Mi smo nekako već navikli na to i više uopće ne reagujemo, ali ono što je posebno zanimljivo, jeste fenomen koji se javlja u zadnjih nekoliko godina u vidu ataka na medije koji se bave istraživanjem raznih afera u kojima je nepotizam i korupcija igrala glavnu ulogu. Kao da je postalo sramota i nešto što je pogrdno, baviti se istraživačkim novinarstvom koje razotkriva stvarno stanje u državi koja svakim danom sve više propada zbog onga što čini savremena feudalna elita obučena u odjela demokrata koji propagiraju slobodu ljudskih prava za sve građane a onda ta ista prava gaze na svakom koraku bez imalo stida i straha od odgovornosti. Nije to nimalo čudno kada je već svima jasno da živimo u vremenu u kojem stida nema niti je on neka poželjna karakteristika, zato ona narodna poslovica kaže – svašta mu može stati pod obraz.

Prije pojave novina i novinarstva, pjesnici su, na određen način, igrali ulogu koju sad igraju mediji. Sa svojim pisanjem su skretali pažnju na negativne pojave u društvu, posebice one koje su bile vezane za vlast. Isto kao i novinari danas, samo sa daleko težim posljedicama, pjesnici su bili izvrgavani osudi vladara i ataku njihovih podanika koji su im branili da pišu kritičke stihove o vladajućoj eliti. Nekad su te prijetnje išle toliko daleko da su se pretvorile u smrtne kazne. Jedan od takvih pjesnika, bio je i mladi bošnjački pjesnik Ilhamija koji je svojim stihovima izazvao gnjev tadašnjeg vezira, koji ga je pozvao u Travnik, tadašnju bosansku prijestolnicu, kako bi pokušao da ga ubjedi da povuče svoje stihove i zamjeni ih stihovima koji bi hvalili vladara. Međutim, kako Ilhamija nije bio potkupljiv, nego je bio istinski ljubitelj pravde, on je to glatko odbio rizikujući vlastiti život, što se u konačnici i desilo, tako što ga je vezir osudio na smrtnu kaznu vješanja. Tako je ovaj mladi borac za istinu i pravdu zauvijek ušao u historiju, postavši primjer svima onima, čija se srca kolebaju u teškim vremenima, kada se od studenata, radnika, političara, književnika, pjesnika i novinara, traži da zatvaraju oči pred gomilama nepravde koja se pred njima dešava. Upravo iz tog razloga, Ilhamija sve više postaje nacionalni model ponašanja savremenog čovjeka koji, zbog raširenosti sredstava informisanja i intereneta, ima priliku da se odupre neofeudalizaciji društva u kojem živi.

 Fahrudin Vojić

IslamBosna.ba

Leave a Reply

*

captcha *