Medijska pokrivenost rata u Gazi od strane zapadnih televizijskih kuća je u velikoj mjeri nepoštena i pristrasna jer gledaocima ne prikazuje prave slike žrtava. Jedan od razloga za ovo je što Izrael ne dopušta zapadnim medijima ulazak u Gazu.

Uz ovu groznu cenzuru koju vrši jedna takozvana demokratija, čujemo uobičajene argumente da je većina slika koje arapski mediji prikazuju isuviše šokantna da bi se prikazala gledaocima na Zapadu!

Moram priznati, bila sam užasnuta kada sam gledala video klip koji je prikazivao obezglavljeno dijete koje leži u ruševinama u Gazi.

Ali, ovo je rat i ovo je stvarnost. Kada bi zapadni mediji prikazivali ovakve slike, možda bi javnost shvatila prave strahote onoga što se dešava kada se na civilno stanovništvo bacaju bombe.

Arapski mediji ne kriju pravu sliku i to je razlog zašto sve više i više ljudi koji imaju satelitske antene mijenjaju kanale na TV-u kako bi pratili genocid u Gazi.

Zajedničko svakom konfliktu jeste stalna borba novinara i ratnih dopisnika da dođu do istine, ali bitka da se istina ispriča postaje sve teža uprkos nevjerovatnim mogućnostima tehnike.

Ljudi na moćnim pozicijama koji rade grozne stvari ne žele da se istina objelodani i iz tog razloga novinari se suočavaju sa sve većim cenzurama ili zabranama.

Vidite, istina je vrlo jako i utjecajno oružje koje se može iskoristiti protiv tih ljudi.

Tužna je činjenica da kada je istina izvrnuta i izmanipulisana, ona može napraviti još više štete.

Izraelska ratna mašinerija je majstor u potpunom izvrtanju istine, zbog čega ostaje nekažnjena iako se ne pridržava Ženevske konvencije u vezi s kolektivnim kažnjavanjem stanovništva Gaze.

Izraelske taktike su okrutne, zlonamjerne i pokazuju da izraelske vođe nisu zainteresovane za mirovni proces ili palestinsku državu.

One stvaraju pogodno tlo za razvoj ekstremizma, sabotiranje mirovnih procesa i izigravanje povjerenja koje im je dato.
  
Prije pet godina, Bushova administracija lagala je o oružju za masovno uništenje… laž koju je bivši britanski premijer Tony Blair rado ponavljao u cilju obmanjivanja medija kako bi isti podržali ilegalnu i nemoralnu okupaciju Iraka.

I uspjelo je.

Na njihovu vječnu sramotu, većina zapadnih medija nasjela je i progutala laž – izuzev par novinara, većina je prećutala ovu kolektivnu „grešku“. The New York Times je, doduše, kasnije na svojoj naslovnici objavio izvinjenje, ali šteta je već bila učinjena i teško je bilo ispraviti javno mišljenje.

Nažalost, većina tih medija i novinara nisu naučili ništa iz tog sramnog perioda. Na početku ovog rata, Izrael je iznio samo klimave izgovore o Hamasovom raketiranju kao opravdanju za početak svojih ubilačkih akcija u Gazi.

Hamasove rakete su od 2001. godine ubile nešto više od 20 Izraelaca, dok je u ovom ratom u Gazi Izrael ubio više od 700 ljudi, uključujući više od 200 djece, u posljednjih 13 dana. Dok ovo pišem, broj ozbiljno ranjenih i osakaćenih ljudi bliži se hiljadi.

Ali, Zapad nije uopće sporio ovo izraelsko opravdanje, iako su izraelski mediji nekoliko dana kasnije otkrili da je operacija Cast Lead bila isplanirana šest mjeseci ranije, usmjerena ka rušenju demokratski izabranog Hamasa.

Da, priznajem da raketiranje postoji, ali ono nije ništa više od metalnih buradi za smeće napunjenih đubretom. Kao što je primjetio jedan moj kolega, to je poput gađanja iz praćke u odnosu na oružje koje koristi Izrael – granate, miliondolarske projektile i bombe koje ruše bunkere.

Neki smatraju da se Kassam rakete ispaljuju iz očaja; lično mislim da je to nešto više neki znak prkosa naroda koji je trpio surovu, srednjovjekovnu opsadu godinama.

Uprkos čudesnoj ratnoj mašineriji i najsavremenijoj mogućoj tehnologiji, ove male rakete se rijetko mogu uočiti na bilo kojem vojnom radaru. Izraelci ne znaju za njih sve dok se ne prizemlje i to je ono što ne mogu podnijeti.

Ipak, izraelski lideri i njihove pristalice nastavljaju sa iznošenjem apsurdne propagande o Hamasovim raketama, znatno manje sofisticiranijim od bilo čega što je IRA ikada upotrebljavala na britanskom kopnu tokom konflikta „Nevolje“ („The Troubles“ je etno-politički konflikt u Sjevernoj Irskoj, od 1960.-tih godina do kasnih ’90.tih – op. prev.). Doduše, IRA je osnovana i finansirana američkim dolarima, dok Hamasovo vojno krilo nema tako velikodušne donatore.

Ne sjećam se da je britanska vlada naredila ispaljivanje projektila na Belfast kao odmazdu za strah i patnju koju su IRA bombaške kampanje nanijele Londonu, Manchesteru, Birminghamu i drugim mjestima. Ne mogu ni da se sjetim ni borbenih Apač helikoptera kako lebde izvan ureda Sinn Feina u Falls Roadu niti ciljanih atentata na vođe IRA-e.

Većina novinara sa zrnom istraživačke vještine može shvatiti da su Hamasove rakete lažni izgovor.

Ali Hamasove rakete se i dalje koriste kao izgovor za početak onoga što su razni ljudi, uključujući i  jevrejske mirovne aktiviste, nazvali holokaustom i genocidom. Milioni diljem svijeta su protestovali – svjedoci smo gnjeva i anarhije na ulicama na svim kontinentima, ali jedini koji skreću pogled su zapadni lideri i pokorni mediji.

Sramotno je geganje trbuhoplesačkih vođa Bliskog istoka i jednako od koristi kao i kukavičke Ujedinjene nacije, ali burne reakcije stižu, i to od običnih ljudi iz cijelog svijeta.

Pojavljuje se moć naroda, vrsta moći koja je inspirisala iransku i kubansku revoluciju, srušila brutalne diktatore poput Nikolaja Čaušeskua u Rumuniji i srušila Berlinski zid.

Zapadni mediji trebalo bi da slijede svoj plan rada, umjesto da slijede cionističke planove rada nastavljajući sa agitacijom velikih laži. Gledaoci su uveliko izgubili povjerenje u mejnstrim medije, naročito nakon Iraka.

Vrlo jednostavno, javnost je postala cinična i umorna i ne trpi da joj se više laže. Ako mejnstrim mediji žele da ponovo pridobiju kredibilitet, novinari moraju izazvati Izrael i zapadne lidere.

Istina je snažno oružje i istina je da …

IZRAEL gađa civile – više od dvije trećine mrtvih su žene i djeca. Zašto onda dozvoljavamo Cipi Livni da kaže – “Hamas kontroliše Pojas Gaze, a cijenu plaćaju izraelska djeca i palestinska djeca, ali kriv je Hamas.“ Ovo je očita laž. Koja su to izraelska djeca ubijena? Jedina mrtva djeca su u Gazi.

HAMAS je politička organizacija koja ima vojno krilo, a ne obrnuto. Demokratski ga je izabrao kome su dodijali prethodni korumpirani političari koji su ih iznevjerili.

IZRAEL je prekršio prekid vatre 4.11.2008. godine – činjenica koju je CNN konačno priznao gotovo dva mjeseca kasnije u jednoj emisiji, iako BBC, Fox i drugi zapadni mediji to nisu ni spomenuli.

HAMAS
ne koristi civile kao ljudski štit – opet pitam: gdje je dokaz? Izrael treba predočiti dokaze ili ušutjeti, ali mediji nikada nisu ni zahtijevali dokaze.

IZRAEL kaže da brine za civile i upozorava ih unaprijed na bombardiranje njihovih područja – pa to je radila i IRA, ali se ne sjećam da im je iko čestitao na tako humanom gestu.

Čuvajte se najnovije laži proturene u medijima o Hamasovom komandantu Mahmudu Zaharu koji je, kako cionistička proganda navodi, izjavio da su jevrejska djeca širom svijeta mete. Gost kolumnist u Guardianu citirao je Zahara kako navodno kaže: „Cionisti su opravdali ubijanje njihove djece ubijanjem naše djece. Oni su opravdali ubijanje njihovog naroda širom svijeta ubijajući naš narod.“

Ovo nije ono što je on rekao. Nažalost, prijevod sa arapskog je netačan i niko se nije sjetio da provjeri njegov originalni govor.

Šteta je sada učinjena i ostaje da se vidi da li će uslijediti izvinjenje ili ispravka.

Kao što je Winston Churchill rekao: „Laž je već na pola puta oko svijeta prije nego što istina stigne obući čizme“.

Napisala: Yvonne Ridley
Izvor: www.gazaholocaust.com
Prijevod: IslamBosna.ba
 

Leave a Reply

*

captcha *