IslamBosna.ba- Svaki put kad se ponadam da Zapad postavlja nova mjerila u svom odnosu prema islamskom svijetu, probudim se i shvatim da je nosiocima vlasti zapadnjačkih država jedino mjerilo podobnosti muslimana- njihova nesposobnost i ovisnost.

Egipatski krvnik Sisi je uspio ostvariti posjetu Njemačkoj uprkos neispunjavanju navodnih uslova za to: svojevremeno je Njemačka uslovila Sisijev prijem u Njemačkoj održavanjem slobodnih parlamentarnih izbora. Izbore ne vidjesmo, ali Sisija u Njemačkoj vidjesmo, uz pompu i potpisivanje milijardama teških ugovora.

Da, neko će reči, Nijemci su samo dunjalučari i ova njihova odluka nije ideološki potkovana, nego ocrtava samo njihovu beskrajnu pohlepu (što bi kao trebalo biti manje zlo). Ugovor, ako treba i s crnim đavolom, samo ako donosi profit. No ako pogledamo postupke ministra vanjskih poslova njihove susjedne države, Sebastijana Kurca (glavnog promotora zlogasnog zakona o islamu), par dodatnih kockica će se posložiti. On je prije nekoliko dana u posjeti Egiptu već i jasno dao do znanja da je predsjednik Sisi bolja alternativa nego Muslimansko bratstvo.

Bolji je dakle Sisi- diktator koji je u kratkom periodu uspio pobiti hiljade nevinih civila Egipta. I u isto vrijeme osloboditi svih optužbi prethodnog diktatora, odgovornog za dodatne hiljade ubijenih civila….

Bolji je od Muslimanskog Bratstva- koje u suštini nije ništa do muslimanska verzija evropskih kršćanskih stranaka, poput Merkelovog CDU-a, ili Kurcovog ÖVP-a.

Trenutno su ovi “muslimanima-demokratio-želioci” u frontalnom napadu i masivnoj medijskoj kampanji protiv jedine muslimanske političke partije koja je uspjela u islamskom svijetu doći na vlast (sa izuzetkom Malezije). Protiv Erdoganove AKP. Protiv države koja se digla iz pepela, pojavila se širom svijeta kao zaštitinica prava manjinskih muslimanskih naroda. Kao jedna od najznačajnijih vojnih sila u NATO-u i kao država koja ne dozvoljava da joj isprazne evropske parole mijenjaju državnu politiku, naravno uz sve njezine mahane i nedostatke.

Danas se u zapadnim medijima može pročitati i kako je Erdogan nekad bio dobar lider, koji se borio za izmirenje Turaka s Kurdima, koji se borio za prosperitet i demokratiju. Ali da je, koje li žalosti, u međuvremenu poprimio diktatorske crte lica.

Ko ih ne zna, skupo bi ih platio! Erdogan nikad nije valjo zapadnim medijima, a zasigurno ne ni zapadnim vladama! Od prvih izbora su zapadne države zdušno trubile o tome kako Erdogan samo pokušava da zloupotrebi demokratski sistem da bi osnovao šerijatsku državu. Svaki njegov potez ka uvođenju demokratske vlasti u Turskoj i ograničavanju moći generala tumačen je kao njegovo uvođenje šerijata, kao oličenja zla u islamu. Njegovi zakoni koji su dopustili ženama nošenje marame na univerzitetima i u javnim ustanovama tumačeni su kao jasan znak prisilne islamizacije i desekularizacije Turske.

Tako je i današnje “priznanje” da je Erdogan “nekad valj’o” ustvari samo još jedna smišljena obmana, kojom se želi prikazati da je Zapad uvijek bio objektivan ali kad neko ne valja, onda brate ne valja. Npr. Erdogan.

Postaće opet dobar samo ako pučem bude uklonjen i na vlast dođe neka podanička vlada poput Sisijeve. Kojoj će onda Kurc referirati kao boljoj alternativi.
Ali za taj film je potreban neki mnogo dobar režiser, mada glumaca ne fali.

Halil Senusija

IslamBosna.ba