IslamBosna.ba

Pitanje
Zašto Kur’an upotrebljava izraz “mi” u ajetima? Mnogi nemuslimani govore da ovo ukazuje na Isaa, a.s.


Odgovor
Stil arapskog jezika je takav da se čovjek o sebi može izražavati zamjenicom “mi” – radi veličanja, zatim zamjenicom prvog lica jednine “ja”, kao i zamjenicom trećeg lica “on”. Sva tri načina upotrebljavaju se u Kur’anu, jer se Allah, dž.š., obraća Arapima njihovim jezikom. (Fetaval-ledžnetud-daime, 4/143)
“Uzvišeni Allah ponekad Sebe spominje u jednini, bilo da se radi o vidljivoj ili zamjenici koja se podrazumijeva, a ponekad to radi u obliku množine, npr.: 'Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu.' On Sebe nikad ne spominje u obliku dvojine. Oblik množine ukazuje na uzvišenost koju On zaslužuje, a možda i na značenja Njegovih imena; dok dvojina ukazuje na ograničen broj od čega je On daleko.” (Šejhul-islam Ibn-Tejmije, El-akidetut-tedmurijje, str. 75)
Zamjenica “ja”, kao i “mi” i druge zamjenice u množini koriste se kada čovjek govori o skupini kojoj pripada, a njima se koristi i jedna ugledna osoba, kao što rade neki kraljevi kada izdaju dekret ili naredbu. Oni tada kažu: “Mi smo odlučili”, ili slično tome. Radi se samo o jednoj osobi koja time ukazuje na ugled i veličinu. Allah, dž.š., ima najveće pravo da se uzvisuje. Kada On u Svojoj Knjizi kaže Mi, to ukazuje na uzvišenost a ne na broj. Ako neki ajet ovakve vrste stvara nedoumice, tumačenje se mora tražiti u jasnim ajetima. Ako kršćanin pokuša zloupotrijebiti ajet: “Mi smo objavili Kur’an” u dokazivanju da ima više bogova, odgovorićemo mu jasnim ajetom kao što je: “Vaš Bog je jedan Bog, nema boga osim Njega, Milostivog Samilosnog”, ili: “Reci: 'On je Allah – Jedan!'” ili drugim ajetima koji imaju samo jedno značenje. Tada će nestati dilema kod onog ko želi istinu. Svi oblici množine kojima Allah Sebe naziva temelje se na veličini koju On zaslužuje i na mnoštvu Njegovih imena, svojstava, vojske i meleka. (Šejhul-islam Ibn-Tejmije, El-akidetut-tedmurijje, str. 109) Allah najbolje zna.

Pitanje
Zašto Allah, dž.š., u Kur’anu, ponekad, govori u prvom licu množine?


Odgovor
Hvala Allahu, dž.š. Na postavljeno pitanje možemo ponuditi dva odgovora.
Prvi odgovor je općenit: Svaki vjernik treba vjerovati da Allahova, dž.š., djela bivaju radi velike mudrosti i značajnih ciljeva. Ali iz ovog ne proizilazi da svaki pojedinac mora dokučiti i spoznati te mudrosti i ciljeve. To je jedna vrsta ispita i iskušenja, kao što Uzvišeni Allah kaže: ” ... da bi iskušao koji će od vas bolje postupiti.” (El-Mulk, 2)
Drugi odgovor je opširniji: Kur’an je došao na arapskom jeziku i kao što je ispravno da se lična zamjenica jednine odnosi na jedinku, isto tako je ispravno da se lična zamjenica množine odnosi na jedinku. Upotreba lične zamjenice množine u ovom slučaju ukazuje na veličanje i slavljenje. Doista, od svih velikih, uzvišenost pripada samo Allahu, dž.š. Kada se upotrebljava lična zamjenica jednine, to potvrđuje da je Allah, dž.š., Jedan i Jedini i da nema saučesnika. Upotreba lične zamjenice množine, ako se odnosi na Allaha, dž.š., ima za cilj da ukaže na veličinu i uzvišenost koja Njemu pripada.
Ibn-Tejmijje, r.a., izrekao je govor koji nam u ovom pitanju može pomoći: ”Što se tiče blizine (značenje Allahove, dž.š., blizine) - ponekad se spominje zajedno sa ličnom zamjenicm jednine, kao što su riječi Allaha, dž.š.,: ”A kada te robovi Moji upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli.“ (El-Bekare, 186)  U hadisu su došle riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,: ”Onaj koga dozivate bliži je jednom od vas od vrata njegova jahalice.”
Ponekad se, opet, blizina izražava ličnom zamjenicom množine, kao što su riječi Uzvišenog Allaha: ”Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.“ (Kaf, 16) 
Ovi primjeri su poput riječi Allaha, dž.š.: ”Mi ćemo ti kazati ..” (El-Kasas, 3) i: ”Mi tebi kazujemo ..” (Jusuf, 3)
Što se tiče riječi “Mi tebi kazujemo …“ i sl. , ovaj način izražavanja u arapskom jeziku koristi se za značajnu jedinku koja ima svoje pomagače koji su mu pokorni. Kada njegovi pomagači ili osoblje  učine određeno djelo po njegovoj naredbi i instrukcijama, on kaže: ”Uradili smo to i to.” Ili kao kada  kralj ili vladar kaže: ”Oslobodili smo tu i tu zemlju i pobijedili smo tu vojsku,” i sl. (Pogledati: Medžmu’ul-fetava, 125/5)  Allah, dž.š., najbolje zna!

Fetava fil-akide šejh Muhammed Salih el-Munedždžid