IslamBosna.ba-Ako su zločini vojnog režima u Egiptu stravični i zastrašujući, ako je njegova svirepost začudila i zaprepastila cjelokupan svijet, onda je još strašnija, stravičnija i svirepija ta metoda kojom su zasijali tu ideju kroz Hollywood arapskog svijeta, koji se naziva Pokret islamska dava, kojoj su oformili televizijske kanale, otvorili sva vrata. Neki islamski daije su izučili svu umjetnost zavođenja, privlačnosti i utjecaja. Postali su zvijezde pretekavši tako i muzičke zvijezde i trbušne plesačice, ne samo u popularnosti, već i u bogatstvu, rasipništvu, pompi i ljubavlju prema vlasti.

To su zvijezde koje su izučile umijeće plakanja, izliva emocija, koje su izučile kako biti skroman na dunjaluku, kako bi druge ljude pozvali u tu skromnost, da ostave dunjaluk, jer će tako, valjda, njima ostati više od ovog svijeta.

Ove zvijezde su izučile i još jednu umjetnost: kako zavarati ljude pitanjima na kojima se ne temelji nikakvo djelovanje i rad, pitanjima koja nimalo ne mogu utjecati na teško stanje u kojem se ljudi nalaze, pitanjima koja ih iz neznanja neće povesti prema znanju, koja ih iz zaostalosti podređenog položaja neće promovisati u pionire i predvodnike uspjeha.

Među njima ima i onih koji svo vrijeme uče narod kako je islam lijep i voli ljepotu, a za njih je miješanje muškaraca i žena lijepo, trbušne plesačice su lijepe, saradnja i potpomaganje zločinca je lijepo.

Neki od njih zadivljuju ljude svojim riječima, svojim nadahnutim govorima, citiraju i uče ajete, hadise i predaje, izdaju fetve omladini i ženama, tvrdeći da se oni trebaju kloniti svakog vida vođenja društva i izgradnje ambijenta za islamsko djelovanje i rad.

Ni zabrana televizije nam nije bila daleko, zatim zabrana fotografisanja, svih vrsta i svih oblika fotografija, zabrana oblačenja svake druge odjeće do one zaljevske, tvrdeći, lažno i neutemeljeno, da je takva odjeća propisana i da je to šerijat! Neki od njih napisaše i knjige Jasan govor o zabrani kravate, zabranjivali su i izbore, zabranjivali kandidovanje na parlamentarnim izborima napisavši knjige Ulazak u narodnu skupštinu ruši tevhid i slično. Zabranjivali su i demonstracije, tvrdeći lažno da Poslanik, s.a.v.s., nije demonstrirao, navodeći da su demonstracije „projekat cionističkih mudraca“, zatim da su sufije veći nevjernici od mušrika, kao što je pisao Fevzan.

Onda se dogodio ovaj vojni puč, pa satelitski kanali postadoše minber s koga se ne skidaju, danonoćno, televizija, ne samo da postade dozvoljena, već postade nešto što ima itekako veliku vrijednost u Allahovom plemenitom šerijatu ali i na dvoru poznatoga šejha.

I fotografisanje postade dozvoljeno bez ikakve zapreke. Nakon toga nam je Allah dozvolio i kravatu, a nema prepreka obući i pantalone, odjeću nevjernika. O demonstracijama, kao da je objavljen ajet koji ih dozvoljava, a izlazak na izbore je postao farz jer se time pomaže islam i muslimani. Ako se na izborima pobijedi uz varanje i krađu, pa, šta se tu može, rat je varka, samo se mijenjaju oblici i forme borbi.

Sufijski šejh, najednom, postade kruna na našim glavama i naš blizak saveznik. Valjda se, nakon vojnog puča u junu, vratio u islam.

Nije se sve zaustavilo na ovome. Već se nastavilo sa zavjerama protiv vladara koji poziva Kur’anu, koji se trudi osloboditi zemlju, koji je ponudio plan i metode ekonomske, privredne i političke neovisnosti zajednice i društva, koji je ljudima vratio dostojanstvo i visoko podigao bajrak.

Još veća tragedija nakon svega ovoga, bilo je to što prolijevanje krvi nije nimalo pokrenulo ove ljude, kaljanje časti i dostojanstva nije uzdrmalo njihova srca. Spaljivanje džamija i mushafa nije „spalilo“ njihova srca. Nije ih uznemirilo ni hapšenje, zlostavljanje i ubijanje alima, koje su nekada hvalili i u zvijezde ukivali, kojima su pritrčavali i za ruke ih vodali kada god bi ih susreli. A što se tiče islamskog identiteta, ljubavi prema dobru i prijeziru zla, ehlu-s-sunnetskog menhedža, oslobođenja El-Akse, sve su to etape koje je, izgleda, vrijeme pobrisalo.

Kamo sreće da su šutjeli, krili svoje poniženje. Ali ne, oni su se suprotstavili borcima na Allahovom putu, omalovažavali su one koji su ustrajni, kritikovali one koji su bili spremni žrtvovati svoj život na putu vjere.

I ne samo to, već su legalizovali nasilje i nepravdu, izdali fetve da je nužnost biti pokoran krvoloku, biti u koaliciji sa ateistima, devijantnim i zločincima, pa su i javno pozvali na glasanje za ovog griješnog izdajnika.

Ono što na kraju želim kazati jeste da ovaj obrazac koji je proizveden u medijima u vrijeme Mubaraka, i kojem su otvorena vrata, pada kao i oni koji su ga proizveli.

Pada sa padom korumpiranog sudstva, tiranske vojske, lažljivih i prljavih medija, prodane ahmedije, a sve to kako bi se ostvario Allahov sunnet, sunnet koji se ne mijenja: „Kako bi Allah razdvojio loše od dobrog, a ono loše pripojio lošem, pa ih sve zajedno u džehennem bacio. To su oni koji su propali.“

Zato, nemoj se čuditi onom ko je propao, kako je propao, već se čudi onome ko se spasio, kako se spasio.

Autor: Džemal Abdussettar

 Izvor: iums

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba