-Obavjestio me je moj otac prenoseći od Aiše da joj je unišao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, a kod nje je bila jedna žena i upitao: „ Ko je to ?“ 
 – To je ta i ta – odgovorila je Aiša – spominjajući neke njene namaze.
-Dosta1 – reče Muhammed – činite ono što možete podnijeti! Tako mi Allaha, Allahu nećete dodijati (nagrađivanje) dok vama ne dodije (rad). Njemu je najdraži dobar posao kojeg čovjek ustrajno čini.2
1.Riječ “meh” je riječ neodobravanja i ovdje znači zabranu Aiši da hvali spomenutu ženu, ili označava zabranu djela koja se ne mogu podnijeti. Neki kažu da je ova riječ skraćenica od dvije riječi i to : “ma” i “haza” ( šta je ovo ), ali je bitno da se njome izražava neodobravanje.
2. Gornje poglavlje je logična veza sadržaja prethodnog poglavlja. Stvarna ljubav i osjećaj prema Allahu, dželle šanuhu, očituju se u redovnom obavljanju namaza, ustrajnom radu dobrih dijela i klonjenju od poroka.
Navedeni hadis skreće pažnju na vrijednost ustrajnog rada i potrebu umjerenosti, pa makar to bilo i u namazu. Aiša je pohvalila Havlu iz Esed plemena, kako je najpobožnija žena Medine i da cijele noći provodi u pobožnosti , a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, dodao je da je najbolji umjereni posao na kome čovjek može ustrajati. Umjereno ustrajan rad je ideal razumnih ljudi.
Iz hadisa se zaključuje:
– dozvoljeno je upotrebljavati riječ alegoričnog značenja, kao što je izraz: „ Allahu neće dosaditi nagrađivanje…“ ; 
– dozvoljava zakleti se i ako to nije traženo. Ova zakletva ne smatra se pokuđenom ako se njome podstiče na dobro i korisno djelo, a odvraća od štetnih i zabranjenih poslova;
– upozorava se na veliku vrijednost vrline ustrajnosti u poslu i bodri na strpljivost u svakoj ljudskoj aktivnosti. Sitni i mali poslovi koji se vrše redovno i ustrajno vredniji su od velikih povremenih poduhvata. Svakodnevno obavljanje obligatnih namaza, ustrajno vršenje skromnih dobrih dijela, može biti višestruko većeg rezultata i vrednije od povremenih velikih dobrih dijela. Redovno umjerena molitva Allahu je milija od povremene dano-noćne molitve;
– Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučivao je samo rad dobrih djela koja se mogu ustrajno snositi. Prekomjeran rad čovjeka icrpljuje i brzo prinudi na potpuno ili djelomično napuštanje posla, a time i gubljenje konačne nagrade. Ima ajeta u kojima Allah, dželle šanuhu, kudi ljude koji se preopterete kratkotrajnim radom dobrih dijela, a potom ih postepeno napuštaju i konačno potpuno zanemare;
– provoditi cijele noći u molitvi, više je pokuđeno nego pohvalno. Neki učenjaci kažu da tu nema štete, ako to neće ometati pravovremeno klanjanje sabah-namaza.
islambosna.ba

Leave a Reply

*

captcha *