Dr. Said Ramadan al-BoutiIslamBosna.ba– Kada je sa scene maknuta ova časna ulema što zbog prerane smrti, što zbog izgona iz zemlje, vlast sebi iznalazi ulemu koja će biti  njen glasnogovornik koji će opravdati njene postupke i slaviti dostignuća “gospodina predsjednika”.

Danas je islamski svijet opterećen mnogobrojnim problemima zbog kojih se nalazi u veoma nezavidnom položaju. Ima dosta uzroka ovakvom stanju, ali nam se čini da su dva ključna koji opet generiraju sve druge.

Oni su: Diktatorski režimi u gotovo svim muslimanskim zemljama i pasivnost zvanične islamske vjerske uleme. Totalitarni su režimi u muslimanskim zemljama smišljenom i rušilačkom politikom uspjeli paralizirati bilo kakav vid slobode i napredka i u narod raširiti  strah, bezvoljnost i borbu za golo preživljavanje.

Islam je kao snaga koja je određivala kretanja u društvu bio posebno na udaru sve dok nije grubo potisnut iz svih životnih tokova. Nakon Drugog Svjetskog Rata pa sve do šezdesetih godina prošlog vijeka Islamski Pokret je odolijevao ovim napadima, da bi na kraju morao ustuknuti pred diktatorima koji su imali veliku podršku iz vana od svojih mentora i sa zapada i sa istoka.

Spomenućemo da je Islamski Pokret vodila vjerska ulema poput dr. Mustafe Sibaija, šejha Abdul-Fettaha Ebu Guddeta, dr. Jusufa Karadavija,  šejha Muhameda Gazalija, itd. Kada je sa scene maknuta ova časna ulema što zbog prerane smrti, što zbog izgona iz zemlje, vlast sebi iznalazi ulemu koja će biti  njen glasnogovornik koji će opravdati njene postupke i slaviti dostignuća “gospodina predsjednika”.

Nešto slično se dogodilo i dr. Butiju koji nam je nedavno gostovao u BiH. Nema sumnje i u tome su svi složni da je dr. Buti jedan od najvećih živih učenjaka islamskog svijeta, ali samo kao jedan veliki teoretičar koji kao da ne vidi šta se oko njega dešava. Dakle, napisao je izuzetno lijepe knjige o islamu, održao na hiljade predavanja, izveo na hiljade studenata, međutim kada ga student na fakultetu upita: Profesore, kako to što nam pričate primjeniti u društvu na terenu? Tada čuveni profesor odgovara: To se ne može primjeniti, jer nema ko to da realizuje.

Ovdje se postavlja pitanje da li je veliki alim ikada sebi postavio pitanje kako bi sve izgledalo da je to upravo on pokušao realizovati? Vjerovatno bi se tada i on priključio u izgnanstvu dr. Jusufu Karadaviju, Muhammedu Gazaliju, Ali Tantaviju, Rašidu Ganušiju i hiljadama drugih učenjaka koji su napustili svoje udobne domove, svoje kućne biblioteke kako bi mogli slobodno govoriti i raditi bez da čekaju šta će biti stav neke partije ili tamo nekog diktatora.

Šta je natjeralo šejha usahlih ruku Ahmeda Jasina da i pored velikog broja zvanične Palestinske uleme bude taj koji će voditi svoj narod protiv agresora. On iza sebe nije ostavio ni jednu pisanu knjigu, ali je ostavio nadu oličenu u odgojenoj omladini koja je svjesna da se za svoja prava mora boriti kako riječju tako i djelom.

Zanimljivo je i to da režimski učenjaci nikom ne smetaju, a da oni istinski borci za prava Ummeta smetaju i muslimanskim diktatorima, a i Zapadu.

Mi koji smo godinama slušali predavanja, hutbe, medijske nastupe, prevodili i čitali djela dr. Butija shvatili smo da je to teoretisanje nešto lijepo, ali su nam draži postajali oni učenjaci koji su nudili konkretna rešenja za gorku stvarnost koja je pritiskala i sve više pritiska Ummet.

Nije nam namjera kritikovati dr. Butija, ali je cilj ovoga teksta da se ukaže na odgovornost koju mora podnijeti vjerska ulema, a što ona uporno odbija učiniti.

Ovih se dana u našim časopisima može pročitati kako je rad dr. Butija napunio džamije u Siriji. Svi koji su studirali u Damasku znaju da je uvaženi dr. Buti uistinu najobrazovaniji učenjak u Siriji i to svi tamo znaju, ali džamije su napunili neki drugi ljudi u veoma bliskim vezama sa Islamskim Pokretom. To su čestite porodice Rifai, Habenneka, Hatib i drugi.

Posebno je teško to što dr. Buti kritikuje Islamski Pokret koji je samo u Siriji žrtvovao na hiljade svojih momaka, a sa druge strane neznatne su kritike na račun režima. Njegov prijatelj iz školskih klupa Abdurrahman Habenneka nakon što je pohvalio intiligenciju, znanje i vrednost njegovih pisanih djela kaže o dr. Butiju: “Zatim se priklonio vlasti i počeo hvaliti vođe Bas partije zbog čega su ga mnogi kritikovali, a ja sam ga smatrao mudžtehidom koji je po tom pitanju pogriješio ne želeći time sebi pribaviti neku dunjalučku korist. Mnogi su ga prijatelji i oni koji ga vole i poštuju savjetovali da odustane od toga, ali je on ostao pri svome stavu”.

Inače Abdurrahman Habenneka je veliki sirijski alim koji je morao napustiti Siriju zbog svojih stavova prema režimu i Bas partiji. Dugo godina je živio i radio u Saudiskoj Arabiji, a prošle godine mu je nakon što je teško obolio dozvoljeno da se vrati u domovinu gdje je ubrzo i preselio. Još da napomenemo da je on sin Hasana Habenneke u čijoj je medresi ponikao dr. Buti, i da je šejh Hasan uz dr. Sibaija najveći sirijski učenjak u XX stoljeću. Drugom prilikom ćemo pisati o veličini rada i djela ovog vrhunskog učenjaka i vođe.

Ove ozbiljne greške koje susrećemo kod savremene režimske uleme mi možemo tolerisati iz skromnosti i ljubavi prema njima. Možemo to nazvati mudrošću ili nekim drugim imenom, međutim to neće riješiti naše probleme.

Očito je da su kod muslimana sve filozofije ispričane i da priči više nema mjesta jer stvarnost traži djela, a djela hoće ljude koji su spremni da se žrtvuju.

Zar nije naš veliki imam Ebu Hanife dao svoj život na tom putu, koliko je samo patio imam Ahmed, šta je sve snašlo imama Ibn Tejmiju i njegovog učenika Ibn Kajjima, šta se desilo imamu Gazaliju, kako je prošao Ali Tantavi i drugi. Nema kraja ovoj listi na kojoj nema režimske uleme.

Guranjem glave u pijesak ili samoobmanjivanjem mi nećemo riješiti naše probleme, već preispitivanjem svojih stavova i nijetova jer valja nam svima stati pred Gospodara svjetova.

Leave a Reply

*

captcha *