IslamBosna.ba- Zbunjujuće je zbog čega se tek sad  Zapad budi u vezi združenih snaga Islamske države Irak i Šema (IDIŠ) i njihovih (podobnih) saveznika, bivših Bass snaga i mudžahidske vojske, piše Abdelbari Atvan.

Kako je 30. 000 iračkih vojnika skinulo svoje uniforme, bacilo oružje i pobjeglo iz Mosula i drugih osvojenih gradova, SAD je odlučila da IDIŠ predstavlja egzistencijalnu prijetnju cijelom regionu i, čak, čitavom svijetu.

IDIŠ se bori za rušenje sirijskog režima već gotovo dvije godine, okupirao je bezbroj teritorija i u Siriji i Iraku, pogubili su na hiljade iračkih i sirijskih vojnika što je dokumentovano video snimcima koje postavljaju na svoje internet stranice i YouTube kanal.

A ipak tek sada, nakon intenzivnih sastanaka vojnih i sigurnosnih lidera, i nagomilane medijske zabrinutosti, Zapad je odlučio da postoji neposredna opasnost i odlučio se da pošalje vojnike na područje – nakon što je doprinio strašnoj situaciju u Iraku koja traje već deset godina, a očigledno, da  čak nisu ni primijetili šta se dešava, i još gore, ono što neminovno dolazi.

Mi nevino pitamo zbog čega tek sada predsjednik Barack Obama stavlja sve opcije na sto – uključujući i vojnu – kada je IDIŠ napravio monumentalni napredak u Iraku? Činilo se da nije previše zabrinut za njihove uspjehe u Siriji, gdje su islamske frakcije, uključujući i el-Nusru, u protekle tri godine proširile svoju moć i utjecaj.

 Da li je razlog to što je Irak poznat po nalazištima nafte, a Sirija po svojim pistaćijama i ukusnim ‘Šemi’ sladoledima?

Uništeni Irak

Tek do prije godinu dana, ili nešto manje, Iran je smatran šejtanskim entitetom od strane SAD-a i njihovih evropskih saveznika. A, s druge strane, Amerika je bila ‘Veliki šejtan’ u očima Iranaca. Amerika i njeni arapski saveznici činili su se odlučnim napasti Iran a to su nagovijestila četiri nosača aviona i nekoliko nuklearnih podmornica koje su poslate u vode Zaljeva. Pa zbog čega ovih dana gledamo Washingtonovo ulizivanje Teheranu; šta se dogodilo da se situacija preokrenula- od bivših neprijatelja postali su saveznici?

Gospodin Nuri el-Maliki, premijer Iraka, je bio kandidat za vođu kojeg je Amerika preferirala, sa zadatkom da obnovi post-ratni Irak. Ali Maliki je uništio iračku državu, njenu infrastrukturu, njene službe i – većim dijelom – iračko građansko jedinstvo. Maliki je usvojio autokratski stil rukovođenja podjelama, što je dovelo da ga druge etničke i sektaške vođe opisuju kao ‘autokratu’ i ‘diktatora’.

General Martin Dempsey, načelnik glavnog stožera američke vojske, izjavio je prilikom svjedočenja pred Kongresom da iračke snage bacaju oružje i bježe iz Mosula jer sumnjaju da Malikijeva vlada nije bila poštena prema stanovnicima tog grada. Chuck Hagel, američki ministar odbrane, okrivio je IDIŠ za postojeći haos, ali je također kritikovao Malikija jer nije uspio sastaviti istinsku vladu nacionalnoga jedinstva u Iraku.

Hošijar Zebari, irački ministar vanjskih poslova, koji je prisustvovao nedavnom sastanku ministara vanjskih poslova OIC-a u Džiddi, najavio je da će iračka vlada službeno zatražiti od Washingtona da podrži i izvrši vojne udare na ‘terorističke’ grupe u skladu sa Sporazumom o sigurnosti koje su potpisale ove dvije zemlje.

Zebari je besramno lagao: ne postoji sigurnosni pakt između ove dvije zemlje, iz jednostavnog razloga što je Malikijeva vlada odbila da potpiše sporazum Obamine administracije jer je njime predviđeno kontinuirano prisustvo američkih vojnika na tlu Iraka. Zbog toga je Obama 2011. godine donio odluku o povlačenju svih američkih vojnika. Oni koji bolje pamte prisjetiće se da je ovo bilo najavljeno od strane Malikija i njegovih pristalica kao velika pobjeda.

Dronovi

Izvjesno je da će se Amerika složiti da vojno intervenira u Iraku i da će oblik ove intervencije biti uglavnom dronovima jer to ne uključuje politički štetan problem mrtvih ili ranjenih američkih vojnika. Dronovi će pokušati da desetkuju snage IDIŠ-a i da ih spriječe – i njihove saveznike u Mosulu, Tikritu, Faludži i Tall Afaru- da napreduju prema Bagdadu.

SAD će nastaviti s ovim pravcem djelovanja ili na zahtjev Malikijeve vlade ili bez njega. Ako je iračka vojska, sa 600.000 vojnika, i sa oružjem i obukom u vrijednosti od nekoliko desetina milijardi dolara, pobjegla pred napredovanjem snaga IDIŠ-a, kako će onda Maliki spriječiti američku intervenciju čak i da to želi?

Vlada koja nije u mogućnosti da zaštiti svoj narod i gradove, bez obzira na sektaške ideologije nije vrijedna da vlada Irakom.

Paradoksalno, bilo kakva zračna američka intervencija će biti pokrenuta iz baza u Zaljevu, gdje regionalni lideri tvrde da se protive američkoj vojnoj intervenciji u Iraku, i koje su dugo podržavale IDIŠ i njihove saveznike kako direktno tako i indirektno. Ovdje govorimo o Saudijskoj Arabiji i Kataru, nemamo želju da ovdje budemo oprezni jer stvari treba nazvati pravim imenom.

Vjerujemo da je zavjera u toku. U intervjuu za iračku televiziju, Maliki je priznao da su se njegove snage suočile sa ‘katastrofom’ ali da nisu poražene; izgledao je uvjeren da će opet povratiti vlast. Plan je povećati moć i podgrijati sektaški rat dok ne zahvati cijelu regiju, uljučujući sve arapske države, također i Iran i Tursku.

Amerika je prvi put intervenirala da uništi irački režim, osigura iračku naftu za kartel koji predvodi Zapad, poboljša sigurnost Izraela; umjesto toga dobila je IDIŠ i sektašku vladu koja je potpirila plamen nestabilnosti i građanskih sukoba.

Sada, Amerika je spremna vojno intervenirati po drugi put; i dalje tvrdeći – nakon neuspješne čitave decenije – da može transformirati Irak u regionalni model demokratije, sreće i stabilnosti.

Amerika će udariti iz zraka na visini od 300. 000 metara, i ko će platiti cijenu ove velike koristi? Svaki Iračanin bez obzira da li je sunit ili šija koji je dovoljno nesretan da se nađe na putu …. i svaka šansa da mir i sigurnost s godinama dođu.

Piše: Abdelbari Atvan,

urednik novina El-Kuds el-Arabi

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba