se nisam stidio laži koju bi oni (moji drugovi) mogli prenijeti (ispričati), ja bih na njega nešto i slagao. Prvo što me je o njemu pitao bilo je: „Kako se među vama cijeni njegovo porijeklo?“
– On je kod nas uglednog porijekla – rekao sam.
– Da li je iko ikada između vas prije njega ovako nešto govorio – upitao je (Herakle).
– Nije – odgovorio sam.
– Da li je neko od njegovih predaka bio vladar? – upita.
– Nije – rekoh.
– Da li ga slijedi ugledni svijet ili puk (slabi i siromašni)? – pitao je.
– Ne, nego puk (slabi i nejaki) – odgovorio sam.
– Da li se njihov broj povećava ili smanjuje? – reče.
– Ne smanjuje, nego povećava – reako sam.
– Da li iko od njih konvertira? – upitao je Herakle – mrzeći njegovu vjeru, nakon što ju je prihvatio?
– Da li ste ga prije ovoga što govori ikada optužili za laž? – pitao je.
– Ne – odgovrio sam.
– Da li krši zadanu riječ? – upitao je.
– Ne – rekoh – ali sada smo u jednom ugovornom periodu (desetogodišnjeg primirja) s njim i ne znamo šta će on u njemu uraditi.
– Nijedan odgovor nije mi pružio mogućnost – izjavio je kasnije Ebu-Sufjan – da u njega ubacim bilo šta (sumnjivo) osim ove riječi.
– Da li ste se protiv njega borili? – upitao je opet (Herakle).
– Da – izjavio sam.
– Pa kakav je bio ishod vaše borbe s njim? – upitao je.
-Borba između nas i njega je promjenjive sreće; nekada pobijedi – reako sam – on, a nekada mi.
– Šta vam naređuje? – pitao je.
– Govori – kazao sam: – Obožavajte Jedinog Allaha, ne pridružujte Mu sudruga i napustite ono što vam (o tome) govore vaši očevi; naređuje nam namaz, iskrenost, krjepost i održavanje rodbinskih veza.
Tada Herakle reče tumaču:
– Reci mu, (Ebu-Sufjanu): Pitao sam te za njegovo porijeklo  i ti si spomenuo da je on među vama uglednog porijekla. To je slučaj svih Poslanika, oni se pojavljuju u najuglednijoj porodici svoga naroda. 
Pitao sam te da li je iko između vas prije njega ovako govorio, a ti si izjavio da nije. Kažem ti, da je ikad iko prije njega tako nešto govorio, rekao bih da je on čovjek koji se povodi za riječima rečenim prije njega.
Dalje sam te pitao da li je neko od njegovih predaka bio vladar, a ti si izjavio da nije, a da jeste – kažem – neko od njegovih bio vladar, rekao bih da je on čovjek koji traži vlast svoga oca.
Pitao sam jeste li ga sumnjičili za laž prije nego je počeo govoriti ono što sada govori.
Odgovorio si: Ne. Pa držim podsigurno kada nije lagao na narod, kako bi sada lagao na Boga.
Potom sat te pitao da li ga sliejdi ugledni svijet ili slabi i siromašni. Ti si spomenuo da ga slijede slabašni, a oni su (bili većinom) sljedbenici poslanika.
Pitao sam još da li se njihov broj povećava ili umanjuje, pa si spomenuo da se povećava. Takav je slučaj s vjerovanjem dok se ono ne upotpuni.
Dalje sam te pitao da li je iko iz nje konvertirao mrzeći njegovu vjeru, nakon što ju je prihvatio. Ti si odgovorio, da nije. Tako je vjerovanje kada se njegova ljupkost pomiješa (i ovlada) srcima (vjernika).
Pitao sam te da li krši riječ, a ti dade odgovor, da ne krši. Takvi su poslanici, oni ne krše riječ.
Pitao sam te šta vam naređuje i ti odgovoriš, da vam naređuje, da obožavate Allaha i da mu u tom ne pridružujete nikakva sudruga, da vam zabranjuje obožavanje kipova, a naređuje vam  (obavljanje) namaza, iskrenost i moralnu krepost. Pa ako je to što kažeš, istina, on će uskoro zavladati tlom pod ovim mojim nogama. Ja sam već znao da će se pojaviti Vjerovjesnik, ali nisam mislio da je on baš od vas. Kad bih znao da ću stići do njega, potrudio bih se da se sretnem s njim. A kad bih bio kod njega, prao bih mu njegove noge.
Potom je Herakle zatražio pismo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje je već poslano po Dihjetu, glavaru Busre. Herakle je pročitao pismo u kome stajaše:
„U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Od Muhammeda, Allahovog roba i njegova poslanika, Heraklu, glavaru Bizanta.
Spas na onog ko slijedi Pravi put!, a potom: pozivam te pozivom islama: primi islam, bit ćeš spašen, Allah će te nagraditi dvostrukom nagradom, a ako se okreneš (od ovog poziva) snosit ćeš grijeh svoj (i svojih sljedbenika).“1 
„Sljedbenici Knjige, priđite i slijedite riječ koja je jednaka i za nas i za vas: da ne obožavamo nikoga osim Allaha, da Mu ni u čem ne pridružujemo nikakva sudruga, da ne smatramo jedni druge bogovima osim Allaha, pa ako to oni odbace, recite (im): ‘Budite svjedoci da smo mi, uistinu, muslimani’“
Ebu-Sufjan je dodao:
– Kada je (Herakle) kazao što je imao reći i kada je završio sa čitanjem pisma, nastala je oko njega galama i podigli se glasovi, i mi smo bili (sa sastanka) odstranjeni. Rekao sam svojim drugovima, kada smo već bili odstranjeni: „Ugled ibnu Ebi-Kebšeta (Muhammeda), stvarno je porastao, a plaši ga se, eto, i vladar Bizanta (sinova žute rase).“
– Od tada sam, (rekao je Ebu-Sufjan), bio stalno u uvjerenju da će on (Muhammed) zaista pobijediti, sve dok Allah i meni nije dao da sam primio islam.
Ibnun-Natur, guverner Jerusalema, prijatelj Herakla i biskup kršćana Sirije, pričaše:
– Kada je Herakle stigao u Jerusalem, ustao je jednog dana zlovoljan (zabrinut), pa su mu neki od njegovih patrijarha rekli: „Tvoj izgled nije onakav kakvim ga znamo“.
Herakle je – rekao je Ibnun-Natur – bio vrač (astrolog) i posmatraše zvijezde, pa kada su ga upitali (šta vidi), odgovori: „Jedne noći, kada sam posmatrao zvijezde, vidio sam kako vladar naroda, koji se obrezuje (suneti), odnese pobjedu. Pa ko se obrezuje od naroda ovoga doba?“
– Niko se ne obrezuje osim Jevreja. Neka te oni ne zabrinjavaju. Raspiši po gradovima svoga carstva neka sve Jevreje poubijaju – odgovorili su oni.
I dok su oni bili još u razgovoru, priveden je Heraklu jedan čovjek koga je poslao vladar Gassana da prenese vijest o Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Kada ga je Herakle ispitao, rekao je: „Idite i pogledajte je li obrezan ili nije?“
Oni su ga pregledali i javili Heraklu da je obrezan. On ga je još pitao o Arapima, pa čovjek odgovori: „Oni se sunete.“
– To je vladar ovoga naroda2, već se pojavio – reče Herakle.
Potom je Herakle pisao u Rumiju svome prijatelju (Dagatiru), koji mu bijaše ravan u znanju, a onda je otputovao u Hims. I dok je Herakle još bio na putu za Hims, stiglo mu je pismo od tog njegovog prijatelja, čiji se sadržaj podudaraše s mišljenjem Herakla o pojavi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i da je on, stvarno, Allahov Poslanik. Herakle je tada pozvao u svoj dvorac u Himsu velikane Bizantije, a potom naredio, pa su mu se vrata pozaključavala. Tada se pojavio i rekao: „Narode Bizanta!, želite li spas!? Želite li Pravi put!?. Želite li trajnost vaše vlasti!?, onda dajte riječ vjernosti ovom Vjerovjesniku!“
Tada su oni navalili na vrata poput nasrtaja divljih magaraca. Međutim, nađoše ih zaključana. Kada je Herakle vidio njihov bijes (i preplašenost) i izgubio nadu u njihovo vjerovanje, kazao je:“Vratite ih meni!“, a potom reče: „Maloprije sam održao svoj govor s namjerom da ispitam vašu čvrstinu i privrženost vašoj vjeri i, eto, sada sam se uvjerio“. Tada mu se pokloniše, padajući ničice na zemlju, i snjim bijahu zadovoljni.3 
To je kraj slučaja s Heraklom koga su od Zuhrija prenijeli Salih b. Kejsan i Ma’mer.
 
1. Ovdje je upotrijebljena riječ erisijjin koja ima više značenja, a ono koje odabire Ibn-Hadžer jeste zemljoradnici. Njome se, međutim, misli na sve njegove podanike jer – kako on kaže – svako ko sije u jeziku Arapa označava se terminom fellah – zemljoradnik. Drugi pak kažu, da su zemljoradnici bili najbrojnija populacija u njegovom carstvu pa je upotrijebljena ova riječ. A pod tim da će on snositi grijehe sljedbenika misli se na grijeh zbog toga što će ih voditi u zabludu. (prim.rec.)

2. Ajni prenosi stav imama Nevevija da se pod riječju ummet (narod) misli na narode toga doba dok Ibn-Hadžer i Kastalani smatraju da je Herakle ovim mislio na Arape, to jest da će Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ovladati Arapima. (prim.rec.)

3. Ovaj događaj aludira na to da je Herakle htio prihvatiti islam ali ga nije smio javno ispoljiti kada je vidio da velikani to ne prihvataju. S druge strane, njegovo slanje vojske na Tebuk i Mu’tu ukazuje na to da je ostao u staroj vjeri. Ahmed bilježi da je on iz Tebuka pisao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da je primio islam, a on odgovari: „Ne on je u svome kršćanstvu.“ A Allah najbolje zna. (prim.rec.

4. Osim jasnog sadržaja Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, poslanice upućene Heraklu iz teksta se razabire:
    – potreba umjerenosti u korespondenciji, upotreba dobrog stila, taktičnosti i izraza miroljubivosti u smislu sadržaja ajeta: „Na put svoga Gospodara pozivaj lijepim mudrim savjetom!“;
– novac na kome je utisnuto ime Allaha, dželle šanuhu, ili kraći tekst iz Kur’ana mogu koristiti i nemuslimani u međusobnoj razmjeni dobara s muslimanima.
islambosna.ba

Leave a Reply

*

captcha *