Pokretne stepenice i trake u balkanskim zemljama, iako postoje mnogo duže od raskrsnica s kružnim tokom saobraćaja, su jednako neshvaćene i neiskorištene.

Uvod

Razlog nepoznavanju korištenja pokretnih stepenica i traka je u tome što ovdje niko nikome nikad nigdje nikako nije objasnio kako se one koriste.

Na “Zapadu” je to skoro pa “urođeno” znanje, isto kao što mi “oduvijek” znamo kako se koristi šteka ili el. prekidač, dok je to visoka filozofija za nekoga iz Zimbabvea (po našoj predrasudi).

Na pokretnim stepenicama i trakama je, vjerovali ili ne, moguće (i dozvoljeno) hodati. Preduslov za to je da jedna strana stepenica i traka bude prohodna. Bonton kaže da je to lijeva strana.

Problem

Skoro svi balkanci, čim zakorače na pokretne stepenice ili trake, “automatski” se zaustave i stoje tako nepomično dok ih one ne dovedu do svog vrha (ili dna).

Većini ljudi je ideja/zamisao nastavljanja kretanja uz/niz pokretne stepenice ili trake suluda, ili u najmanju ruku suvišna.

Nije problem ako neko ne želi da se kreće na pomičnim stepenicama/trakama. To je uredan izbor. Na “Zapadu” je to oko 50-60% korisnika.

Problem je kada taj neko svojim stajanjem zakrči prolaz na stepenicama onima koji hoće da se kreću.

Većina ljudi podsvjesno doživljava pokretne stepenice kao park – prostor za odmaranje, razgledanje, češanje genitalija, ćaskanje sa društvom. Stoga se svi na tim stepenicama raskomote čim na njih zakorače, jer to je “intermeco” trenutak.

Rješenje

Pravilo korištenja pokretnih stepenica i traka kaže da statisti trebaju da stoje u desnoj strani stepenica/traka, a da lijeva strana stepenica/traka ostane prohodna za one koji žele da se po njima kreću.

Ovo pravilo svi balkanci nauče na teži način čim uđu u neku bjelosvjetsku metro stanicu ili u posjećeniju robnu kuću.

Tako sam i ja prije deset godina “vani” na teži način naučio šta je biciklistička staza na pločniku gradske ulice. Nikad to čudo prije nisam bio vidio niti znao da postoji, valjda jer ih Isa Isaković nije imao u ruralističkom projektu Sarajeva. Tom prilikom mi je došlo pravo iz gu*ice u glavu, kad me je odzada opalilo biciklo.