Opasno je biti prijatelj SAD-u na Bliskom Istoku. Činjenica je da Američka vlada zna bolje od bilo kojeg igrača u Arapskom svijetu, pa bolje i svog najboljeg prijatelja!

Strategija je jednostavna: prekrij tragove, zaboravi historiju i ne dopusti hladnim činjenicama da tek tako ti se nađu na putu.

Zadnjih šezdeset godina, US je podržavala Egipatsku vojsku i njihove uspješne diktatorske režime (Nasser, Sadat i Mubarak), a koji su onda podržavali i štitili geostrateške interese, promovisane pod “regionalnom sigurnosti”, i naravno, branila Izrael. Ništa se nije promijenilo: Američka administracija se skrivala iza genijalnog vojnog poteza 30. juna, koji je uveliko isplaniran zajedno sa vojnim vrhom i njihovim civilnim pristašama uključujući i Muhammeda el-Baradeija.

Na početku 2008-2009, el-Baradei, jedan od ključnih Američkih pijuna, je potajno napredovao. U “Moj islam” i “Arapsko buđenje” sam objavio komentare Američkih zvaničnika o njemu i njegovoj upletenosti u pokret 6. april.

Al-Sisi laže, Amerika plješće

Na dan “genijalnog poteza”, US je odbila da to opiše kako ne bi ugrozila podršku vojsci, te njihovim vojnim pristašama i novi politički vrh. Državni sekretar Joh Kerry je samo mogao potvrditi ono što su ozbiljni analitičari već uveliko znali a to je da je 30. juna vojska “ počela povratak demokratskog procesa”. Nema sumnje da Američka vlada u potpunosti podržava Epipatske vojne snage. Njihovi regionalni saradnici i pristalice su se brzo bacile u akciju: milijarde dolara pristigle su iz Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Kuvajta.

Skrivanje tragova je strategija izbora. U državi, propagandna mašina je na vrhuncu: US se miješa u Egipatski problem podržavajući Muslimansko Bratstvo. Novi politički autoriteti (privremeni predsjednik, premijer i naravno El-Baradei) igraju svoje uloge do savršenstva: oni tvrde da su “razočarani” nedostatkom Američke podrške.

U Washington Postu, a ne u Egipatskim novinama, General Sisi čak zapanjujuće optužuje Američku vladu zbog napuštanja njega:”Okrenuli ste leđa Egipćanima, i oni to neće zaboraviti.” Bio je to pametan potez, onaj koji je trebao od Egipćana napraviti budale. To bi natjeralo vojsku i civilnu prijelaznu vladu da budu hrabri i nezavisni saradnici, dok Američki agenti i strane sile u potpunosti ne uklone Muslimansko Bratstvo.
Amerikanci veoma dobro znaju moć ovakve propagande, i simbolični koraci treba da budu napravljeni kako bi stanovništvo bilo ubjeđeno. Ali ovo je laž od početka do kraja.

Nova propaganda, nove laži

Činjenice i figure su proizvele veću laž: 30 miliona Egipćana je izašlo na ulice, kažu, a 16 miliona je potpisalo peticiju protiv vlade. Odakle dolaze ove figure, koje su kao mantre postavljene u medijima?
Ako uporedimo slike hodočašća u Mekku sa onima koje su postavljene 30. juna (od strane Egipatske vojske, koja ih je prenijela preko press agencija širom svijeta: Google tvrdi da ih nije prenosio niti emitovao), eksperti procjenjuju da je broj ljudi na ulici iznosio ne više od 4 do 5 miliona. Zapravo broj od 30 miliona je smiješan, baš kao i broj od 16 miliona potpisa, posebno za nekoga ko je upućen u socijalni status na tlu Egipta. Nova propaganda, nove laži.
Jasno je da su mnogi Egipćani frustrirani situacijom, posebno nedostatkom struje i nestašicom benzina koje su uslijedile malo prije 30. juna. Ali dah protesta je zaista napuhan i previše.

Skoro neanonimno Egipatski narod – bar tako priča ide – je proglasio podršku njihovom osloboditelju al-Sisiju, koji je veliki demokrata i potpuno je nepovezan sa SAD-om. A u međuvremenu Internacional Herald Tribune objavljuje njegovu vezu sa US i Izraelom.

Ova propaganda – može se nazvati iskrivljeno ogledalo – je obavezno prisutna među protestantima danas, a odnosi se na pristalice Muhammeda Mursija ili Muslimanskog Bratstva.

Ali Egipatska populacija se srećom ne sastoji samo od idiota i “demokrata” koji podržavaju vojne snage ili “islamiste” na strani bratstva. Ova laž, koja je strpana niz naša grla od strane Egipatskih i međunarodnih printanih i digitalnih medija je dizajnirana da iskrivi našu sliku protesta na trgu.

U svim gradovima Egipta, ljudi na ulicama, nikako nisu samo članovi ili pobornici Muslimanskog Bratstva. Oni uključuju žene, muškarce, sekulariste zajedno s islamistima, Koptima kao i muslimanima, mlađima i starijima koji odbijaju manipulaciju i povratak vojnih pravila pod plaštom “demokratije”.

Mnogi mladi ljudi su bili i ostali protivnici Mursija i MB-a ali ništa naivno nema u njihovom razumjevanju politike. Zapravo, ova masa protestanata zapravo je kao poveznica Egipta u strateškim poslovima Egipatske armije, prijelazne vlade i Američkih saveznika

Čišćenje ulica

Ali čekajte! Dodajte još jednu laž, i tvrdite da ljudi na ulicama nisu samo članovi MB-a nego su i potencijalni ekstremisti koji jako naporno rade kako bi se spojili sa teroristima iz Hamasa koji ne oklijevaju da upotrijebe nasilje.

Ministar vanjskih poslova, Nabil Fahmy, dopustio je da javnost povjeruje na izjavu, kada je on Amnesti Internationalu rekao da su demonstranti naoružani ili su posjedovali oružje. Amnesti je odmah opovrgnuo njegove izjave.

Novi Egipatski autoriteti sada pokušavaju da smire nenasilne demonstrrante na ulicama; u buđenju od 8. jula – dan masakra, kada je policija pucala u nenaoružanu skupinu u ime opravdane odbrane.
Nova medijska kampanja se sada plasirala: ako vlada želi da očisti ulice od demonstranata – kako tvrde – demonstranti se moraju smatrati opasnima – teroristima.”

Zapadnjački mediji su nažalost prilično sretni da se igraju s Egipatskom vojskom i civilnim autoritetima. Bilo šta se može desiti u narednim danima. Nasilne akcije od strane nedefinisanih “ekstremnih” ili “terorističkih” grupa, mogu biti upotrijebljene da se opravda masivna policijska i vojna akcija.

Sljedeća velika laž: naoružane vojne snage se samo brane.

Islamisti se ne mogu izuzeti

I kako ja nastavljam naglašavati, islamisti ne mogu biti izuzeti od kritika. Situacija na Bliskom Istoku je tmurna; a budućnost u potpunosti neizvjesna. Tako je ako se ostvari projekat demokratije koji je proglašen od strane Američkog predsjednika George-a W. Bush-a, 2003. godine. Zapravo, on je i stvoren kako bi se napravila regionalna destabilizacija a sve kao osnova za “oslobođenje” Iraka. Politički sistemi i režimi bi trebali biti nedefinirani, ulje i mineralni izvori osigurani, a država Izrael tiho i bez velike pompe bi trebala da isprati još jednu epizodu mirovnih pregovora, te će samim tim nastaviti svoju kolonizaciju. Irak, Sirija, Egipat, Libija, Tunis, Jemen pa čak i Sudan su uhvaćeni u ovu igru; Države Zaljeva funkcioniraju na kratkoj uzici.

Nade su bile velike, da će Barak Obama biti predsjednik obnove i otvaranja. On je bio ništa od toga.
Koji patetični zaključak. Kako je Noam Čomski rekao: “Gdin. Obama je uradio i manje nego njegovi predhodnici po pitanju rješavanja izraelsko-palestinskog pitanja. Zapravo, on nije ostvario ništa.Njegova slika je bila da se on pojavljuje kao Američko- Afrički presjednik, nadareni govornik koji se pokazao jednako ciničnik kao i njegov predhodnik.”

U međuvremenu, laži se nastavljaju; stanovnici Egipta, kao što su Iračani, Sirijci i Palestinci, bi trebali imati na umu da Američka vlada govori istinu kada potvrđuje da ne voli ništa više od demokratije.

Kako bi se usprotivili svim ovim lažima i neistinama Egipatski narod se mora probuditi protiv ovakve vlasti, ovakvih vladara, saveznika i propagandi.

Autor: Tarik Ramadan

Izvor: onislam.net

Akos.ba