Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo Američko-Britansku rezoluciju o Iraku; trojica Italijana i jedan Poljak u Iraku oslobođeni iz zarobljeništva; Turska iz Izraela povukla svoje diplomate, u znak protesta za najnovije cionističke napade na Palestince u Gazi; Predsjedništvo BiH utvrdilo listu kandidata za popunu generalskih položaja u zajedničkim institucijama obrane; u 93. godini života umro bivši predsjednik Amerike, Ronald Regan; Britanac Ijen Bonomi je polaganjem zakletve zvanično postao član Sudskog vijeća Haškog tribunala u procesu zločincu Miloševiću i time je zamijenio sudiju Ričarda Meja koji je ranije predsjedavao vijećem, ali se početkom godine povukao zbog teške bolesti; u Hagu iza zatvorenih vrata nastavljeno suđenje bivšem predsjedniku Skupštine Manjeg BH Entiteta, Momčilu Krajišniku; Pred Tribunalom su nastavljena suđenja za zločine nad civilima u procesima protiv bivših oficira Vojske Manjeg BH Entiteta, Blagojevića i Jokića; nastavljeno suđenje oficirima Armije Republike Bosne i Hercegovine, Enveru Hadžihasanoviću i Amiru Kuburi….

Prema Mu’džemu-l-Vesitu, riječ munafik označava osobu koja skriva nevjerovanje, a pokazuje vjerovanje; osobu koja gaji neprijateljstvo, a ispoljava prijateljevanje i osobu koja se očituje suprotno od onoga što u svojoj duši drži skrovitim…

Arapska tj. Kur’anska riječ munafik (dvoličnjak, licemjer) izvedena je iz riječi nifak, koja prema Isfahaniju, čuvenom jezičaru, znači: ulaženje u djelokrug Vjerozakona (Šerijata) na jedna vrata, a izlazak iz njega na druga! Na ovo značenje, veli Isfahani, upućuje završetak 67. ajeta, Sure Et-Tevbe:

"…إِنَّ الْمُنَافِقِينَ هُمُ الْفَاسِقُونَ" (سورة التوبة: 67)

“…Licemjeri su, doista, razvratnici”! (Suretut-Tewbe: 67)

Zanimljivo je da se riječ munafik u ovom obliku, odnosno u jednini, ne navodi niti u jednom Kur’anskom ajetu. Ovo bi moglo aludirati na zaključak da je ova kategorija ljudi u većem broju prisutna u svakoj ljudskoj zajednici i da njihova prava prijetnja dolazi tek onda kada ih ima više, jer oni u protivnom ne predstavljaju opasnost! Prema tome, u Kur’anu je riječ munafik uvijek upotrijebljena isključivo u formi množine: na 27 mjesta množine muškog roda, a na 5 mjesta množine ženskog roda. Riječ nifak (licemjerstvo) upotrijebljena je na tri mjesta u Suri Et-Tewbe. U mnogim Kur’anskim ajetima se indirektno govori o suštini, osobinama, znacima i pogubnosti licemjerja.

Po Ibn Kesiru «Dvoličnost se dijeli na dvije vrste: a) vjerska, koja vodi u vječnu vatru i b) praktična, koja spada u najveće grijehe.

Svojstva munafika objavljena su u medinskim surama budući da u Meki nije bilo munafika. Naprotiv, bilo je ljudi koji su pokazivali nevjerstvo (kufr) prezirući i mrzeći ga, iako su intim­no bili vjernici! Međutim, kada je Poslanik s.a.v.s. preselio u Medinu, gdje su živjele Ensarije iz plemena Evs i Hazredž, koji su u vrijeme paganstva obožavali kipove kao i drugi arapski idolopoklonici, te Židovi, sljedbenici Knjige, koji su živjeli u skladu sa tradi­cijom svojih predaka, podijeljeni u tri plemena: 1. Benu Kajnuka’, saveznici plemena Hazredž, 2. Benu Nadir i 3. Benu Kurejza, saveznici plemena Evs, tada se masovno pojavljuju munafici. Kada je Poslanik s.a.v.s. došao u Medinu, islam je primio dio pripadnika plemena Evs i Hazredž, te mali broj Židova, poput Abdullaha ibn Selama r.a.. U to vrijeme također ni u Medini nije bilo licemjerja, pošto muslimani još uvijek nisu imali silu koja bi zadavala strah. Poslanik s.a.v.s. je imao mi­rovne sporazume sa Židovima i brojnim arapskim ple­menima u okolici Medine. Međutim, kada je došlo do velike Bitke na Bedru i kada je Allah dž.š. uzvisio Svoju Riječ uzdigavši islam i njegove pripadnike – tada je Abdu­llahibn ibn Ubejj, prvak Medine iz plemena Hazredž, prvak navedenih dviju skupina iz vremena paganstva (koje su ga nastojale postaviti za vladara, prije nego je Poslanik s.a.v.s. učinio hidžru u Medinu), koje su potom primile islam i napustile Ubejja, osjetio prezir prema islamu i muslimanima. Poslije Bitke na Bedru rekao je: "Ova bitka je odredila smjer (put)!" Za­tim je obja­vio svoje prihvaćanje islama zajedno sa svo­jim sljed­benicima i poštovaocima, te nekim drugim sljedbenicima Knjige. Tako je došlo do pojave licemjerja među građanima Medine i okolnim beduinima. Među muhadžirima u to vrijeme nije bilo licemjerja, s’ obzirom na to da oni nisu napustili Meku pod prisilom, nego su to učinili po svom izboru, ostavljajući imetak, djecu i zemlju, u težnji za onim što je kod Allaha dž.š., mnogo vrijednije.

Dakle, munafici su bili iz dva plemena, Evs i Hazredž, te jedan broj iz reda Židova. Stoga Allah dž.š. ukazuje na licemjere, kako se vjernici ne bi zavarali njihovom vanjštinom, što bi unijelo nered na širem planu, u samom vjerovanju, budući da su oni u osnovi nevjernici.

Zato treba biti oprezan i o nemoralnim ljudima ne misliti dobro! Allah dž.š. u 8. ajetu Sure El-Bekare, za munafike kaže:

"وَمِنَ النَّاسِ مَن يَقُولُ آمَنَّا بِاللّهِ وَبِالْيَوْمِ الآخِرِ وَمَا هُم بِمُؤْمِنِينَ" (سورة البقرة: 8)

"Ima ljudi koji kažu: "Vjerujemo u Allaha i drugi svijet", a oni nisu vjernici." (Suretu-l-Bekare: 8)

Čitava jedna Kur’anska sura nosi naslov El-Munafikun (Dvoličnjaci), koja je objavljena u Medini i ima jedanaest ajeta. Ona je objavljena baš povodom munafika u Medini koji su podrivali misiju Allahovog Poslanika s.a.v.s.. Sura El-Munafikun počinje ajetom:

"إِذَا جَاءكَ الْمُنَافِقُونَ قَالُوا نَشْهَدُ إِنَّكَ لَرَسُولُ اللَّهِ وَاللَّهُ يَعْلَمُ إِنَّكَ لَرَسُولُهُ وَاللَّهُ يَشْهَدُ إِنَّ الْمُنَافِقِينَ لَكَاذِبُونَ" (سورة المنافقون: 1)

"Kada ti dođu licemjeri, oni kažu: "Svjedočimo da si ti Allahov Poslanik!" Allah zna da si ti za­sigurno Njegov Poslanik! A Allah svjedoči da su licemjeri uistinu lašci" (Suretu-l-Munafikun: 1)

Dakle, oni to izgovaraju svojim ustima, ali Allah dž.š., zasigurno, zna da oni lažu.

Ibn Kesir u svome tefsiru navodi od Imama Ahmeda, koji prenosi od Ebu Hurejre r.a., da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Licemjeri imaju osobine po kojima se raspoznavaju: kad se pozdravljaju – proklinju; njihova hrana je otimačina; njihov plijen je utaja; džamiju izbjegavaju; namaz obavljaju na isteku njegovog vremena, oholeći se nenaviknuti, niti se žele naviknuti na ispravno obavljanje; noću su poput crvotočnih stabala, a danju izrazito bučni”. (Ahmed)

Braćo i sestre! Čuvajmo se nifaka (dvoličnosti) i ne dozvolimo da nas munafici u svakodnevnom životu prevare, pa i na predstojećim izborima, makar izgovarali riječi pune hvale i makar obećavali da će sve biti kao u Titinu vaktu!

Gospodaru, pomozi mudžahidima ma gdje bili, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se samo Tebe boje i samo Tebi na sedždu padaju, učini nas u našim očima malim, a u očima ljudi i kod Tebe velikim, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 23. rebiu-l-ahir 1425.h.

Hutba: Džamija "Kralj Fahd"

11. juni 2004.g.

Nezim Halilović Muderris

و السلام عليكم و رحمة الله

Leave a Reply

*

captcha *