IslamBosna.ba – Ono, čega čovjek treba biti svjestan, saznati i spoznati jeste činjenica da svaki čovjek, i ne samo čovjek, već svako stvorenje, nastoji ostvariti ono u čemu je uživanje, blagodat i ugodan život, a u isto vrijeme od sebe odagnati ono što je u suprotnosti s ovim. Ovo je ispravna potreba, koja u sebi sadrži šest stvari:

Prvo: spoznati ono što koristi čovjeku, ono čijim postignućem će osjetiti slast, užitak, radost i ugodnost.

Drugo: spoznaja načina kako da se do toga dođe.

Treće: krenuti tim putem.

Četvrto: spznati ono što šteti i nanosi boli čovjeku kroz život.

Peto: spoznati put koji nas vodi do onoga što ne želimo.

Šesto: kloniti se toga puta.

Ovih šest nabrojanih stvari su suština koju mora spoznati i prakticirati svako onaj ko želi u svome životu osjetiti slast i užitak. U suprotnom, ako ih ne spozna ili ih zanemari, to će se odraziti poteškoćama i problemima u životu.

Svaki razuman čovjek nastoji u životu postići ove stvari, ali većina ljudi ne uspje postići ono što je za njega i njegov život korisno. Taj neuspjeh se, najčešće, ogleda u dvojeme; u neuspjehu da se spozna ono što istinski čovjeku koristi ili neuspjeh da se spozna način kako doći do onoga što nam koristi. Glavni uzrok ovoga je neznanje, i on se otklanja ilmom-znanjem i spoznajom.

Nekada čovjek spozna i shvati ono što mu je korisno  životu. Svjestan je toga. Također spozna i način kako da do toga korisnog dođe, ali se tada jave prohtjevi i želje koje obitavaju u njegovom srcu i ispriječe se između njega i dolaska do toga. Kada god čovjek poželi da ostvari to, ispriječe mu se te želje, prohtjevi i strasti. U takvom stanju, čovjek se ne može osloboditi tih prohtjeva i nastaviti dalje prema cilju. Postoje dva načina kojim se čovjek može osloboditi ovoga: vezujuća ljubav i uznemirujući strah.

Šta se podrazumjeva pod vezujućom ljubavlju? Da Allah, Njegov Poslanik, Ahiret i Džennet budu draži čovjeku od ovih strasti i prohtjeva i da je čovjek svjestan da nikada ovo nabrojano ne može u svome srcu spojiti i zajedno obitavati sa tim strastima. Onaj prema kome dominira čovjekova ljubav, taj će i dominirati nad njegovim postupcima i djelima. Također, čovjek bi trebao biti svjestan bola i patnje koje za sobom ostavljaju ove strasti i prohtjevi. Bol i patnja koji su njihova posljedica mnogo su jači, opasniji i teži od bola i patnje prouzrokovanih njihovim ostavljanjem. Ukoliko čovjek bude bio svjestan ovoga dvoga; ljubavi i straha, onda će mu biti lahko da u svome srcu napravi raspored prioriteta i dadne prednost onome što je za njega vrednije i bolje. To je specifičnost čovjekovog razuma: dati prednost onome što više voli nad onim što manje voli i uzeti manje zlo od dva ponuđena kako bi postigao svoj cilj.

Po ovim stvarima se definiraju umovi ljudi i po ovim standardima se razlikuju razumni i pametni od onih koji to nisu. Na osnovu ovoga se vrednuju ljudi i njihova promišljanja. Koji to razum može dati prednost prolaznom užitku i slastima, slastima koje su poput zbrkanih snova ili poput priviđenja koje se javi u snu i nestane, nad  najveličanstvenijim užicima, nad neopisivim i veličanstvenim radostima. Uz to, te radosti i ti užici su vječni, ne prolaze, ne nestaju, ne prekidaju se. Zar će takve blagodati i takve užitke zamijeniti za ove prolazne, ove do kojih dolazi kroz bol, u kojima uživa sa bolom i čije okončanje je samo bol? Ukoliko bi razuman čovjek usporedio ove dvije vrste užitka i blagodati, bolove, koristi i štete, doista bi se zastidio sebe i svoga razuma. Zastidio bi se kako žudi za postizanjem dunjalučkih radosti, i koliko vremena potroši u njihovom ostvarenju. Da ne govorimo o tome da im vrlo često daje prednost nad onom “što oko nije vidjelo, uho nije čulo niti je čovjek mogao zamisliti.”

Uzvišeni Allah je od vjernika kupio njihove živote, a cijena toga je Džennet. To je ugovor koji nam je dostavio Njegov Poslanik, Vjerovjesnik i najodabranije stvorenje. Čovječe, robu koju ti posjeduješ kupuje tvoj Gospodar, Gospodar nebesa i zemlje, za uzvrat dobijaš počast gledanja u Njegovo lice, slušanje Njegovih riječi u Kući vječnosti, a taj ugovor je donio Njegov Poslanik, jesi li svjestan toga? Kako će onda razuman čovjek dozvoliti da sve to proda za neznatnu cijenu prolaznih dunjalučkih užitaka? Zar to ne bi bio vrhunac gluposti? A veličinu svojiih gluposti takav čovjek će spoznati tek onoga dana kada vidi dobra djela na vagama bogobojaznih i loša djela na vagama onih koji su propali.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje

Iz knjige: Medžmu’u-r-resa’il

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba