IslamBosna.ba– Na prvoj godini studija socijalnog rada, jedna od profesorica je kazala nešto izuzetno duboko. Bilo je to o  moći postavljanja pravih pitanja. U oblasti socijalnog rada i terapije, rekla je ona, rijetko pokušavamo da svojim klijentima pružimo direktan savjet. Umjesto toga, težimo da osnažimo svoje klijente da donesu sami odluku postavljajući im prava pitanja.

Postavljanje pitanja (ne samo bilo kojeg pitanja, mislim pravog pitanja) nije vještina koju je lahko razviti. Potreban je trening, kao i besprimjerne vještine slušanja. Osobu koja sjedi ispred vas morate dobro poznavati da biste shvatili šta je motiviše, kakva je bila njena prošlost, kao i sadašnje borbe i brige, koje ciljeve želi postići. Zato je terapija dugoročna. Potrebno je vrijeme da se ove stvari saznaju.

Prije mnogo godina pročitala sam hadis Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., koji me oduševio: Doista je lijek za neznanje – pitanje.

Ovaj hadis se odnosi na čovjeka koji je u doba Poslanika, s.a.v.s., ranjen u glavu, a preko rane imao je zavoj. Kako je bio u stanju nečistoće, ljudi oko njega su mu rekli da učini gusl tj. da se okupa. Kada je to uradio, voda je ušla u njegovu ranu i umro je.

Kada je Poslanik, s.a.v.s., za ovo čuo kazao je: Zašto nisu pitali ako nisu znali, doista je lijek za neznanje– pitanje. Dovoljno mu je bilo da je uzeo tejemmum i da je oko svoje rane stavio zavoj, a potom po njemu potrao i preostali dio tijela oprao.

Iznošenje presude ili mišljenja bez solidnog znanja ili dokaza može biti smrtonosno. Rečeno nam je da pitamo ukoliko ne znamo odgovor na nešto: zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi. (el-Enbija, 7)

Ponekad kažemo ili uradimo nešto ne brinući da li je ispravno ili pogrešno. Nikada ne zastanemo da postavimo važna pitanja, tako da često povrijeđujemo prava drugih.

Imamo bogatu historiju osoba koje su postavljala moćna, važna pitanja, a moćna pitanja su sjeme iz kojih raste znanje. Ashabi su zapravo bili jako sretni kada bi beduin došao i postavljao Poslaniku, s.a.v.s., pitanja. Ovi beduini su pitali iskrena, otvorena pitanja koja su se ashabi stidjeli da postave.

Poslanik, s.a.v.s., je također koristio pitanja da poduči ljude da nauče misliti ili da povuku paralelu između dvije stvari.

Poslanik, s.a.v.s., je jednom upitao ashabe: Šta mislite kada bi neko od vas ispred vrata imao rijeku i u njoj se pet puta dnevno kupao, da li bi na njemu ostalo imalo prljavštine?” ”Ne, na njemu ne bi ostalo nimalo nečistoće”, odgovoriše. ”Tako je i sa pet dnevnih namaza, Allah sa njima briše grijehe”, reče Poslanik.

Njegova pitanja su predstavljala živopisne slike i ashabima su davala prostora da kreiraju sopstveno mišljenje prije nego što im dadne odgovor. On je proširivao njihov opseg razumijevanja. Postoji jako puno sličnih primjera u sunnetu poput ovoga.

Vraćamo se na početak o postavljanju pravih pitanja, podsjetila sam da je Poslanik, s.a.v.s, također koristio pitanja kako bi utvrdio stanje osobe koja se nalazi pred njim. Pogledajte ovaj apsolutno inspirativni hadis:

„Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku i rekao mu: «Upropašten sam, Allahov Poslaniče“ „A šta te je to upropastilo? – upita ga Poslanik.  „Imao sam odnos sa ženom po danu u ramazanu.” “Možeš li osloboditi roba – upita ga Poslanik. Ne – odgovori mu čovjek. Možeš li postiti dva mjeseca uzastopno? – pita dalje Poslanik. Ne – odgovori čovjek. Imaš li čime nahraniti šezdeset siromaha. Nemam – odgovori čovjek. Potom je Poslaniku, s.a.v.s.,  donesena posuda u kojoj je bilo oko petnaest sa’a hurmi.  „Evo podaj to kao sadaku – reče mu Poslanik. Je li siromašnijim od nas? Nema u ovom mjestu niko ko je u većoj potrebi od nas. Poslanik se tada nasmijao da mu se ukazala bjelina zuba, a onda reče:  „Idi i nahrani njima svoju porodicu!“

Ovaj čovjek koji je počinio ozbiljan grijeh došao je do Poslanika, s.a.v.s., da potraži njegovu pomoć, a umjesto da bude kažnjen ili ukoren, on je otišao sa hranom za svoju porodicu. Poslanik, s.a.v.s., je znao kako da postavlja pitanja kako bi utvrdio kakvu vrstu kefareta (iskupa) ova osoba može preuzeti zbog svog grijeha.

Umjesto da odmah donese ‘presudu’, Poslanik, s.a.v.s., je zatražio uvid u njegovu fizičku i finansijsku sposobnost i postupio je prema njemu shodno onome što je saznao. A kao ishod vidimo- milost, saosjećanje, prihvatanje- i sve su to proizvodi pitanja prije donošenja osude ili pomaganja.

Moć pravog pitanja se ne može precijeniti. Postavite prava pitanja, pravim osobama, u pravo vrijeme i svijet znanja će se otvoriti pred vama. Ali saslušajte, vaša pitanja ne bi trebala biti postavljena arogantnom dozom sumnjičavosti- ta vrsta pitanja vam je poznata. Nemojte biti internet trol koji stalno glumi ‘šejtanovog advokata’ ili samo govori kako bi čuo sopstveni glas.

Pitanje je važno. I zauzvrat, također trebamo znati šta znači odgovoriti na pravi način, kao i da moramo prihvatiti odgovornost i da ne pružamo davanje pogrešnih informacija. Samo zato što nas neko nešta pita, to ne znači da moramo ili trebamo odgovoriti.

Nedavno sam čula jednog učenjaka kako kaže: “Znati kada da kažeš ‘ne znam’ je pola znanja”.

Jedan čovjek je imamu Maliku došao iz daleka i postavio mu je 40 pitanja. Imam Malik je odgovorio samo na četiri pitanja, a na ostalih 36 je odgovorio: “Ne znam”.

U našem svijetu opsjednutom društvenim medijima izgubili smo sposobnost da se povezujemo s drugima postavljanjem pravih pitanja. Nažalost, ne možemo razlikovati dobro pitanje od zabavnog ili onog provokativnog.

Mi smo na ovom svijetu kako bismo činili ibadet, učili i napredovali sve dok ne stignemo do ivice nevidljivog i pređemo preko. Na osnovnom nivou svega, prije nego što napredujemo u nepoznato, ili napravimo planove za naše živote, moramo početi postavljati prava pitanja za koja znamo da su važna- pitanja koja ćemo postaviti sebi i drugima, pitanja koja tražimo od Allaha, pitanja nas čine dobrim i saosjećajnim ljudima.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Esma Hussejn

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba