IslamBosna.ba- Kada je moj muž preselio, počela sam nositi naočale tuge. Nije to bio moj izbor, samo su mi se pojavile na licu, spustile su se na nos i napravile sebi dom.

Sve što sam vidjela bilo je zatamnjelo staklima tuge. Šolja čaja nije više bila šolja čaja. To je bila propuštena šansa da pričam sa svojim najboljim prijateljem. Korpa veša nije bila više korpa veša. Bila je podsjetnik da mu nikada više neću pomagati da opere veš.

Teška tuga se skrivala iza svake stvari.

Bilo je ljudi koju su pokušali da skinu te moje naočale tuge. Oni su pokušali da mi kažu ‘nemoj biti tužna, on je na boljem mjestu’. Pokušali su me da me uvjere kako je svijet zatamljen tugom užasna stvar. Ali, kada bi pokušali da zgrabe sa mog lica te naočale tuge sve što bi postigli bile su ogrebotine oko mojih očiju. Te naočale su bile zalijepljene za moje lice.

Čak i kada sam pokušala da ih skinem potpuno zaronjena u projekte ili zadatke, tuga me vezala za meni drag život, puštajući svoje korijenje u meni i obećavaju da me nikada neće pustiti.

Ali vremenom lijepak ispod naočala je popustio i izgubio svoju snagu i sve se vratilo. Mogla sam opet da ih skinem i vidim šolju čaja onakvom kakva je bila- topli ugođaj. Mogla sam da vidim veš onakvim kakav je- košmar mog postojanja. Nije sve više bilo obojeno tugom. I bilo mi je drago, jako drago što mi je moj Gospodar pomogao da dođem do ove tačke.

Ali znate šta? Ove naočale koje su se tako čvrsto držale na mom nosu i tako ponosno čuvale svoj prostor na mom licu… bile su mi potrebne. Bilo mi je potrebno da shvatim šta znači biti slomljen i kako je gledati na sve u životu drugačije nego ranije. Koja je svrha tuge ako vas suštinski ne promijeni?

Vidjela sam i lijepe stvari kroz ove naočale tuge. Vidjela sam ljude koji me vole i čuvaju. Vidjela sam stranu Allahove milosti koju nikada ranije nisam vidjela. Vidjela sam kako su moje dove uslišene, iznova i iznova. Vidjela sam kako riječi Kur’ana oživljavaju u mom srcu. Vidjela sam da je ovaj svijet ono što jeste- privremen.

Zbog mog zatamnjenog vida doživjela sam ove stvari.

Ako vidite nekoga sa ovim naočalama tuge- ne pokušavajte da ih nasilno skinete. Nećete uspjeti. Neka vide šta vide i osjećaju šta osjećaju. Pružite svoju ruku prema njima, podsjetite ih na Allahov plan i moć koju ima nad svim stvarima, i strpljivo čekajte. Vremenom će popustiti uz Allahovu pomoć i dozvolu.

Iako su moje naočale tuge za sada sklonjene, dugi period gledanja kroz njih promijenio je način na koji moje oči sada vide i način na koji srce osjeća. A to nije tužna stvar. To je prelijepa stvar, elhamdulillah.

 “Hvaljen neka je Allah” – govoriće – “koji je od nas tugu odstranio – Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je –koji nam je, od dobrote Svoje, vječno boravište darovao, gdje nas umor neće doticati i u kome nas klonulost neće snalaziti.” (Fatir, 34-35)

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Esma Hussejn

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba