U Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica, u osnovnim odredbama, član 1. stoji: “Pojam šehid ili pojam poginuli branilac, u smislu ovog Zakona, koristi se po slobodnom izboru korisnika prava.” (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 33/04 i 72/07)

U veoma loše stiliziranoj pozivnici koju je Općina Tuzla objavila u povodu Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine predviđeno je da se u srijedu, 29. februara, obavi, kako je u pozivnici navedeno – „Polaganje vijenaca na spomenik poginulim braniteljima Tuzle i BiH 1992. – 1995.”, iako formulacija „šehidi i poginuli borci” ima i zakonski i tradicijski karakter!

Zatim, predviđeno je, kako je kazano – „Polaganje vijenaca na groblju civilnih žrtava”, a riječ je o mjestu na kome su ukopana djeca stradala u masakru na Kapiji 25. maja 1995., koje se od početka imenovalo kao „mezarje/groblje civilnih žrtava”. Tuzlanskog načelnika Imamovića očito ne zanima pravo roditelja da svoju poginulu djecu smatraju muslimanima, ukopanima u mezarje, već ih direktivom, posthumno, izjednačava sa ateistima ili kršćanima/hrišćanima ukopanima u groblje.

Ovo je najnovija drskost agresivne islamofobije u Tuzli, gradu u kojem, po priznanju samog načelnika Imamovića, živi oko 90 % Bošnjaka, dok je na funkcionerskim pozicijama preko 50 % nebošnjaka. Ali, to nekim Bošnjacima u Tuzli očito ne smeta, s obzirom da se mire s latentnim pokrštavanjem koje se odvija pod svjetlima lažne multikulture.

Općina Tuzla je prema školskim ustanovama distribuirala jedan skandalozni plakat, pod naslovom „Abeceda Tuzle”, u kojem se pod slovom „F” navodi franjevački samostan u koji se Bošnjaci i ostali građani pozivaju da dođu, riječima: „Nije važno ako si druge vjere!”.

Ovo je sastavni dio šovinističke propagande prema tuzlanskim Bošnjacima, koja je rezultirala i time da veliki broj bošnjačke djece nastavu pohađa u Katoličkom školskom centru „Sveti Franjo” u Tuzli. Prilikom posjete web adrese ovog školskog centra posjetioci se mogu uvjeriti u obilje nastavnih i vannastavnih aktivnosti koje uopće nisu prilagođene bošnjačkoj djeci i poštivanju vrijednosti koje grade njihov bošnjački identitet. Ta pristrasnost počinje od “bezazlenih” maškarada, preko brojnih nastavnih sadržaja, do redovne školske posjete “Svetoga Nikole”, zaštitnika pomoraca, trgovaca i zaručnika, koji od razreda do razreda dijeli djeci slatkiše, ne zaobilazeći niti jedan. O ovim stvarima svjedoči niz iznevjerenih bošnjačkih roditelja, navučenih na upis djece pričom o multikulturi.

U ime lažnog suživota, podoban Bošnjak u Tuzli postaje onaj koji pristane na to da iz upotrebe izbaci riječi „šehid” i „mezarje”, zatim onaj koji smatra vrlinom da Bošnjaci posjećuju crkve i samostane, a mahanom i nepotrebnim činom da kršćani posjećuju džamije.

Protuzakonito ukidanje riječi „šehid” i „mezajre” je flagrantna diskriminacija šehidskih porodica i uvreda roditelja čija su djeca ukopana kao muslimani. Ovu tvrdnju, na žalost, potvrđuju teze da Tuzlom, ustvari, vlada srpsko-hrvatski šovinizam prema Bošnjacima, praćen autošovinizmom nekih Bošnjaka i njihovom samomržnjom!

Nakon ovakvog načelnikovog čina, riječ sada imaju porodice šehida i civilnih žrtava rata, kao i organizacije i udruženja šehida i poginulih boraca.

Hoće li šehidske porodice odšutjeti na to da se njihovom stradalom članu službeno ne prizna status šehida kao osobe koja je ukopana u mezarje, tj. osobe koja je posvjedočila istinu davanjem onoga što je najviše mogla dati – vlastitog života!

I hoće li odšutjeti na ukidanje dosadašnjeg tradicionalnog načina odavanja počasti, učenjem “Fatihe” šehidima i “minutom šutnje” poginulim borcima i pristati na “polaganje vijenca poginulim braniteljima na njihovom groblju” koje načelnik Imamović na “mala vrata” uvodi, što neodoljivo podsjeća na pokušaj da se na sličan način, tj. postepeno izbaci vjeronauka iz školskog odgojno – obrazovnog sistema?

(Rijaset)

Leave a Reply

*

captcha *