Sulejman ef. BugariUtorak uveče 19.12.2006. kolone ljudi klize sniježnim ulicama Sarajeva ka BKC-u, kako bi prisustvovali predavanju hafiza Sulejmana Bugarija. Radi se o nekoliko hiljada ljudi i u prvi mah insan bi pomislio da se radi o nekom fudbalskom derbiju.

Međutim nije utakmica već nešto mnogo ljepše i zato hvala Allahu, dž.š., Koji nas je počastio da ovako nešto doživimo u našem gradu, pa makar to bilo i jednom mjesečno.

Rad hafiza Bugarija manje više svima u BiH je poznat i već sada bi ga zasigurno mogli svrstati u širi krug najuspješnijih daija u islamskom svijetu. U njegovom radu ima sličnosti sa onim što radi dr. Tarik Suvejdan, Amr Halid, šejh Aid Karni i drugi, mada svako od njih ima svoje posebnosti.

Međutim, namjera nam je da se u ovom radu osvrnemo i sjetimo jednog islamskog daije i učenjaka čijem radu po našem skromnom mišljenju najviše sliči rad hafiza Sulejmana Bugarija.

Naime radi se o poznatom vaizu i povjesničaru Sibt ibn Dževziju koji se rodio u Bagdadu krajem 6. hidžretskog stoljeća, tačnije 581. godine.

Njegovo puno je ime Šemsudin Ebu Muzafer, Jusuf ibn Kuzugli Sibt ibn Dževzi, dakle unuk takođe čuvenog alima iz Bagdada Ebu Feredža ibn Dževzija.

Islamske nauke je učio pred svojim  čuvenim djedom i sa nepunih dvadeset godina počinje se isticati kao vrstan vaiz za čija je predavanja u Bagdadu vladalo veliko interesovanje.

Kada je napunio dvadeset godina kreće na svoje prvo veliko putovanje u pravcu Jerusalima. Tokom putovanja u svim velikim gradovima je odmarao i držao veoma zanimljiva predavanja koja su privukla veliku pozornost svih društvenih staleža.

Sa velikm interesovanjem praćena su njegova predavanja u Irbilu, Mosulu, Harranu, Halepu, Damasku i svakako u Jerusalimu.

Međutim, u Damasku je doživio najbolji prijem tako da se nekoliko godina kasnije sa porodicom nastanio u Damasku. Njegovim predavanjima u Umejevićkoj džamiji prisustvuje po 10 000 ljudi, među kojima je bilo političara, sudija, vojskovođa i veliki broj običnog svijeta.

Poznati islamski povjesničar iz Damaska Ebu Šame u svom čuvenom djelu „Kitabur-Revdatejni“ opisujući njegova predavanja je zapisao sljedeće: „Njegova su predavanja bila kao Džennetska jutra, nešto najljepše što je insan mogao doživjeti na ovom svijetu. Allah, dž.š., ga je obdario lijepim izgledom, prijatnim glasom, skladnom gestikulacijom. Skromno se oblačio, i sve je to utjecalo da na njegova predavanja dolazi veliki broj posjetilaca.“

Dalje nastavlja Ebu Šame: „Ja sam prisustvovao njegovim predavanjima dok sam bio dječak, a i mnogo godina kasnije i svjedočim da svako onaj ko bi jednom prisustvovao na njegovom predavanju sigurno bi poželio da ponovo iduće sedmice bude prisutan.“

Nakon što se zastalno nastanio u Damasku svake subote bi držao svoje čuveno predavanje u Umejevićkoj džamiji ispod Orlove kupole kod glavnog mihraba.

Zbog ovog njegovog sedmičnog subotnjeg prijepodnevnog predavanja veliki broj građana Damaska ne bi radio prije podne kako bi mogli prisustvovati predavanju. U petak nakon jacije namaza ljudi bi počeli zauzimati mjesta unutar džamije kako bi sutra bili što bliže ćursu svoga omiljenog vaiza. Cijelu noć su gorjele svjetiljke uz koje su prisutni učili Kur’an i činili zikr.

Samo predavanje je bilo veoma sadržajno i obilovalo je tefsirom, hadisom, islamskom poezijom, učenjem ilahija, pitanjima i odgovorima. Posebno se pamte ona subotnja predavanja na kojima su hiljade kršćana i jevreja iz Damaska primali islam i to u posebnoj atmosferi pred punom džamijom.

Damask, Umejevićka džamija

Druga velika zanimljivost na ovim predavanjima bila je ta da su na stotine muslimanskih mladića koji su se iz raznih razloga udaljili sa pravog puta javno pred svijetom pokajali i vratili u okrilje islama. Ponekad je ovaj broj pokajnika dostizao cifru od 500. Nakon predavanja narod je odlazio svojim kućama i redovnim svakodnevnim obavezama komentarišući ko je od njihovih sugrađana primio islam, ko se pokajao, kako su glasili odgovori na aktuelna pitanja, itd.

Damask je ovako živio četiri decenije željno iščekujući svoje subotnje predavanje u svojoj nadaleko čuvenoj Umejevićkoj džamiji.

Kada je šejh Sibt ibn Dževzi zašao u poznu starost ograničio je svoja predavanja samo na tri mjeseca i to redžep, šaban i ramazan, a pred kraj života predavanja je držao samo u svojoj kući u podnožju brda Kasijun u naselju koje je čuveni Salahudin Ejubi podigao prognanicima iz Jerusalema koji su pobjegli pred krstaškim falangama.

Tu u naselju Salihija je preselio na bolji svijet 654. h.g.

Veliki dio njegove ulemanske porodice koji je ostao živjeti u Bagdadu likvidiran je od strane Mongolskog vođe Holaka sa ostalim sunitskim stanovništvom. Mongoli su tada poštedjeli šiite, kršćane i jevreje kako bi ih nagradili za savezništvo. Kako se samo povijest ponavlja.

Na kraju, iskreno želimo da i dvorana BKC bude premala za sve one koji žele u ovom vremenu smutnje, slušajući hafizova predavanja ugrijati svoja srca ljepotama ove naše presvijetle vjere.

Piše: Mirsad Mešanović

 U Sarajevu, 20.12.2006. g.

Leave a Reply

*

captcha *