IslamBosna.ba- Ovog mjeseca obilježava se 88 godišnjica smrti Omara Muhtara, vođe libijskog otpora italijanskoj okupaciji u prošlom vijeku. Muhtara su 16. septembra 1931. godine pogubili Italijani.
U svojoj čuvenoj tužbalici posvećenoj Muhtaru, proslavljeni pjesnik Ahmed Ševki je predvidio da će njegovo šehidstvo zauvijek pozivati Libijce da traže svoju slobodu, a da će njegova krv uvijek biti prepreka pomirenju okupatora i okupiranog.

Mjerilo moći ideje i utjecaja ljudskog otpora pokazano je u tome da kada su konačno uhvatili Muhtara, u 73. godini, Italijani su odlučili da se njegovo suđenje održi u tajnosti i da ga sahrane u neobilježenom kaburu kojeg je čuvao italijanski stražar.
Zalimi se boje ideja, i muškaraca i žena koje vjeruju u njih, bez obzira na njihovu slabost, poodmaklu dob ili čak da li su mrtvi ili živi.

Slabašni muškarac okružen jakim obezbjeđenjem

Ovaj mjesec je također obilježen smrću drugog čovjeka, Muhammeda Mehdi Akifa. On je bivši egipatski parlamentarac i sedmi vrhovni vođa egipatske Muslimanske braće.
Pod njegovim vodstvom 2004. godine Muslimanska braća su izdala prvi sveobuhvatan program reformi u Egiptu, a 2005. godine predvodio je Muslimansku braću u najvećoj izbornoj pobjedi prije revolucije iz 2011. godine.
Godine 2009., rangiran je kao 12. među 500 najutjecajnijih muslimana, koje su birali učenjaci za knjigu koju je izdao Kraljevski islamski centar za strateške studije.
Nakon svrgavanja predsjednika Muhammeda Mursija 2013. godine, uhapšen u dobi od 85. godina i držan, kao mnogi od 40 hiljada političkih zatvorenika Egipta, u brutalnim uvjetima.

Prema njegovoj porodici prošle godine mu je dijagnostifikovan kancer, i uprkos pogoršavanju zdravlja, egipatski režim ga je držao u pritvoru, gotovo bez ikakve komunkacije sa vanjskim svijetom.
Akifu su se mnogi divili zbog toga što je odbio da bude nominovan po drugi put kao vrhovni vođa Muslimanske braće, napuštajući to mjesto 2010. godine nakon izbora Muhammeda Badi’a.
Njegovo pojavljivanje na sudu u protekle četiri godine podsjetilo je na slike Omara Muhtara tokom zarobljeništva: sijede kose ogrnut bijelom dekom, slabašni starac okružen jakim obezbjeđenjem.

Teška pitanja

Izgleda da se represivni režim u Kairu jednako plašio Akifa kao što su se Italijani plašili Muhtara. Režim ga je držao četiri godine pod intenzivnom represijom kojoj su također podvrgnute i na desetine hiljada političkih zatvorenika, hiljade političkih prognanih, a u svom arsenalu režim ima također i široko rasprostranjenu upotrebu vansudskih ubistava i sistematsko i sveprisutno mučenje.

Uprkos svim tim represijama i sličnosti kontrole, vlasti su odbile da dozvole da dženaza-namaz ovom 89-godišnjaku bude održana u petak. Dozvoljeno je prisustvo samo neposredne porodice, a sahranjivanje se dogodilo samo nekoliko sati nakon njegovog preseljenja.
Akifova iskušenja i smrt izazvali su puno zabrinjavajućih pitanja za Egipćanje i zapadnjake. Šta se to dogodilo stanovnicima Egipta 85 godina nakon što je Ševki tako elokventno opjevao Muhtara?
Gdje je diskurs slobode i principa koji je proslavio Ševkijevu poeziju, a Muhtarovu smrt inspirativnim sjećanjem?

Bilo je povremenih prigušenih poziva za pomilovanje Akifa, ali ništa drugo. Tokom četiri godine njegovog nehumanog zatvaranja, niti jedna zapadna vlada nije izdala saopćenje kojim se suprotstavlja njegovom zatvaranju ili apeluje na njegovo oslobađanje.
Ova tišina, uprkos činjenici da čak i zbog smiješnog egipatskog standarda pravde oslobođen svih optužbi u januaru 2016. godine i još uvijek zadržan u pritvoru još 20 mjeseci sve do smrti.

Cijena šutnje

Dok je Akif bio najstariji politički zatvorenik Egipta, postoje i druge u sličnim okolnostima, bilo zbog starosti ili zdravlja. Njihov pritvor, kao i tretman koji je Akif imao tokom života i smrti, jedino mogu biti opisani kao odraz straha egipatskog režima od muškaraca i žena koji se drže svojih principa.
Sudija Mahmud el-Hudejri, jedan od vodećih ličnosti pokreta za nezavisno sudstvo, i dalje se nalazi u pritvoru uprkos lošem zdravstvenom stanju i poznim godinama.
Ali tišina međunarodne zajednice na tekuće zloupotrebe u Egiptu prevazilazi egzistencijalne slučajeve Akifa i el-Hudejrija. Human Rights Watch je nedavno objavio izvještaj o mučenju egipatskih vlasti, nazvali su ga endemičim i vjerovatnim zločinom protiv čovječnosti. Ova tišina međunarodne zajednice nije bez cijene.

Ne treba puno uvida da se shvati da podržavanje ili finansiranje egipatskog režima priziva neprijateljstvo ljudi koji trpe njegovu brutalnost ili da represija pruža savršenu atmosferu za radikalizaciju.

Izgleda da su zapadne demokratske vlade odlučne da se rizik ovoga može podnijeti, a da je profit kojeg imaju od daljeg nastavka prihvatanja diktature je daleko poželjniji.

Pretpostavlja se da režim vjerovatno uskoro neće izgubiti i ,ako se dogodi, ko god ga zamijeni i dalje će žudjeti za podrškom ‘međunarodne zajednice’ bez obzira na tu zaglušujuću tišinu. Ali ovo je daleko od sigurne opklade.

Bolja opklada

Ovo je režim koji preferira da ubija mlade ljude više od njihovog izvođenja na sud, koji drži stariju ženu u samici kako bi izvršio pritisak na njenog još starijeg oca; koji otvoreno preuzima kontrolu nad pravosuđem; koji koristi pravosuđe da izdaje masovne kazne za pogubljenja bez razmatranja pojedinačnih slučajeva; i koji žudi za pohvalnom za oslobađanje jednog aktiviste kao ‘usluge’ Donaldu Trumpu dok nastavlja da na neodređeno vrijeme drži u zatvoru na desetine hiljada drugih.

Sada vidimo da je to također režim koji se osjeća ugroženim od 89-godišnjeg starca ne samo tokom njegovih posljednjih dana, već i na njegovoj dženazi. Ovo je režim koji razumije da je njegovo održanje na vlasti neizvjesno i koji se boji da bi se svaki dan mogao pokazati kao posljednji. Dobro bi bilo kada bismo ovo uzeli u obzir.
Događaji iz posljednjih nekoliko godina su promijenili stanovnike Bliskog istoka. U Egiptu, Libiji, Siriji i Jemenu nisu se mogli zadržati stari obrasci. Ako je ikada bilo vrijeme za klađenje na narod, a ne na njihove zalime, onda je to ovo vrijeme.

Napisao: Veal Haddara*

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

*pedagog, vanredni profesor medicine na Zapadnom univerzitetu u Kanadi i vođa kanadske muslimanske zajednice. U periodu od 2012.-2013. godine bio je savjetnik predsjednika Muhammeda Mursija.