Opet u svom gradu

Opet sam došao u svoj grad koji se nalazi u (privremenoj) Genocidnoj Tvorevini, tj. remek djelu Srpske Pravoslavne Crkve i njenih pravih sinova-četnika. Po jednoj poslije-ratnoj tradiciji, nakon vremena provedenog kod kuće, sa familijom se prošeta po gradu, prisjeti tog perioda prije rata, kako je bilo, gdje je ko imao radnju, kafić, gdje su bila najbolja mjesta za okupljanje, te koga još ima, a ko je protjeran u koju zapadnu zemlju.

U tim šetnjama se uđe i u lokalne trgovine, gdje se studiraju cijene, a i ponude. Popije se i kafa i sok u nekom od kafića (bošnjačkom ili “okupatorskom”). To je, drugim riječima, jedan način da se zadovolji taj osjećaj da je to još uvijek onaj grad koji je bio i prije zločina, da je to još uvijek mjesto u kojem čovjek i dalje živi većinu od 365 dana u godini.

Detalji okupacije i ispiranje mozga

U tim obilascima me počesto detalji podsjete među kojim ljudima se nalazim. Lopte sa imenom Srbija, te njihovom zastavom (četiri šejtanska c) se prodaju po trgovinama (bosanskih nema ni za lijeka), knjige po kioscima i štandovima su striktno srbo-četničke (kao na primjer biografija Ratka Mladića), veći lanci trgovina reklamiraju domaće, genocidnog entiteta, proizvode, a ne bosansko-hercegovačke, te su sve ustanove u znaku genocidne trobojnice. Čisto ispiranje mozgova na srpski nacin.

Ovo su samo neke naznake da su zločinci (težak im bio i vazduh i zemlja) još uvijek prisutni. To su isti ljudi koji su klali, silovali i pljačkali, a koji sada sjede po kafićima, hodaju ulicama sa svojim familijama, vozaju auta, gledaju filmove, igraju lopte, te odgajaju svoju djecu u tom istom (srpskom) duhu. Njihova djeca možda nisu radila zločine, ali, na žalost, odrastaju u duhu koji te zločine gleda kao na nešto sveto.

Prijedlozi rješenja (i stepen izvodljivosti)

Da li je rješenje u:

  • “proturanju” korektne literature na kioscima, knjižarama, bibliotekama? (teško izvodljivo)
  • organizovanjem općenitog djelovanja kroz medije na način da se historija zločina prikaže u svom pravom ruhu? (teško izvodljivo)
  • otkrivanju lokalnih osoba koje su izvodile zločine, tj. podržavale ga, te postiranje takvih informacija kroz elektronske i pisane medije, na način da se lokalna familija i komšije (i šire) dotične osobe, upoznaju s kakvim monstrumom dijele prostor*? (manje teško izvodljivo)

Rješenje je možda i nešto potpuno drugačije, a možda i kombinacija više različitih prijedloga. Situacija nije lahka, ali ništa nije nemoguće, pogotovo ako je u pitanju borba istine protiv laži, pravda protiv zločina, sloboda protiv okupacije.

Sizif (u jeku buje hard-core osjećaja)

* U slučaju da još uvijek postoji osjećaj ljudskosti u srcima spomenutih.