IslamBosna.ba- U Sudanu se šiizam počeo širiti nakon Homejnijeve revolucije u Iranu 1979. godine, što je imalo svoje implikacije na brojne muslimanske zemlje i pokrete, koji su se nadali da će to biti, odista, islamska revolucija. Skoro deceniju kasnije, 1988. godine u Sudanu se otvara prvi Iranski kulturni centar, u vrijeme premijera Sadika el-Mehdija, a broj centara i udruženja, kao i intezitet njihovih aktivnosti povećava se nakon dolaska na vlast aktuelnog predsjednika Omera el-Bešira u vojnom udaru 1989. godine.

Alarm koji je ukazao na opasnost od šiijske ekspanzije bio je Međunarodni sajam knjiga u Kartumu, 2006. godine, kada je na šest štandova se pojavila šiijska literatura iz Irana i Libana, koja je sadržavala i knjige u kojima se omalovažavaju ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., što je izazvalo široke narodne proteste. Kao posljedica tih protesta, ovi štandovi su zatvoreni.

Vojno-strateška i ekonomska saradnja Irana i Sudana bila je u porastu, što je značilo i slobodu za šiijske i iranske organizacije da u Sudanu djeluju sasvim rasterećeno i slobodno. Godine 2008. potpisan je protokol o vojnoj i sigurnosnoj saradnji između dvije zemlje, a 2009. godinu obilježili su česti obilasci i posjete zvaničnika Irana Sudanu. Tada je u posjeti Sudanu boravio i predsjednik Savjetodavnog vijeća Ali Laridžani, koji je istakao da je optužnica koju je izdao Međunarodni sud pravde protiv sudanskog predsjednika Omera el-Bešira “nepravda i da predstavlja omalovažavanje svih muslimana” a Sudan je aktivno podržao iranski nuklearni program. U isto vrijeme, u Kartumu je javno organizirana šiijska svečanost u povodu “rođenja el-Mehdija” na kojoj je učestvovalo oko hiljadu sudanskih šija. Nakon toga uslijedio je drugi korak, husejnijati (šiijski hramovi) u različitim sudanskim oblastima javno su obznanile proslavu rođendana Fatime, r.a., i obilježavanje dana Ašure.

Ovo je jasan pokazatelj da se šiijski vjerski utjecaj realizira zajedno sa iranskim političko-strateškim i ekonomskim utjecajem i da zajednički potpomažu jedan drugi.

Iran je koristio tešku ekonomsku situaciju u Sudanu kako bi, pod plaštom ograničene ekonomske pomoći, propagirao svoje sektaške ideje. U jednom izvještaju el-Džezire, u kojem tretira iranski utjecaj u Sudanu, ističe se: “Sudan se, ekonomski, oslanjao na Iran, naročito nakon otcijepljenja juga. U tim ekonomskim odnosima Iran je djelovao strategijom pružanja ograničene ekonomske pomoći, kako bi uspio realizirati svoj program, ali materijalna korist nije bila srazmjerna povlasticama koje je Sudan pružio Iranu.”

U stanju potpune saradnje Irana i Sudana došlo je do organiziranja brojnih šiijskih seminara, kongresa i skupova na kojima se okupljalo preko 12 hiljada sudanskih šija.

Nakon što su sudanske vlasti uvidjele da će dalja saradnja sa Iranom rezultirati njihovom političkom, ekonomskom i vjerskom izolacijom, posebno od strane bliskih, arapskih zemalja, naročito onih iz Arapskog zaljeva, u avgustu 2014. godine donešena je odluka da se zatvore svi iranski kulturni centri u zemlji, kojih je bilo 27 širom Sudana. Prema tadašnjim izvještajima iz sudanske vlade, Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je otpravnika poslova iranske ambasade i saopćilo mu da svi iranski kulturni centri moraju biti zatvoreni, a njihovim službenicima je ostavljeno 72 sata da napuste zemlju. Centri su zatvoreni zbog, kako je zvanično navedeno “aktivnosti u širenju šiijskog pravca.”

Nastavlja se…

IslamBosna.ba

Povezani tekstovi: Koliko ste upoznati sa šiitskim misionarstvom- Ekspanzija šiizma u muslimanskim zemljama kroz statistiku