Prije osamnaest godina, u ovom periodu, vođene su operacije oslobađanja Vozuće. Hrabri mudžahidi iz Odreda ” El Mudžahidin”, zajedno sa drugim jedinicama Armije R BiH, vodili su žestoku borbu sa srpskim agresorom. U borbama oslobađanja Vozuće i spajanja tuzlanskog i zeničkog regiona poginulo je preko stotinu pripadnika Odreda ” El Mudžahidin”. Ovo je priča o dvojici posebnih heroja, mudžahidima Adilu Bosniću i Emiru Planji.
kratka_prica_o_herojima
Obojica su poginuli na Vozućoj u ljeto 1995.godine. Teško je riječima iskazati njihovo herojstvo koje su dokazali u brojnim bitkama u odbrani Bosne i Hercegovine od agresije. Pa ipak, u nastavku donosimo detalje cjelodnevnog obračuna mudžahida i specijalnih diverzantskih jedinica Vojske RS-a za jedan rov, koji je u jutarnjim satima osvojio Emir Planja sa svojom borbenom grupom.

Emir Planja je bio heroj nad herojima. Bio sam u akciji na Vozućoj kada je Emir poginuo na Allahovom putu. Tog dana, mi (Odred ” El Mudžahidin”), uspješno smo u jutarnjim satima probili četničke linije. Nakon probijanja linija nastavili smo napredovanje po dubini. Bukvalno smo trčali naprijed, toliko smo forsirali ulazak u dubinu da su četnici djelovali totalno izgubljeno. Zaustavili smo se kad smo dostigli oko kilometar do dva po dubini. Napravili smo liniju odbrane. Četnici su bili izgubljeni, nisu znali šta ih je snašlo. Na dostignutim i uspostavljenim položajima zarobili smo im tenk, PAT i drugo teško i lahko oružje. Oko podne namaza četnici su se sabrali i utvrdili gdje su nam linije. Počeli su da djeluju snažnom artiljerijskom vatrom po nama. Emir Planja je bio stotinjak metara desno od moje grupe. On je sa svojom grupom zauzeo četničku utvrdu u kojoj je bio PAT. Zbog činjenice da smo ušli veoma duboko u bivšu neprijateljsku teritoriju, njihovi položaji sa naših bokova ostali su nam skoro iza leđa. Tako su oni tenkovima i sa brda, a iza naših leđa, cijeli dan pucali po našim tek zauzetim i veoma slabo utvrđenim položajima. Imali su nas kao na dlanu. Zbog siline artiljerijskog djelovanja dosta nam je ljudi izbačeno iz stroja. Svaki drugi je bio ranjen ili je preselio kao šehid. Emir Planja je u jednom momentu ostao sam na zemunici sa patom. Ostali iz njegove grupe, njih desetak, bili su ranjeni ili poginuli. Iako je ostao sam, Emir nije htio napustiti položaj. Srbi su primjetili da je Emir ostao sam i odmah su poslali grupu od desetak diverzanata da zauzmu spomenutu zemunicu. Prije upada spomenute grupe desetak srpskih diverzanata, na zemunicu, gdje je bio Emir Planja, krenuo je sam jedan četnički oficir. Očito je bilo riječ o komandiru spomenute diverzanske grupe. Emir ga je na vrijeme uočio. Nije paničio, dobro se zamaskirao, pustio ga je da uskoči u zemunicu, a kada je uskočio Emir je izašao iz zaklona i uz povik Allahu ekber pokosio ga rafalom. Nakon što je uspio eliminirati komandira srpskih diverzanata, preko motorole, tihim glasom rekao nam je ” ostao sam sam, četnici navaljuju na mene”. Nekoliko braće mu je krenulo u pomoć. Emir je izašao iz zemunice i ispred, pet – šest metara, zakamuflirao se u visokoj papri. U tom momentu u zemunicu upada desetak srpskih diverzanata. Tada na scenu stupa drugi heroj ove naše priče, Adil Bosnić. Adil Bosnić i jedan Arap iz Jemena krenuli su sami u pomoć Emiru Planji. Odmah su krenuli u napad. Privukli su se na tridesetak metara ispod zemunice, koju je branio Emir Planja. Stali su iza jednog velikog ljeskovog grma. Čim su Adil i Jemenac počeli pucati srpski diverzanti su na njih bacili desetak ručnih bombi. Bombe su pale oko Adila i Jemenca. Gledao sam kako ih detonacije bacaju. Mislio sam da su poginuli. Ali, odjednom, nakon što se razišao dim od eksplozija, Adil Bosnić ustaje i kreće sam prema zemunici. Ispred spomenute zemunice bila je čista ledina, Adil Bosnić je išao uspravno preko te ledine, kao da nikoga na zemunici nema, pucao je pojedinačno iz svoje automatske puške. Srpski diverzanti, njih desetak, uzvratili su rafalima i bombama. Odjednom se sve zapalilo od pucnjave. Opet sam mislio da je Adil poginuo. Dok sam razmišljao o Adilu i Emiru, ugledao sam kako srpski diverzanti bježe iz zemunice i povlače su u šumu odakle su i došli. Nakon što su vidjeli s kime imaju posla, tj. kad su vidjeli Adila kako uspravno ide preko ledine na njih desetoricu, četnici više nisu ni pokušavali da napadnu zemunicu koju je nastavio braniti mudžahid Emir Planja. Adil i Emir su bili ranjeni u ovom okršaju, Adila je metak samo okrzno po čelu a Emir je dobio malo težu ranu. Iako je bio ranjen, Emir nije htio napustiti zemunicu, ostao je i dalje da je brani. Nekoliko sati kasnije pogađa ga četnički projektil od kojeg postiže šehadet na Allahovom putu.

Adil Bosnić je postigao šehadet u jednoj drugoj operaciji oslobađanja Vozuće. U Odredu ” El Mudžahidin” bilo je dosta velikih heroja, međutim Emir Planja i Adil Bosnić zauzimaju posebno mjesto. Allah im podario lijepi džennet, amin!

Piše: Ezher Beganović
Izvor: Saff