New York Times i objašnjava kako Lincolna treba prestati prikazivati kao junaka, iako robovi u južnim državama SAD-a jesu bili oslobođeni. Proglas o oslobađanju robova (Emancipation Proclamation) koji je Lincoln potpisao 1. januara 1863., bio je prvenstveno oružje rata. Preliminarni oblik odredbe o ukidanju ropstva izdan je u septembru 1862. i služio je kao upozorenje Jugu: predajte se ili će vaši robovi biti oslobođeni.

Kad se to doista i dogodilo, uslijedilo je tačno ono što je Lincoln i predvidio: nepregledne hiljade oslobođenih robova prišle su sjevernjačkoj vojsci u napredovanju, Jug je ostao bez radne snage, a Sjever je dobio prijeko potrebnu jeftinu radnu snagu. Istovremeno, nastala je i humanitarna kriza i hiljade su umrle od gladi, i siromaštva.

Unatoč Lincolnovu nastojanju da ukine ropstvo, njegova politika nije uzela u obzir ljudsku cijenu toga oslobađanja. Nije ga zanimalo što će biti s crncima nakon oslobođenja. Gdje će otići, šta će jesti, kako će raditi i ponajvažnije, kako će preživjeti rat, nijedno od tih pitanja nije postavio nitko od kreatora politike u Washingtonu niti većina generala na ratištu.

Neobično je, piše “NYT” što je masovan odlazak velike većine muškaraca, žena i djece u sjevernjačku vojsku, iznenadio i političare i vojskovođe.

Nekadašnji su robovi ušli u slobodni svijet, a zapravo ratnu zonu punu bolesti, siromaštva i smrti. Više je vojnika umrlo od bolesti nego u bitci, kaže se u nedavnu dokumentarcu Rica Burnsa “Smrt i Građanski rat”. I robovi su bili izloženi istim epidemijama dizenterije i velikih boginja koje su desetkovale i sjevernjačku i vojsku Konfederacije. Procjenjuje se da je 60 hiljada bivših robova umrlo u epidemiji velikih boginja od 1863. do 1865.

Nije bilo nikakve zaštite, nikakva programa zbrinjavanja izbjeglica niti su im pomagale službe javnoga zdravstva. U dokumentima iz 19. stoljeća može se pročitati: “Ujutro ste vidjeli dijete živo i zdravo, a navečer čuli da je umrlo”.

Gorka je ironija da su oslobođeni robovi bez uslova za život i bez hrane i liječničke skrbi, bili u lošijem položaju od vojnika Sjevera i u trenutku ratne pobjede oboljele su i umrle stotine hiljada robova, što je podatak, piše “NYT”, koji se često ignorira i umjesto njega pišu se trijumfalni tekstovi o samoj činjenici oslobađanja od ropstva.

Prvi nacionalni zdravstveni sistem utemeljen je 1865., nakon rata, kad se uočilo koliko je neočekivano velika smrtnost oslobođenih robova. Ta služba, Medicinski odsjek Ureda za oslobođene (Medical division of the Freedmen’s Bureau) imala je 40 bolnica, desetak sirotišta i domova za starije, zapošljavala je 120 liječnika i od 1865. do 1868. liječila je više od milion bivših robova.

No vlada se nije zanimala za zdravlje oslobođenih robova, ona je u brigu za njih ušla kao u investiciju koja će dati jeftinu i zdravu radnu snagu za povratak na plantaže Juga.

Lincolnova je emancipacija možda zakonski oslobodila gotovo četiri miliona ljudi, ali to je bilo sve. Bez nužnih uslova za život, perspektiva slobode ostala je samo šuplje i napola ispunjeno obećanje, prenio je “NYT” dijelove teksta Rica Downsa, profesora historije na fakultetu u Connecticutu i autora knjige “Bolesni od slobode: Bolesti i patnje Afroamerikanaca tokom Građanskoga rata i obnove”.

(bportalba)

Leave a Reply

*

captcha *