Muhammed kaže da se jedno od najkrvavijih poglavlja pokolja tog dana desilo u džamiji. “Bio je petak i mnogi stariji ljudi su već otišli u lokalnu džamiju radi džuma namaza”, sjeća se on. „Oko dva sata prije namaza, oko 10-10.30 h, nekoliko vozila sstari_dedo-nakbaa naoružanim ljudima u njima je stiglo pred džamiju. Počeli su pucati po džamiji, ubivši  svih 75 staraca koji su se tada nalazili tu. Nijedan od njih nije preživio”, dodao je  sa suzama u očima.

“Tada su počeli ići po kućama i ubijali su cijele familije. Ubijanje je natjeralo ljude da bježe prema istoku. Međutim ljudi iz Hagane su nemilosrdno gonili civile u bijegu i ubijali su ih.” U svojoj knjizi “All That Remains” Valid el-Halid, palestinski historičar, piše da je Ed-Davajema 1945. godine imala 3710 stanovnika. Sada, svijet obilježava 15. maj kao Dan Nakbe (Katastrofa), kada je Izrael stvoren na ruševinama palestinske zemlje.

Na 18. april 1948.godine palestinski Tiberius je okupiran od strane militanata Irguna Menačema Begina, nakon čega je izbjeglo 5.500 Palestinaca. Na 22. april Haifa je pala u ruke cionističkih militanata i 70.000 Palestinaca je pobjeglo. Na 25. april Irgun je počeo sa bombardovanjem civilnih dijelova Jafe, što je pokrenulo 750.000 stanovnika u izbjeglištvo. A 14. maja, dan prije stvaranja Izraela, Jafa se predala bolje opremljenim cionističkim militantima i u njoj je ostalo samo oko 4500 njenih stanovnika.

Bez skloništa

Muhammed, koji sada živi sa svojom familijom u malom selu El-Majd, oko 7 kilometara jugozapadno od Ed-Davajeme, kaže da je veliki broj familija potražio sklonište u velikoj pećini  zvanoj “Turel Zagh”. “Židovi su im rekli da iziđu van, da se poredaju u redove i počnu hodati. A kada su počeli hodati, oni su ih zasuli paljbom iz mitraljeza sa dvije strane,” dodaje on. „Jedna žena, supruga Mir’ie Freih, preživjela je masakr pretvarajući se da je mrtva.”

Muhammed kaže da su žrtve masakra kasnije pokopane unutar bunara Bir es-Sahra i Bir es-Sil. Njegovo svjedočenje je potvrđeno od strane izraelskih historičara i istraživača koji su proučavali deklasificirane arhive izraelske armije i koji su intervjuisali izraelske ratne veterane. Izraelski historičar Benny Morris je intervjuirao jednog od učesnika tog masakra koji mu je rekao da je oko 80-100 ljudi, uključujući žene i djecu, ubijeno od strane “prvog vala osvajača”.

nakba2
U 1984.godini izraelski novinar je intervjuirao bivšeg poglavara sela Ed-Davajema, Hasana Mahmuda Ihdeiba, i odveo ga na to mjesto prvi put nakon zločina. Ihdeib mu je govorio o ljudima ubijenim u džamiji, i familijama iz pećine nad kojima je izvršen pokolj, pokazujući mu mjesta na kojima su tijela bila zakopana. Nekoliko dana kasnije, izraelski novinar je doveo radnike koji su kopali na tim mjestima i otkrili kosti i lobanje. U 1955. godini židovsko naselje Amatzija je izgrađeno na ruševinama Ed-Davajeme. Aharon Zisling, prvi izraelski ministar agrikulture, uporedio je “Operaciju Yo’av” sa nacističkim zločinima.


Sjećanja

Prije nekoliko godina Muhammed i njegova familija posjetili su ruševine njegovog sela gdje su njegov otac, majka, djed i njihovi preci pokopani. “Stajao sam tamo i plakao. Vidio sam našu kuću, oronulu. Vidio sam sobe gdje je moj otac uobičavao primati goste. Vidio sam napuštene bunare.”

Palestinac, star gotovo stoljeće, još uvijek se nada da će mu biti dopušteno da živi u svojoj staroj kući u svom selu. “Moja želja je ostala nepromijenjena, a ona je da se vratim u svoje selo, da umrem i da me pokopaju ovdje.” Pitali smo ga da li bi prihvatio neku kompenzaciju zbog izgubljene imovine, a on se malo zamislio prije odgovora.

nakba3

“Nije važna imovina niti nadoknada”, rekao je. “Ovo je moja zemlja, moja historija, moja sjećanja iz djetinjstva. Moji praoci i pramajke su pokopani ovdje. Da li bi ti mijenjao mezar svoga oca za bilo kakve novce na ovom svijetu?”


Napisao:
Halid Amajreh
Izvor: Uruk.net
Prijevod i obrada: IslamBosna

Leave a Reply

*

captcha *