IslamBosna.ba- Nekoliko dana svjetski mediji nam iz Turske sa uživanjem prenose prizore koje smo navikli gledati u zapaljenom Iraku i Siriji, u napaćenom Srednjem Istoku. Za četiri dana nereda i neviđenog vandalizma na ulicama turskih gradova (Gaziantep, Mardin, Bitlis, Istanbul, Izmir) ubijeno je skoro trideset ljudi. Pod optužbama da su simpatizeri IDIŠ-a, razularene horde napadaju i linčuju muškarce sa bradama, žene u hidžabima. Neko je opet stisnuo na dugme, baš kao i prošle godine u mjesecu maju (Taksim), i preko vandala Turskoj i njenoj legitimnoj vlasti želi održati lekciju. Opet su ustali svi oni koji protiv Erdoana i AK Partije imaju nešto. Glavnu ulogu preuzela je kurdska teroristička organizacija PKK, kojoj su se pridružile skoro sve zabranjene ljevičarske partije. Povod za ovaj svojevrsni ustanak, naime, predstavlja nebriga sadašnjih turskih vlasti prema kurdskom narodu u Kobaniju, koji se nalazi na tursko-sirijskoj granici, a koji je već nekoliko nedjelja izložen nemilosrdnim napadima IDIŠ-ovih militanata. Kako stvari stoje, izgleda da kurdski borci nisu u stanju odbraniti grad, što još više uvećava agoniju vandala.

U dešavanjima koja traju prepoznaje se isti recept koji je primjenjen u neredima na Taksimu (i ne samo u Turskoj, svjež primjer je Ukrajina). Prisjetimo se, događaji u vezi Gezi parka imali su “ekološku” pozadinu. Tražeći da se zaštiti stotinak platana na Taksimu, vandali su popalili i počupali svaku travku koja se nalazila u ovom kvartu. Pogledajte apsurda, ekološkom kartom pokušali su srušiti vlast koja je za svoga desetogodišnjeg mandata zasadila skoro TRI MILIJARDE stabala! Ali, kao što reče jedan od njihovih vođa (uzgred rečeno, i nama na ovim prostorima dobro poznat glumac), “Ne radi se ovdje o drveću!”, neredi nisu imali nikakve veze sa ekologijom, već je namjera bila da se sruši Erdoan. Isto se dešava i sada, dok Kobani pada u ruke IDIŠ-a, kurdska omladina umjesto da ide da ga brani, ona ruši i pali ulice i gradove svoje zemlje, zemlje koja je upravo kurdskom narodu iz Kobanija pružila utočište. Zapadni mediji ne spominju istinu da je 200.000 civilia iz Kobanija smješteno u Turskoj i da se ranjeni kurdski borci liječe po bolnicama u Gaziantepu i Urfi. Šta bi to još Turska trebala da uradi? Zar, ono što Zapad odavno priželjkuje?

Kao što na Taksimu nije bilo riječi o drveću, tako i sada nije riječ o Kobaniju. Preko Kobanija neko ima namjeru primorati Tursku da uradi nešto što ona ne želi. Oni koji sviđaju sopstvene račune preko Sirije žele Tursku dovesti pred svršen čin i primorati je da učini veliku i kobnu grešku. Briga o problemu, pomaganje tamošnjeg naroda predstavljaju jednu stvar, dok kažnjavanje Turske preko zloupotrebe Kobanija i rat protiv turskog naroda predstavljaju nešto sasvim drugo. Ono što se ovih dana radi u Turskoj nema nikakve veze sa spasavanjem Kobanija. Jasno je da se radi o Turskoj, da se Turska na jedan nekontrolisan način želi uvući u sirijsko-irački problem.

Također je jasno da IDIŠ predstavlja problem između Saudijske Arabije i Irana. Ova organizacija finansirana je i vođena od strane Zaljevskih zemalja sa ciljem da se slomi iranski utjecaj koji se počeo pružati sve do Sredozemnog mora. Protiv ove dvije zemlje niko ništa ne govori, pa zbog toga trebamo dobro razmisliti šta se to krije iza pokušaja destabilizacije Turske, zemlje koja putem demokratskog otvaranja i pomirenja pokušava izgraditi zajedničku budućnost sa Kurdima. Obratimo pažnju na one što huškaju IDIŠ na Kobani, na Erbil i na kurdske oblasti. U ovoj borbi oni su Kurde odabrali za žrtvu. Istovremeno oni udaraju i na Kobani i iznutra na Tursku, jedinu zemlju koja se distancirala od učešća u ovom napadu. Zapravo, posljednja dešavanja dovela su i Tursku i Kurde u poziciju žrtve koja se našla između ova dva fronta. Dok Iran s jedne strane preko Kurda pokušava zaustaviti IDIŠ, s druge strane preko Turske pokušava obezbijediti uništenje ove organizacije. Preko “kurdske karte” Iran pokušava isprovocirati Tursku i gurnuti je protiv IDIŠ-a. IDIŠko-saudijski otpor Iran želi slomiti turskom rukom. Vjerovatno je dobro izračunato da će napad na kurdske oblasti istovremeno uzburkati i Tursku. Proračun je bio tačan. Pogledajte čiju pamet zastupaju vandali koji su izvedeni na ulice i preko koga je ova pamet servisirana.

Međutim, čini se da Turska dobro čita cijelu situaciju i da neće nepromišljeno uletjeti u krize koje proizvodi iransko-saudijski front. Ona neće postupiti poput neke organizacije već, nasuprot tome, ispoljit će refleks jedne civilizovane države. Turska to ovih dana i čini. Turci i Kurdi imaju zajedničku budućnost i upravo se ovo zajedništvo sabotira marifetlucima ova dva fronta. Kurdski političari, na žalost, za sada to ne primjećuju.

Optužba da “Turska podržava IDIŠ” osmišljena je od strane neimara uličnog terora i ona se trenutno eksploatiše na jedan snažan način. S obzirom da su velike mase pokrenute zbog ovih riječi, izgleda da je optužba postigla određeni uspjeh.

Turska s druge strane granice ne želi imati komšiju kao što je IDIŠ. Međutim, ona veoma dobro razumije da pitanje IDIŠ-a ne predstavlja samo problem terorizma u jednom uskom smislu. Dok Turska nudi jedno mnogo šire, sveobuhvatno i trajnije rješenje njenu tezu ne prihvataju koalicione snage i zemlje iz regiona. Turci znaju da oni koji istupaju protiv prijedloga za uvođenje sigurnosnih tampon zona, zapravo i ne žele nikakvo rješenje u ovoj oblasti. Oni žele da krize i sukobi potraju, jer oni svoje poslove sviđaju preko haosa. Njih nije briga za stotine hiljada mrtvih, za Kobani koji pada, za milione ljudi koji su ostali bez svojih domova. Ne zaboravimo: Prema scenariju koji se sada sprovodi i Kurdi i Turci trebaju biti žrtve…

Turska radi Irana neće ratovati protiv Arapa. Također, neće ni radi Arapa ratovati protiv Irana. Turska je jedina zemlja u regionu koja se razumno protivi etničkom i mezhebskom sukobu… Posljednji je vakat de se vidi da njeni prijedlozi i njeno držanje predstavlja jedino razumno rješenje za ovu oblast.

Autor: Avdiya Salković

IslamBosna.ba