IslamBosna.ba– Narednu priču su mi ispričali tokom hadždža 2002. godine u Mekki, Saudijska Arabija, i to od nekoga ko je lično poznavao Fejsala.

Bilo je to sredinom ramazana, muslimanskog mjeseca posta, još samo sat vremena je preostalo do nastupanja akšama. Fejsal je nosio potkošulju i svoj indijski sarong čekajući vrijeme iftara. Čak iako je stan bio klimatiziran vlažni zrak saudijskog lučkog grada Džidde bio je dovoljan da obori čak i najjačeg muškarca.

Prošlo je tri mjeseca otkako je Fejsal otpušten iz građevinske kompanije gdje je radio kao diplomirani inženjer. Prije pet godina otišao je iz svog doma u Indiji u potrazi za boljim prihodima kako bi izdržavao svoje stare roditelje. Ali nakon tri mjeseca bez posla i u tridesetim godinama, Fejsal je počeo da pada u očaj.

Njegovo otpuštanje je došlo kao iznenađenje, ali ono što je bilo još više iznenađujuće bila je ljubaznost njegovih kolega. Grupa pakistanskih radnika u njegovoj kompaniji pozvala ga je da dođe i besplatno živi s njima dok ne pronađe novi posao. Osmorica njih su živjela u jednoj skučenoj sobi u siromašnom dijelu Džidde preplavljenom radnicima iz cijelog svijeta.

Podjela bogatstva u Saudijskoj Arabiji- jeftina radna snaga iz Azije i Afrike ispunjava svaku potrebu bogatih Saudijaca od kuhanja, čišćenja do vožnje i kućnih popravki. Saudijci kojima je potrebno da se obavi neki kućni posao dovoljno je samo da pokucaju na vrata bilo kojeg stana u radničkom kvartu i pronašli bi radnika spremnog da ispuni svaki njihov zahtjev.

Radnici tokom dana rade naporno kako bi zaradili mjesečno 150 dolara, tako da svaka prilika za poboljšanje standarda je dobro došla. Od tih 150 dolara oni plaćaju kiriju i hranu, a zatim ostatak šalju svojim porodicama u domovini. Ukoliko su sretni svake dvije godine će dobiti besplatnu avio kartu  kako bi posjetili porodice.

Fejsalovi cimeri iz Pakistana su bili zauzeti pripremanjem iftara do kojeg je ostalo još samo sat vremena. Upravo tada zazvonilo je zvonce na vratima. Fejsal je otvorio vrata još uvijek obučen u potkošulju i sarong.

Ispred je stajao Saudijac, obučen u dugu bijelu galabiju i crveno-bijelu kariranu maramu omotanu oko glave. Dašak skupog parfema zagolicao je Fejsalove nozdrve. Saudijac je tražio ispomoć u kući.

“Pukla mi je kanalizacijska cijev”, počeo je da priča Saudijac.

“Izmet i mokraća su po cijelom tepihu. Potreban mi je neko da to očisti i to mora biti urađeno sada prije iftara”.

Fejsal je odmah pristao da obavi posao. Kada se vratio u sobu, njegovi cimeri su ga upitali ko je bio na vratima. Rekao im je da je to bio Saudijac koji je tražio da se počisti nered u njegovoj kući.

“Nisi pristao, zar ne?”, upitao je jedan od cimera.

“Jesam, samo sam došao da se presvučem”, odgovori Fejsal. “Pa šta ako jesam?”

“Ti si diplomirani inženjer”, odgovori cimer. “Ti nisi jeftina radna snaga. Taj posao je ispod tvog nivoa. A osim toga, gotovo je vrijeme iftara, reci mu da nađe nekog drugog”.

Fejsal je pogledao svoje cimere i kazao: “Evo me, dovim Allahu danonoćno za posao. I sada kada je On poslao opskrbu na moj prag, ja ću ga odbiti? Nikada”.

Fejsal je promijenio svoju odjeću u nešto pristojnije i pridružio se Saudijcu koji ga je čekao na vani.

Njih dvojica su započela razgovor dok su napuštala zgradu i kretala se prema automobilu. Onda je Saudijac upitao Fejsala odakle je, a on mu je ispričao svoju priču- da je diplomirani inženjer iz Indije koji je izgubio posao te sada živi sa kolegama dok ponovo ne pronađe posao.

Dok su hodali i pričali, Saudijac je posegnuo za svoj džep i pružio Fejsalu kovertu koja se činila punom novca.

“Šta je ovo? , upitao je Fejsal pokušavajući da vrati kovertu.

“Nisam još ništa uradio. A osim toga, ovo je previše. Posao koji ste tražili da uradim ne košta toliko. Šta se događa?”

“Zapravo, nema posla”, nasmijao se Saudijac. “Cijev nije pukla i nema kanalizacije. Želio sam da udijelim sadaku ali nekome kome je stvarno potrebno. Izmislio sam priču o kanalizaciji jer sam shvatio da musliman koji je spreman da čisti strancu urin i izmet jedan sat prije iftara mora biti stvarno očajan. Dovi Allahu za mene, moj prijatelju. Esselamu alejkum”.

Kazavši to, Saudijac je ušao u svoj sjajni novi Mercedes Benz i odvezao se u trenu. Fejsal je stajao na sredini ceste, bez riječi, otvorenih usta. Otvorio je kovertu u kojoj se nalazilo 100.000 saudijskih rijala (više od 46.000 KM). Fejsalove oči su bile pune suza.

Požurio je natrag u svoj stan i kazao cimerima šta se upravo dogodilo. Zahvalio se Allahu i podijelio novac koji je dobio na dva dijela. Jednu polovinu je poklonio cimerima, jer ovi siromašni ljudi su ga primili i pomogli tokom teških mjeseci čak iako nisu imali dovoljno za sebe.

A što se tiče druge polovine, Fejsal je zadržao za sebe i svoju porodicu. Kada se ramazan završio vratio se u Indiju da započne novi život sa dobijenim novcem i nikada se više nije vratio.

 

Napisao: Babar Ahmed

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba