A da bi se ikoliko ostvarilo društveno upoznavanje, približavanje, prilagođavanje i udruživanje izmešđu Bošnjaka i zapadnjaka, tako da se ne povrijedi i dovede u pitanje tradicija i kultura Bošnjaka i ljudi Evrope i Zapada, Bošnjaci imperativno i bezuvjetno moraju znati ko su to i šta su to svete krave, idoli na kojima počiva moderni život i praksa Zapada.
Korijeni Zapada iznutra su utemeljeni na grčko-rimskoj paganskoj i judeo-kršćanskoj tradiciji, kulturi i civilizaciji. Korijen Bošnjaka, u svojoj unutarnjosti, u svojoj sržici, svojim ključnim žilama i žilicama je u islamskom kulturno-civilizacijskom krugu. Previđanje i nepoznavanje ove osnovne činjenice ima za rezultat sve druge nesretne posljedice.
Neovisno od toga da li i koliko Zapad poznaje Bosnu i Bošnjake, Bošnjaci kao malobrojan narod, a nikada mali narod, za svoje dobro, na korist Zapada i ni na čiju štetu, moraju poznavati Zapad izvana i svete krave, dakle, idole, na kojima Zapad, kao civilizacija, kao moć, kao organizirana znanost i sistem počiva.
Prva sveta krava na kojoj počiva i kojoj se vraća sav izvanjski život Zapada, koja je alfa i omega njegova života, jest svetost privatnog vlasništva. Sve što donosi profit i vodi kapitalu, a nije protuzakonito i ne vodi u zatvor, koristan je i dozvoljen posao. Pozivanje na moralne vrijednosti i principe u navedenom kontekstu samo izaziva nesporazum. Svi zakoni, uredbe i propisi u funkciji su uvećanja i očuvanja privatne imovine. Zakon koji učvršćuje vlasništva, prema Sen Simonu, temeljni je zakon socijalne zgrade. Zakon koji učvršćuje svojinu jeste najvažniji od svih, ustvari je svojinski ustav i on je u stvarnosti baza društvene zgrade. Zato se tuđa imovina čuva kao svoja i još više zbog zakonske sankcije. Zatećenu komuniti?ku svijest da se tuđa imovina može trošiti komotnije nego svoja, a čuvati kao ničija, Bošnjaci zauvijek moraju odbaciti misle li ikoliko ozbiljno sarađivati sa zapadnim kapitalom. Bilo Bošnjacima drago ili žao, oni moraju znati i biti svjesni da Zapad od Machijavellija do danas razdvaja državu i politiku, s jedne, i religiju i etiku, s druge strane. Machijavelli interese, a ne ostvarenje moralne ideje pravde i pravićnosti, postavlja kao centralnu kategoriju u državi i društvu.
Interesi su, kao druga sveta krava Zapada, pokretačka snaga historije, država, ljudi i naroda. Ljudi će prije zaboraviti očevu smrt nego gubitak imovine. Na Zapadu niko ne žali i ne plaće za umrlim roditeljima, a svaki dan događaju se infarkti, moždani udari i samoubistva zbog propalih firmi, gubitka interesa. Bošnjaci bi morali učiniti sve od sebe, ne odričući se svoje tradicije i identiteta, da uvjere Zapad kako je njegov strateški i životni interes angažman u Bosni. U to ih se nikada neće uvjeriti suhim opisivanjem četverogodišnje tragedije, niti pozivanjem na moralna naćela čovjeka i Svijeta. Zapad je prije pola stoljeća, na političkoj ravni – genocid, a na vjerskoj – – holokaust, priznao samo nad Jevrejima, i to je treća sveta krava na kojoj on poćiva. Da su svi Bošnjaci poklani i protjerani, nad njima bi se priznalo samo etničko čišćenje.
Četvrta sveta krava Zapada jest porez. Država i sve njene službe poćivaju na porezu. Bitna stavka poreza su carine. Zato Bošnjaci moraju svaki dan, to Zapad potpuno shvata, inzistirati na međunarodnim granicama i uspostavi carinskih službi sa svim zemljama susjedima. Ko plaća porez na Zapadu, on je lojalan građanin, a ko to izbjegava, on ćini najveći grijeh i krivično djelo prema narodu i državi. Svi međuljudski odnosi su hladni, bezlićni, ospoljeni i posredovani. Solidarnost nije direktna, ljudska, utemeljena na moralnoj ideji, već je posredovana putem poreza preko države i ne razvija nikakvu dru?tvenost i moralnu svijest. Uz dru?tvenu solidarnost i saosjećaj sa ljudskom boli i tragedijom, svi Bošnjaci – poreski obveznici kao i ljudi na Zapadu, moraju se navići na plačanje poreza.
Peta sveta krava na kojoj poćiva Zapad jeste procedura. U državi to je vladavina općih, objektivnih, bezličnih i za sve građane – istih zakona. U vlasti to je demokracija, stranački i parlamentarni pluralizam, i otvorenost i sloboda, ne od slobode, vrijednosti, odgovornosti, svih medija. U ekonomiji to je famozni “kvitung”, tj. ćist ulaz i izlaz novca. Svi sveci i veličine padaju pred nećistim i sumnjivim ulazom i izlazom. Sve mora biti u pismenoj formi, na zakonito propisan način. U svemu se moraju potivati rokovi i procedura. Bošnjaci bi već jednom morali znati da za IFOR u Bosni. čega mi uopće nismo svjesni, ne postoje dželati i žrtve, nevini i krivi i dobri i loši, nego samo strana koja surađuje i strana koja ne surađuje, strana koja poštuje i strana koja ne poštuje rokove, proceduru i dogovorenu formu. Za IFOR ne postoje moralni i nemoralni vojnici, već kooperativni i nekooperativni vojnici, kooperativni i nekooperativni oficiri. Za IFOR je od 21. januara potpuno irelevantno da li u BiH ima jedan ili milion mudžahida. On jedino zna da ih po slovu iz Daytona ne smije u Bosni i Hercegovini uopće biti, Kao ljude čiji odgoj poćiva na nauci, dakle, indoktrinaciji, njih se uopće ne tiće sto su ti mudžahidi četiri godine u Bosni branili neupitne civilizacijske i općeljudske vrijednosti i nevine ljudske živote. Korisnije je IFOR-u bilo svaki dan skretati pažnju na vojnike – ratne zločince iz Srbije i Hrvatske na tlu Bosne, nego se zakopavati u živi pijesak sa mudžahidima. Na ovaj način se mimoilazimo, ne razumijemo, razlikujemo, pa ćak sa IFOR-om možemo doći do sukoba i neprijateljstva. Za IFOR u Bosni nema krivih i nevinih, već onih koji izvršavaju i ne izvršavaju preuzete obaveze u Daytonu. Toga su, bar za sada, najviše svjesni dresirani srpski ratni zločinci! Sudbinsko je pitanje za Bošnjake – biti ili ne biti – hoće li oni zbog nepoštivanja procedure i nepoznavanja Zapada izbili rat u kome nisu bili poraženi.
Konačno, šesti idol modernog Zapada jesu životinje. Ono što je marka i dolar u novčaniku i banci, to su životinje, najčešće pas i mačka, u kućama i na ulici. Kao u svim visokorazvijenim civilizacijama koje su rezultat organizirane znanosti, štednje i samoodricanja, a duhovno su više naslonjene na mit i magiju, miješaju se insani (ljudi) i hajvani (životinje), tako da na istom mjestu žive. Sa životinjama se stanuje, živi, šeta po gradu i zajedno jede. Sve više se prikazuje filmova o seksualnim orgijama s njima. One kao Kaligulin konj Incitat zadobijaju oreol svetosti i imaju ve?u vrijednost od ljudi. Bez obzira što islam razdvaja insane i hajvane, Bošnjaci u komunikaciji sa zapadnjacima moraju i na ovo racunati.
Imajući sve ovo u vidu, ko su i šta su svete krave na Zapadu, onda se u punoj znaćenjskoj svjetlosti nameću posljednji kur’anski ajeti sure Kafirun: Lekum, dinukum ve li jeddin… Svoje valja ćuvati, ali tuđe, radi saradnje, koristi i boljitka, temeljito poznavati…

NAPOMENA: Tekst iz knjige IZMEĐU POLITEJE I ANARHIJE ( Mustafa Spahić )

 

Leave a Reply

*

captcha *