IslamBosna.ba- Džemal Hašugdži je moj prijatelj, tako da ovome što ću napisati nedostaje objektivnosti.

U mnogim našim razgovorima, a dugo nakon što je došlo do njegovog raskola sa novim režimom iz Rijada pod prijestolonasljednikom Muhammedom bin Selmanom, Hašugdži je aktivno izbjegavao oznaku ‘saudijski disident’. On je sebe opisivao kao lojalistu, sina establišmenta, novinara i veterana vanjske politike koji je ne tako davno bio u mračnom krugu Kraljevskog suda. Povremeno je putovao s njima.

Vječno neprijateljstvo

Mogu navesti veliki broj primjera kada se Hašugdži razilazio sa zapadnim liberalnim kritičarima Kraljevine. On je podržavao, barem na početku, rat u Jemenu predvođen Saudijskom Arabijom. Zajedno sa mnogim sunitskim arapskim analitičarima, on je smatrao da je Iran previše proširio svoj utjecaj u sunitskom arapskom svijetu i da je vrijeme da Saudijska Arabija uzvrati udarac.

Branio je smrtnu kaznu. Podržavao je slamanje korupcije, ako bi bio uvjeren da se zaista radi o korupciji. On je, također, podržavao pokušaje da se diversificira i privatizira privreda ovisna o nafti.

Ali, Hašugdži se pridržavao jednog principa koji mali krug oko Muhammeda bin Selmana nije mogao svariti, osobina koja mu je donijela vječno neprijateljstvo. Hašugdži je bio pošten. On se nije mogao kupiti. Govorio je ono što je mislio i bio je jasan u onome što je govorio.

Mislio je da postoji samo jedan put kojim bi Kraljevina trebala ići u 21. vijeku- a to je lagano otvaranje ka demokratiji postepenim povlačenjem ustavne monarhije.

On se plašio da će prijestolonasljednik na kraju dovesti zemlju do bankrota zbog svojih sujetnih projekata podizanja novih blistavih gradova u pijesku- gradova koji bi bili prazni. Priznavao je da je MbS popularan kod mladih, ali je proračunao da će popularnost trajati sve do trenutka kada će morati da otvore svoje novčanike. Saudijski novinar je obratio pažnju na izvještaje o odljevu kapitala.

Bezobzirni prijestolonasljednik

Hašugdžijeva kritika njegove zemlje bila je nijansirana i zbog toga sam ga smatrao pravim refomatorom i istinskim demokratom. To što je do sada zatočen više od 24 sata u saudijskom konzulatu u Istanbulu govori o karakteru i namjerama onih koji vode predstavu iz Rijada.

Ovo razbija dobro finansirani PR mit koji je uhvatio u zamku novinare poput Thomasa Friedmana iz New York Timesa i Džemalovog kolegu iz Washington Posta, Davida Ignatiusa, koji su pohvalili Muhammeda bin Selmana kao reformatora. Ignatius je pisao da je saudijski prijestolonasljednik dao svojoj zemlji ‘šok terapiju’. Nisam mislio da njegov rad podržava praksu lobotomije.

Muhammed bin Selman je zaista šokirajući, ali on nije terapeut. On je osvetoljubiv. Drži ga ljutnja. Jako je samovoljan. On apsolutno nema poštovanja prema suverenitetu druge zemlje, teritoriji, sudovima ili medijima. On je bezobziran. To što je izveo ovu predstavu u Istanbulu, na turskom tlu, pokazuje koliko je saudijski prijestolonasljednik bezobziran kao i uski krug oko njega.

Odnosi između Saudijske Arabije i Turske su trajno narušeni od pokušaja vojnog udara na turskog predsjednika Redžepa Tajjipa Erdoana prije dvije godine. Bilo je jasno na čijoj strani su bili saudijski državni mediji tokom noći udara. Oni su pokrivali dešavanja, a svi komentatori su govorili da je Erdoan ili mrtav ili da je pobjegao iz zemlje.

To što je Erdoan preživio tu noć bila je zaista loša vijest za Rijad.

Trebalo je 16 sati saudijskom državnom novinskom servisu da shvati da udar nije uspio i da objavio saopćenje u kojem izražava ‘dobrodošlicu Kraljevine što se stvari vraćaju na normalu predvođene NJ. E. predsjednikom Redžepom Erdoanom i njegovom izabranom vladom i u skladu sa ustavnim legitimitetom i voljom turskog naroda’.

Delikatno vrijeme

Ove uspomene su još uvijek svježe, naročito u turskom predsjedništvu. To što je Muhammed bin Selman riskirao degradiranje na novi nivo saudijskih odnosa sa Turskom otimanjem visokoprofilnog novinara na Erdoanovom domaćem tlu je još jedan pokazatelj kako je nestabilan sljedeći vladar Kraljevine.

Kao što to Rijad zna previše dobro, dobio je jako malo za 300 miliona dolara koje je platio, najveći dio u kešu, iračkim političarima različitih vjeroispovijedi, koji su se takmičili na nedavnim izborima. On također zna da Turska i Iran održavaju pregovore na visokoj razini, kao i Hašd eš-Šabi (također poznat kao Narodne mobilizirajuće snage) i sunitske grupe u Iraku, o novim sigurnosnim sporazumima u područjima koja su tradicionalno sunitska.

Ovo je prvi put nakon mnogo godina da su iračke šitske frakcije istinski podijeljene i da je moguće postizanje političkog sporazuma koji se ne zasniva na sektaškim podjelama. Ovo je delikatno vrijeme za saudijsko-turske odnose. Nije u Rijadovom interesu da poremeti planove javno i nespretno kao što se to čini da je uradio sa saudijskim konzulatom u Istanbulu.

Turske obavještajne službe su uvjerene da je Hašugdži unutar zgrade i opkolile su je. Neophodno je da Turska obezbjedi sigurno oslobađanje Hašugdžija zbog razloga koji prevazilaze samog čovjeka i ugrožene bilateralne odnose.

Turska- Sigurno utočište

Osim toga što je dom milionima sirijskih izbjeglica, Turska je također ugostila na hiljade političkih izagnanika iz cijelog arapskog svijeta.

Istanbul je praktično dom cijelom rasponu egipatske opozicije, sekularnih i islamističkih. Tu se militanti rođeni u Britaniji drže u zatvoru. Puno šta se događa u Istanbulu, a više od jedne zapadne vlade i želi da ostane tako.

Ukoliko Turska dopusti da se otmice stranih vlada dešavaju na njezinom tlu, njezina unutrašnja sigurnost bi se brzo pogoršala. Također bi izgubila bitnu moć koju ima na Bliskom istoku pružanjem sigurnog utočišta brojim sunitskim opozicionim grupama.

Koliko pritiska je spreman da izvršiti američki ministar vanjskih poslova Mike Pompeo na svog saudijskog kolegu Adela el-Džubejra zbog Hašugdžija (koji ima boravište u SAD-u i kolumnista je Washigton Posta) još uvijek nije jasno. Bijela kuća nije ljubitelj Washington Posta niti slobode medija.

Trump redovno vrijeđa i ponižava saudijskog kralja Selmana kako bi ga prisilio da još više plati za vlastitu sigurnost nego što je to već učinio.

Režim Saudijske Arabije guta ove Trumpove uvrede, dok ide u suprotnu krajnost s onim što smatra manjim zemljama poput Kanade, jer zna da nema druge mogućnosti.

Hašugdži je bio prvi koji je upozorio Saudijce na opasnost ulaska u krevet s Trumpom. Zapravo, to je bio razlog zašto je došlo do raskola sa saudijskim režimom i  to je bilo znatno prije nego što se prošlog maja održao Arapsko-islamsko-američki samit u Rijadu, te objave unosnih sporazuma o naoružanju. Doista je prekasno da Rijad obrati pažnju na riječi novinara, pa su poduzeli očajne korake da ga ušutkaju.

Zbog više od jednog razloga, ne smije im se dozvoliti da uspiju.

Autor: David Hearst,

glavni i odgovorni urednik MiddleEastEye

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba